Hasan Salihamidžić: Ja sam mamin sin

Piše: Redakcija

Odlasci nisu nikada lagani. Neki fudbaleri s terena odlaze zbog povrede ligamenata, neki nestaju sa sportske pozornice poput dima na otvorenom prozoru, neki pak postanu blijeda sjena od igrača kakvi su nekada bili, dok ima i onih koji unaprijed najave svoj odlazak i uživaju u igri koja im je preostala. Igrač kojeg je njegov trener Ottmar Hitzfeld svojevremeno opisao kao momka koji je „život i duša tima”, Hasan Salihamidžić najznačajnije rezultate u svojoj blistavoj karijeri je postigao u dresu “Bayerna” iz Münchena. Penzionisao se 1. jula 2012. godine.

Trčati 90 minuta

No, Hasan Salihamidžić je ponovo ličnost u fokusu. Početkom godine sportska javnost je bila oduševljenja informacijom kako veliki „Bayern” u svoje redove vraća tri legende; Hasana Salihamidžića, Giovanea Elbera i Bixentea Lizarazua, kao nove ambasadore kluba. No, uloga ambasadora je bila tek uvod za veliki uspjeh kakav Hasan doživljava ovih dana. Uprava „Bayerna” imenovala ga je za sportskog direktora kluba, što je još jedan dokaz kakav ugled Salihamidžić uživa u Njemačkoj, u kojoj je njegov dom i dom njegove porodice, supruge Esther i njihovo troje djece; kćerki Seline i Lare June te sina Nicka, rođenih u Münchenu.

– To je nešto čemu sam se uvijek nadao. Razgovarao sam sa svojom porodicom, suprugom, djecom i svi smo znali da je ovo posao koji želim. Poznajem klub, igrao sam ovdje devet godina, FC “Bayern” je kroz taj period postao vrlo važan klub u mojoj karijeri, kao familija. Ja s tim klubom nikad nisam imao isključivo poslovni odnos, već sam se uvijek osjećao kao u porodičnom okruženju. Tako da se radujem novom poslu. Meni je ovo izazov, kao igrač sam davao 100 posto svojih mogućnosti i to ću činiti i kao sportski direktor – kazao je Hasan njemačkim medijima.

Odrastao je u Jablanici, te svakog jutra – piše ugledni „The Giardian” u svojoj velikoj i kako je nazivaju čarobnoj priči o usjehu Hasana Salihamidžića – ustajao u šest sati i trčao 90 minuta. Ako je vjerovati Franku Lampardu to je potrebni režim za sve one koji žele postati fudbaleri. Nakon nastave, učio je svirati klavir, a nakon časa klavira, trčao bi na autobus za Mostar, kako bi trenirao s „Veležom”. Godine 1991., proglašen je i najboljim učenikom u razredu, jer je razred završio sa svim peticama.

hasan novo5

Ukratko, bio je ona vrsta momka koji je bio dobar u svemu. U aprilu 1992., kratko nakon što je EU priznala BiH kao nezavisnu državu, Salihamidžić je dobio poziv da dođe u Beograd i odigra utakmicu za jugoslavensku U-16 selekciju. Ekipa se trebala sastati u Beogradu 1. maja, pa je dan prije Hasanov otac Ahmed dovezao sina i njegovog kolegu Vedrana Pelića u Sarajevo, kako bi uhvatili avion za srbijansku prijestolnicu. Na Bradini će, međutim, biti zadržani četiri sata, tokom kojih su na barikadi srpski vojnici tražili potvrdu Jugoslavenske fudbalske federacije da je pozivnica za Hasana originalna. U Sarajevo su stigli u mrkloj noći, žurili su na aerodrom, te uhvatili zadji let koji je tu noć letio za Beograd. To je u naredne četiri godine bio i zadnji putnički let. Sljedeće jutro, Sarajevo je već bilo grad pod opsadom.

U nemogućnosi da se iz Beograda vrati nazad kući, Salihamidžić, Pelić i Edis Mulalić počet će trenirati s „Crvenom zvezdom” i čekati da se situacija kući smiri. Deset sedmica kasnije, uvidjevši da opsada grada neće biti okončana brzo, pronalaze način da se u Bosnu vrate preko Mađarske, Slovenije i Hrvatske.
Vrativši se kući u Jablanicu, Hasan počinje raditi kao konobar, dok je njegov otac, u međuvremenu, očajnički tražio klub za sina u Zapadnoj Evropi. Naposlijetku, zahvaljujući velikim dijelom pomoći Ahmeda Halilhodžića, još jednog rođenog Jablaničanina, koji je emigrirao u Njemačku, Hasan dobija priliku da zaigra u redovima Hamburga. Trebalo je da prođu tri mjeseca da Ahmed Salihamidžić sredi sve potrebne papire prije nego što njegov sin sjedne u auto i krene put Zadra, a odatle se autobusom zaputi u Hamburg. Supruga Ahmeda Halilhodžića, Đula, trebala je „pokupiti” Hasana na autobuskoj stanici, ali kad je stigao, Hasan je nije mogao nigdje vidjeti. Ljudi su se polako razilazili i Hasan je sjedio sam na stanici. Odlučio je kratko se odmoriti u malom kafeu na autobuskoj stanici, izmoren od puta, jedva je uspio prošaputati dvije riječi koje je znao na njemačkom: „Bitte limonade”.

