Za hrvatsku glumicu Lanu Barić može se reći da je uspješna na svim životnim poljima. Uz skladan porodični život s kćerkom Mirej i suprugom, profesorom Draganom Markovinom, 37-godišnja Splićanka niže i poslovne uspjehe. Osim stalnog angažmana u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK), Lana pripada i grupi najzaposlenijih glumaca u Regiji, čije ime imamo priliku čitati u brojnim filmskim i serijskim najavnim špicama. Njen boravak u Sarajevu iskoristili smo za druženje i kafu, a Lana se uvijek rado prisjeti studentskih dana u glavnom gradu BiH.
– Moji studentski prijatelji su ostali u Sarajevu i uvijek mi je drago što sve ljude mogu vidjeti kada dođem za vrijeme Festivala. Super je i to što se ne moram nikome posebno javiti, naravno, ja se javim i uvijek ljudi znaju da sam tu, ali većinu ih i sretnem. Meni je to radost jer me vežu jako lijepe uspomene za studiranje u Sarajevu i nizašta to ne bih mijenjala. Volim doći ovdje, pogotovo zato što je meni Sarajevo u srcu i puno meni dragih ljudi je tu tako da se ovdje osjećam kao kod kuće. Sretna sam da je Sarajevo bilo moj izbor kad je o studiranju riječ, i dalje mislim da je to jedna od mojih najboljih životnih odluka – kaže Lana i dodaje da grupu njenih sarajevskih prijatelja čine Alena Džebo, Sanin Milavić, Saša Handžić, Mehmed Porča, Alban Ukaj, Jasna Žalica, Sanja Burić i Ermin Bravo, dok je Tanja Smoje u Zagrebu, a Nataša Govedarica u Beogradu.
Utjecaj mentora
A upravo je Ermin Bravo, koji joj je bio mentor na diplomskoj predstavi, mnogo utjecao da ona u svom radu pruža maksimum kao i na to da se uvijek trudi da prevazilazi vlastite granice, te nadograđuje glumačke sposobnosti.
– Sjećam se da sam na jednoj probi bila neraspoložena i onako kapriciozna, kakva sam znala biti u studentskim danima, i onda mi je Ermin pokazao i rekao: „Ovo što ti sada nudiš je negdje ovako, a mi težimo da to bude ovako, znači puno više od ovoga što nudiš”. Glumci često upadaju u te neke zone komfora, što se zna desiti kada radiš s ljudima koji te, hajmo reći, ne provociraju. Ti se onda služiš tim zonama i svoju energiju koristiš napola. Zato mi je uvijek izazovno raditi s ljudima koji te tjeraju da nadograđuješ svoje glumačke kapacitete – objašnjava ona i dodaje da joj je pri prihvatanju uloga izuzetno važno da je reditelj dobar i darovit čovjek, a tek onda da joj se materijal sviđa i da je motivira.
Lana kao osnovni nedostatak glumaca na našim prostorima vidi to što većina nema nikakve agente ni publiciste, međutim, to nju nije spriječilo da bude angažirana na brojnim filmskim projektima.
– Radila sam sa Zvonimirom Jurićem kratki film „Žuti mjesec”, koji je dosta dobro prošao i nekako se sve od tada pokrenulo naprijed. Presretna sam što imam priliku raditi na dobrim filmovima i sad sam već u godinama kad mi se i ne da svašta raditi, jer nemam interesa ni živaca. Kada si mlađi, ne bih rekla da su ti niži kriteriji, ali imaš više živaca, ambiciozniji si i pretrpiš svakojake gluposti, a i manje znaš. Sada već nemam živaca za razne karaktere s frustacijama i histerijama i onda se pokušavam izmaći od tih stvari – objašnjava ona i ističe da bi od bh. reditelja voljela raditi sa Selmom Spahić.
U njenom poslu joj je, bilo da se radi o glumi u filmu, pozorištu ili pak u serijama, omiljeni sam proces rada i pripreme koja često podrazumijeva da ulogu živi i u svom privatnom životu.
– Uvijek kada snimam ili kada radim pozorišnu predstavu tražim i izvlačim dio sebe koji je najbliži toj ulozi, istovremeno radim i na sebi i na autentičnosti uloge, i onda se uvijek desi da na neki način živim tu ulogu i u svom, uslovno rečeno, privatnom životu. Iako sam posljednjih godina nastojala da ukućane ne maltretiram s tim, to se nekako desi – kaže Lana, kojoj je ova vrsta posvećenosti donijela brojne nagrade koje jako cijeni.
Brojne nagrade
– Uvijek mi je drago dobiti nagradu i osjećam se posebno što se cijeni to što radim. Ali ne vežem se toliko za nagrade niti skupljam trofeje, nisam ta vrsta osobe. Sve one su kod moje mame i ona se, zapravo, puno bolje brine o njima nego što bih ja. Moglo bi se desiti usput da ja neku i izgubim i da ne znam gdje je, a kod nje su na broju – ističe ona i dodaje da bi voljela da se u budućnosti ostvari i kao rediteljica.
Osim što glumi i piše scenarije, Lanu naljeto naredne godine očekuje i snimanje filma „Tereza 33″, koji režira Danilo Šerbedžija, gdje će uz onu scenariste zauzeti i ulogu glavne glumice.
– Mislim da sama sebi namećem veću odgovornost i pritisak povodom toga. Kada sam to napisala i predala scenarij Danilu rekla sam mu da nije nikakav uslov da mene angažira. Čak sam se negdje potajno nadala da me možda neće uzeti za taj film. Ipak, radujem se da ću to raditi i imamo super ekipu, sve neke drage kolege s kojima sam uvijek htjela raditi. Tako da me jako raduje taj proces i nadam se da će biti dobar, ne bih voljela da ne bude dobar – objašnjava ona.
Planirano je da „Tereza 33″ bude filmsko ostvarenje zasnovano na afirmaciji vlastitih istina.
– Zvuči pretenciozno kada kažem, ali generalno ima jako puno ljudi koji dugo u životu, a možda i nikad, nisu kontaktirali sa sobom. Teško je samom sebi priznati to što ti zaista jesi i to šta je tvoja intimna istina. Tako da se ovdje radi o jednoj ženi koja se usljed nemogućnosti da zadrži trudnoću zaputi u jedan seksualni roadtrip i pronađe neku vrstu, uslovno rečeno, slobode koja je neće nužno usrećiti, ali će biti autentična – otkriva nam ona.
Osim rada na ovom, Lanu u budućnosti očekuje snimanje filma „Raj” u kojem igra Evu, ženu alergičnu na sve. Ovaj projekt snimat će se u Budimpešti, a kao i svaki put do sada Lani najteže pada odvojenost od kćerke Mirej.
– Jako smo usmjerene jedna na drugu i jako nam je lijepo zajedno tako da mi odvojenost uvijek teško padne. Nisam uspjela sve ove godine doći do te faze da budem mirna i cool, iako ona sad već ima svoj mobitel i redovno se čujemo. Nije mi lako, ali pretpostavljam da nijedna majka nije nikada mirna ako joj dijete nije blizu – kaže Lana i dodaje da smatra da će joj se i kćerka baviti nekom vrstom scenske umjetnosti.
Iako je kćerkin izbor trenutno balet, Lana ističe da će je apsolutno podržati u svemu što izabere da bude njen životni poziv jer je, kako kaže, pravo zadovoljstvo u životu raditi ono što voliš.
– Nikada nisam požalila što sam glumica, srećna sam što se bavim ovim poslom, donio mi je mnogo sreće u životu – kaže ona na kraju našeg razgovora.
Foto: Mario Klein