Đorđe Tamburić, u svijetu mode poznatiji kao George Styler, nižže svjetski uspjeh. Ovaj rođeni Goraždanin na najprestižnijim svjetskim modnim događajima predstavlja svoje kreacije koje su, između ostalog, inspirirane bh. tradicijom i folklorom. Njegova karijera je, nakon završetka studija za dizajnera odjeće i tekstila, počela u modnoj kući „Todor“, nakon čega je sve češće dobijao pozive za saradnju od utjecajnih svjetskih kuća kao što su „Baldinini“ i „Hugo Boss“. To mu je, kaže, pružilo mogućnost da znanja stečena na fakultetu primjeni u praksi, ali mu je kreativnost nalagala da krene samostalnim modnim putem, koji se primarno zasniva na izradi scenske odjeće za filmove, predstave i spotove. Iako nam o ovim projektima u inozemstvu ovaj put nije mogao govoriti, Đorđe nam otkriva tajne svog stvaralaštva i uspjeha.
– Nakon završenih studija vrlo brzo sam dobio priliku da radim kao dizajner, što je bilo idealno za sticanje iskustva, a pružilo mi je i mogućnost da znanja stečena na fakultetu primijenim i u praksi. Dok sam dizajnirao komercijalne kolekcije za različite modne kuće, zapravo nisam ni znao kako će izgledati moj lični dizajnerki potpis. Iako je moj tadašnji rad u modnoj industriji bio uspješan, nije mi kao dizajneru dozvoljavao mnogo kreativnosti kao ni da pokažem lični umjetnički izraz. Kada su počela interesovanja svjetskih modnih kompanija za moj rad, shvatio sam da sam dovoljno naučio i da je možda došlo vrijeme da dizajniram prvu samostalnu kolekciju.
Prvu samostalnu kolekciju ste predstavili 2012. godine. Kakva su Vam tada bila očekivanja?
– Prva revija je trebala da bude samo eksperiment kojim bih i samom sebi pokazao kako to izgleda kada dizajniram ono što volim, a ne ono što poslodavci očekuju od mene. Nisam ni pretpostavljao da ću napraviti takav bum i da ću narednih pet godina provesti putujući po svijetu i pokazujući svoj rad na najpoznatijim nedeljama mode. Bilo je mnogo odricanja, ali ne mogu da kažem da je moj put bio težak, jer sam, zapravo, radio ono što volim.
Jeste li tada uopće imali predstavu o tome da ćete postići uspjeh svjetskih razmjera?
– Od malena sam pokazivao talent za umjetnost i već tada sam bio svjestan toga da ću se baviti nečim kreativnim. Sanjao sam o uspjehu, ali sam ga očekivao mnogo kasnije. I sada smatram da sam tek na početku karijere i da me tek očekuju pravi uspjesi.
Modni kritičari su odmah nakon te prve revije prepoznali potencijal Vašeg rada. Šta mislite da Vas je izdvojilo od ostalih dizajnera?
– Imao sam sreću da od prve revije postoji veliko interesovanje za moj rad. Kritičari su moj pravac nazvali „World Ethno“ jer kombinujem stilove iz svih krajeva svijeta. Jedan britanski magazin me prozvao „Kraljem trikotaže“, tako da pretpostavljam da su autentični kolorit i elementi multikulturalnosti ono što me najviše izdvaja od ostalih dizajnera.
Da li je ta autentičnost pečat kojem namjeravate ostati vjerni u svom daljem radu?
– Radeći na prvoj samostalnoj kolekciji sam uvidio da je ta neobičnost dominantna u mojim kreacijama i da ću tome ostati vjeran. Shvatio sam da mi više odgovara stvaranje mode koja ima dodirnih tačaka s umjetnošću nego dizajniranje komercijalnih kolekcija koje mi ne daju puno prostora da izrazim svoju kreativnost.
Vi kao jedan od svojih najvećih talenata izdvajate kreiranje scenske odjeće, ali se i na ostatku Vašeg rada može vidjeti mnoštvo detalja. Kako izgleda Vaš proces stvaranja?
– Još od prve kolekcije trikotaža je dominantan materijal u mojim kreacijama i ona me u samom startu izdvojila od drugih dizajnera. To je pravac u modi koji je daleko kompleksniji i koji zahtijeva dobro poznavanje boja, prediva i tehnologije, ali koji pruža velike mogućnosti u izradi modela. Najbolja stvar kada ste trikotažni dizajner jeste što sami stvarate svoje materijale. Proces rada je malo duži, a obuhvata osmišljavanje zakarda i modela, zatim izbor boja i prediva, programiranje, pletenje, krojenje i modelovanje, šivenje modela i tek na kraju ručno ukrašavanje.
U čemu pronalazite inspiraciju?
– Trikotaža je sama po sebi inspirativna, a inspiracija je svuda oko nas. Najveću inspiraciju nalazim na putovanjima, a imam sreću da me zbog neobičnih kreacija pozivaju na modne događaje i snimanja širom svijeta.
Porijeklom ste iz Bosne. Postoji li nešto tradicionalno bosansko u Vašim kreacijama?
– Gotovo u svim mojim kolekcijama možete primijetiti elemente bosanske tradicije i bosanskog folklora. Moj rad promoviše multikulturalnost, jer kombinujem balkanski etno sa stilovima drugih naroda. Zbog toga su moje kreacije cijenjene u svim krajevima svijeta jer gotovo svaka nacija u njima vidi dio svoje kulture i tradicije. Imao sam priliku i da sarađujem s udruženjem žena iz Bosne i Hercegovine koje su svojim ručnim radovima dale doprinos mojim kolekcijama.
Živite u Beogradu, ali mnogo vremena provodite i u Los Angelesu. Kada uporedite modnu osviještenost i stil ljudi u Regionu i u Los Angelesu, u čemu je najveća razlika?
– Ljudi na Balkanu daleko više vode računa o odijevanju i, vjerovali ili ne, naša modna scena je jača. Los Angeles tek sada postaje modni grad i ne može se porediti s Evropom koja je kolijevka mode. Kada govorimo o uličnom stilu, u Los Angelesu se ljudi oblače opušteno i ležerno, a naravno da ovaj grad ima najbolju industriju showbusinessa na svijetu i kad je o scenskoj odjeći riječ, nemaju konkurenciju.
Kako biste opisali svoj lični stil?
– Dok sam bio mlađi mnogo sam više vodio računa o svom odijevanju, međutim, kada sam došao u poziciju da sam stvaram modu, to je postalo manje zanimljivo za mene. Kod kreativnih ljudi je stil urođen i čak onda kada mislimo da smo obični, mi i dalje skrećemo pažnju. Rekao bih da moje odijevanje uglavnom zavisi od prilike, a znam biti i casual i avangarda.
Da trebate navesti ime poznatih osoba za koje smatrate da imaju savršen stil, čije ime bi to bilo?
– Kod nas sam imao priliku da sarađujem s mladom pjevačicom Sarom Jovanović i mogao bih da pohvalim njen stil. Što se tiče svjetskih zvijezda, pohvalio bih stil top modela, koje su već kupile i nosile neke moje kreacije, Cara Delevingne i kćerka Mick Jaggera, Georgia May Jagger.