Dok je zarada putem interneta u svijetu sve popularnija, na našim prostorima se na to gleda kao na vrstu usputnog hobija. Međutim, život u Italiji, te naporan rad i trud omogućili su Josipu Grabovcu iz Širokog Brijega da postane profesionalni, plaćeni bloger. Zahvaljujući uspjehu njegovog bloga „Glasmode“, koji je pokrenuo 2014. godine, Josip je danas u družini najboljih modnih blogera na svijetu, što mu pruža mogućnost da prisustvuje najprestižnijim modnim događajima i zabavama, a jedna od posljednih u nizu bila je ona modnog brenda „Philipp Plein“ u okviru Fashion Weeka u Milanu. Josipa već treću godinu zaredom pozivaju na ovaj događaj, kao jedinog predstavnika BiH i Hrvatske.
– Početak Fashion weeka u Milanu je jako buran i naporan, ali mi smo svi u ritmu i možemo to pratiti. Tako u jednom danu budu i do četiri revije na četiri različite strane, pa možete zamisliti kako je. Prvo jedan show pa trči na taksi u hotel koji je udaljen 30 kilometara na presvlačenje, pa na drugi show koji je udaljen 20 kilometara i sve tako – opisuje Josip ritam Sedmice mode u Italiji.
To što su njegov blog organizatori Milano Fashion Weeka prihvatili kao jedan od najutjecajnijih, ali i to što, za razliku od brojnih medija koji prepisuju jedni od drugih, Josip piše direktno s događaja, učinilo je da ovaj Širokobriježanin bude gost koji se podrazumijeva na ovakvim dešavanjima i zabavama. Tako je imao priliku prisustvovati i modnim događajima brendova „Fendi“, „Versace“, „Dsquared“, „Dolce&Gabanna“, „Joshua Fenu“, „Annarita“ i mnogi drugi.
Glamurozne zabave
– Svaka zabava ima svoju težinu. To su privatne zabave pune glamura, koje se mogu vidjeti na TV-u ili u nekim filmovima. U početku mi je bilo kao da sam s Marsa pao, što tada i jesam. S vremenom na to oguglaš, jer si dio svega toga. Druženja na zabavama su jako kvalitetna u smislu da upoznaš jako puno ljudi, te ostvaruješ kontakte i poslovne saradnje. Razgovarate sve dok DJ ne kaže: „Tie the belt“ – objašnjava Josip, koji je prije pokretanja bloga radio kao barmen u jednom od elitnih barova u Italiji.
Za sebe kaže da je veliki sanjar i to onaj koji nastoji da ostvari svoje snove što je bio slučaj s blogom koji shvata kao i svaki drugi posao koji, između ostalog, služi za plaćanje životnih obaveza.
– Bloger se ne postaje preko noći, nego je potrebno mnogo truda i odricanja. Bilo je dana kada sam digao ruke, zbog obaziranja na okolinu, ali sam jednostavno „popričao sam“ sa sobom i rekao da je inspiracija koje imam napretek garancija mog uspjeha. Iskreno, u početku mi je sve bilo izazov, jer nisam mogao vjerovati da ti neka firma plaća put od pet dana, smještaj i honorar samo da bi sve to vidjeli na blogu koji sada čita 80, 90 do 100 hiljada ljudi, zavisno od posta – objašnjava on i dodaje da mu je jedan od čudnijih izazova bio to što je u saradnji s turističkom agencijom „Izrael Telaviv“ morao napraviti fotografiju na kojoj je gotovo pa go pozirao na prometnom mjestu jednog trgovačkog centra u Italiji na februarskom minusu.
O tome koliko je njegov uspjeh prepoznat možda najbolje govori činjenica da mu se mnogi ljudi javljaju za savjete u vezi s blogom, fotografijama, modelingom i putovanjima, a on objašnjava da radno vrijeme blogera traje 24 sata.
– Nisam od onih blogera koji se snimaju kada otvaraju oči i kada peru zubiće, ili kada se tuširaju – to je daleko od blogera. Moj radni dan kreće otvaranjem mejlova prije svih društvenih mreža i to s jednim okom otvorenim. Gledam od koga imam ponude, gdje i kada, jer sve mora biti istempirano, a zavisno od toga da li je riječ o putovanjima ili o pressovima koje brendovi šalju blogerima za saradnju Ako je riječ o nekom putovanju, onda već otvorim oba oka i krenem ozbiljno da razmatram situaciju – objašnjava Josip kroz šalu.
On je do sada sarađivao sa više od 70 različitih brendova, a ističe da veliki broj njih čeka na ostvarenje saradnje zbog nemogućnosti da sve to fizički stigne, ali i zbog toga što nastoji da održi standard, kako blog ne bi pretvorio u cirkus ili žutu štampu.
Odlazak od kuće
– Baš zbog toga i postavljam kriterije, jer ne želim objavljivati nešto neprovjereno ili nešto što mi se ne sviđa, jer to ne mogu iznijeti kao ono što mi se sviđa – kaže on i dodaje da, uprkos saradnji s velikim brojem brendova, privatno najviše voli sportsku odjeću zbog čega je stalno obučen u brend „Adidas“, dok za svečane prilike bira elegantnu odjeću crne ili bijele boje, a kao favorite navodi komade „Balmaina“ i „Calvina Kleina“.
A o njegovom stilu možda najbolje govori činjenica da je 2015., i 2016. godine bio svrstan u top 100 odjevenih muškaraca za „Vogue Italija“, „Vanity Fair Italija“, „Vanity Fair Francuska“, „GQ Italija“, „GQ Koreja“, „New York Times Fashion“, „OGGI Italija“ i „Burro 24/7 Singapore“.
Međutim, da bi sav ovaj uspjeh uopće bio moguć, Josip je morao napustiti rodni grad te se preseliti u Italiju, koja je epicentar svih modnih dešavanja. Kao glavnu sličnost između rodne BiH i Italije navodi hranu, a kao jednu od osnovnih prednosti Italije ističe to što su ljudi, kako on kaže, mnogo otvorenijih razmišljanja u odnosu na nas. Iako je već dugo stanovnik Italije, Josip često dolazi u rodni grad.
– Jako često sam dolje. Imam malu kćerku koja kada me nazove, ja sjedam u avion i letim. Često dolazim i zbog posla jer sve više brendova želi da vidi fotografije na Starom mostu, a preko ljeta ću dolaziti još češće zbog velikog modnog događaja koji se sprema u Mostaru, a oko kojeg još pregovaramo – kaže on i navodi da u budućnosti ima jako puno planova, ali da zasad nastoji biti sretan i uživati u onome što radi.