Konobar ga nije čuo, pa je Hasan ponovio „Molim vas jednu limunadu”. “Pa tako mi reci, brate!”, odgovorio je konobar, Hrvat bosanskog porijekla. Bio je to sretan početak za Hasana.

U početku je živio u domu Ahmeda Halilhodžića, a zatim u klupskoj akademiji. Brzo se prilagodio novoj sredini, i kad je napunio 18 godina, legendarni Felix Magath ponudio mu je profesionalni ugovor.

-Ovaj trener, Magath, stvarno je dobar, uči me ispravno, ali on nikada ne priča sa mnom. Nikad me ne pita da li mi nedostaje porodica, kako se snalaze u ratu… Nedostaje mi sestra, mnogo, ali mi nedostaje i očevo kritiziranje. On je uvijek znao šta je najbolje za mene. Mnogo razmišljam i o svojoj majci. Ja sam mamin sin. Ne mogu čekati da je vidim i sjednem joj u krilo – pisao je Hasan u ratu svojim roditeljima.

 Podrška porodice

U prvoj sezoni Hasan je odigrao devet utakmica za „Hamburg”, u pobjedi koja je njegovom klubu bila neophodna da bi se kvalificirao za Uefa Cup, Salihamidžić je postigao dva gola, i asistirao za druga dva. Naredne večeri bio je gost u dijaloškom showu ARD TV, koja je, što Hasan nije znao, poslala svoju TV ekipu u Jablanicu na dan utakmice, kako bi intervjuirala njegovu porodicu. Kada je Hasan vidio isječke, počeo je plakati.

hasan novo2

– Moj sin ima tri osnovne karakteristike; naporno radi, ambiciozan je i želi napredovati, također ima dva nedostatka; preambiciozan je i ne može podnijeti da bude poražen. Kada izgubi meč, on isključuje svoj telefon na dva ili tri dana, tako da ga niko ne može dobiti. Možda je to i dobra stvar, možda je to i razlog što je toliko uspješan – ispričao je njegov otac.

Osim klupske, ostat će upamćena i njegova reprezentativna karijera. Nikad ne smijemo zaboraviti činjenicu da je upravo on dao prvi gol za BiH kao neovisnu državu.

Tokom svih godina provedenih na fudbalskom terenu, Hasan je podršku osim u porodici u Jablanici imao i od svoje supruge Esther, rođene Njemice, porijeklom iz Španije, s kojom ima troje djece.

Upoznao ju je kad je imao samo 18 godina. Hasan je, naime, jedan period u Njemačkoj stanovao kod saigrača Franciska Copada. Tamo je upoznao njegovu sestru Esther, kojom se 2007. godine i oženio.
Od 2012. godine Esther je instruktorica joge, pišu njemački mediji, a prošle godine je u centru Münchena otvorila i svoj studio „Joga Love”. Na otvaranju je bio i Hasan, koji nije krio koliko je ponosan na poslovni poduhvat svoje supruge.

– Esther je uvijek bila uz mene tokom moje karijere, sada je vrijeme da ispuni i svoju želju. U potpunosti sam uz nju i pomoći ću kad god joj bude trebalo – kazao je Hasan, dodajući da i sam uživa u jogi, te da je voli prakticirati u miru.

hasan novo7

– Daje mi snagu i mir. Volim igrati i golf, ali uživam i u fitnessu. Nama dvoma je jako važno da provodimo kvalitetno vrijeme s našom djecom, gledamo ih kako rastu i dajemo im podršku. Volimo druženja i susrete s našim prijateljima i jako uživamo u putovanjima – kazao je Hasan.

Na opasku novinara ko u kući nosi hlače, Esther se slatko nasmijala i odgovorila: „Ja”. Šalim se, nas dvoje smo u svemu ravnopravni, dajemo jedno drugom prostor i podršku. Ako me pitate šta je ključ uspješnog braka, to su ljubav i poštovanje. Nas dvoje smo zajedno 22 godine, cijenimo jedno drugo, i volimo se. Što je najvažnije, vjerujemo jedno drugom.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti