Nema dileme. Otkako je počelo Evropsko prvenstvo u košarci (koje još traje), jedno bh. ime, uz onih pet imena na terenu, te Acu Petrovića, sa strane, najviše je spominjano u našim medijima – ime komentatora Edina Avdića! Niko, saglasni su mnogi, ne bi bolje obavio zadatak komentiranja utakmica ovog prvenstva, posebno onih u kojima su igrali naši momci. Koliko oni na terenu, toliko se Avdić trudio ispred mikrofona. Zabavni, duhoviti, iskreni, glasni, emotivni, ali nimalo pretjerani niti dosadni Edinovi komentari uz tv su prikovali čak i one koji ne prate košarku…
Edin već četiri godine radi za Arenu Sport, a prije toga komentirao je utakmice NBA lige na TV OBN. Za Eurobasket 2013. odlučila ga je angažirati FTV i to se pokazalo itekako pametnim potezom. Edin još boravi u Sloveniji, gdje ostaje do kraja ovog prvenstva, a potom ga čekaju redovne obaveze na Areni Sport. Ipak, “s parkinga” i “iz svlačionice” našao je vremena da odgovori na nekoliko naših pitanja.
Utakmice i prvenstva (bilo svjetska ili evropska) uvijek rađaju velike igrače, ali rađaju i komentatore. Nakon ovog Eurobasketa, čitava BiH zna za Edina Avdića – šta Vama to znači, privatno, ali i u karijeri?
– Naravno da godi, ali imam dovoljno godina i iskustva u ovom poslu da mi ove silne čestitke i pohvale ne udare u glavu. Za karijeru je velika stvar u smislu količine publike koja ne prati redovno košarku, ali koja je bila “prikovana” uz utakmice reprezentacije. To nisu ljudi koji redovno prate moj omiljeni sport, a uspio sam i njih da pridobijem.
Koliko puta dnevno Vam je telefon zvonio nakon one kobne utakmice BiH-Litvanija…?
– Nemoguća količina poziva i poruka. Totalno sam se raznježio… Imam sarajevski i beogradski broj i zbog prirode posla komuniciram s velikim brojem ljudi, ali ovo je bilo kao da mi broj stoji na billboardu. Najsmješniji poziv je stigao od mog dobrog druga iz Beograda, koji mi je uz nekoliko psovki, koje ne smijem ponoviti, rekao: “Gade jedan! Sestra, ja i roditelji smo protiv Litvanije skakali po kući kao da smo rođeni u Sarajevu!”
Malo je reći da je Vaš prenos ove utakmice bio emotivan. Je li Vam se ikad ranije desilo da pustite suzu nakon utakmice?
– Bez ikakve dileme. Osjećao sam da ih imamo. Litvanci su teturali po terenu i mi nismo bili u stanju da završimo posao, iako smo 37 minuta igrali sjajnu košarku. Prolaz dalje nam je iskliznuo kroz prste i to me i sada boli.
Za Vas kažu da ste najpoznatiji košarkaš među novinarima i najpoznatiji novinar među košarkašima. Za one slabije upućene, možete li nam ukratko opisati taj Vaš put od košarke do novinarstva?
– Bio sam odličan šuter i imao sam razumijevanje košarke kao igre, ali to je bilo to. Prošao sam sve selekcije KK “Bosna”, bio u prvom timu dvije godine, ali sam ubrzo shvatio da nemam kvalitet da bih živio od košarke. Otišao sam da završim fakultet i uvijek razmišljao kako bi bilo šteta da ne iskoristim veliko znanje koje imam o ovom sportu. Tako sam otišao u komentatore i izgleda da nisam pogriješio.
Šta je košarka za Vas i koliko Vam mjesto sportskog komentatora uspijeva nadomjestiti tu ljubav prema igri?
– Obožavam košarku! Često mi se desi da čitav dnevni raspored namještam prema određenoj utakmici i tako već godinama, a posao komentatora smatram jednim od najboljih u historiji ljudske vrste. Zaista mogu reći da radim ono što volim plus što ne moram trenirati dva puta dnevno ili boraviti u karantinu…(smijeh). Putovanja, fleksibilno radno vrijeme, dobre utakmice, mala plaća, zar čovjek može da traži više.
Odavno čitava BiH nije bila toliko ujedinjena u pozitivnom komentiranju nečijeg rada, sada konkretno Vašeg na Eurobasketu. Nisam uspjela pronaći nijedan negativan komentar upućen na Vašu adresu. Kako se postaje dobar komentator, kako se uopće pripremate za utakmice, odakle Vam sve te informacije?
– Mislim da nema formule kako se postaje dobar u bilo čemu. Ja se za svoje utakmice nikada nisam pripremao. Nikada nisam ponio nijedan papir na prenos. Dolazim na tekme s rukama u džepovima. Svakodnevno pratim sva dešavanja u košarci, tako da mi se nikada nije desilo da nešto kampanjski pripremam tri ili četiri sata prije utakmice. Prenosim svaki put za svoju dušu, onako kako ja mislim da treba, ne vodim se mišljenjem i savjetima drugih ljudi.
Otkrijte nam nešto o nekom našem reprezentativcu što do sada niste iskoristili u utakmicama?
– Nihad Đedović je trebao da bude NBA igrač. Znam nekoliko uglednih NBA skauta koji su apsolutno zaljubljeni u njega, ali treba još da popravi svoj šut. Kada, i ako se to desi, gledat ćemo i Mirzu i Nihada u NBA-u.
Kompletan tekst možete pročitati u printanom izdanju magazina AZRA (br.864)