Legendarni kapiten fudbalskog kluba „Roma“ Francesco Totti se pobjedom protiv „Genoae“ , rezultatom 3:2, oprostio od dresa kluba kojem je bio vjeran duže od 24 godine. Totti je na teren ušao u 54. minuti te se nakon nešto više od pola sata igre emotivno pozdravio s navijačima i terenom na kojem je debitirao davne 1993. godine. Ovaj 40-godišnjak jedan je od rijetkih fudbalera koji su profesionalnu karijeru proveli u jednom klubu, uprkos činjenici da je dobijao i znatno veće i primamljivije ponude.
– Rim je moj dom 40, a klub „Roma“ mi je kao fudbaleru dom skoro 25 godina. Nadam se da, kad god sam igrao, bilo da je to prvenstvena utakmica ili meč u Ligi šampiona, da sam predstavljao „Romu“ i njen grb što sam bolje mogao i da sam njen barjak držao visoko. Nadam se da sam vas sve učinio ponosnim. Kada se osvrnem i pogledam šta će mi nedostajati, znam da će to biti ona rutina, oni svakodnevni detalji koji se ponavljaju iz dana u dan. Sati treninga i razgovori u svlačionici. Ipak, mislim da će mi najviše nedostajati šoljica kafe sa saigračima. Sve to će mi faliti svakoga dana. Ali ako se jednoga dana vratim kao sportski direktor, možda će opet biti ovih uspomena – rekao je slavni fudbaler.
A koliko su svi navijači, i uopće građani Rima ponosni na njegov doprinos italijanskom fudbalu, najbolje pokazuje činjenica da su novine „IL Tiempo“ na jedan dan promijenile naziv u „ILTiempo di Totti“, dok su na gradskom prevozu Rima postavljene poruke na kojima je pisalo: „U čast Princa“. Ipak, ljubav prema kapitenu možda najbolje opisuje činjenica da su tokom utakmice u kojoj se opraštao svi prisutni na stadionu „Olimpico“ bili u suzama.
Iako s „Romom“ nikada nije osvojio Ligu šampiona on je ponosno vodio svoj klub, s kojim je kao kapiten osvojio Scudeto, dva Kupa i dva Superkupa, a za ovaj klub je odigrao 785 utakmica i postigao 307 golova.
– Ljudi me često pitaju zašto si cijeli život, cijelu karijeru proveo u „Romi“? Zato što je Rim moja porodica, moji prijatelji, ljudi koje volim. Rim je grad, Rim je more, Rim su planine i spomenici. Rim su, naravno, Rimljani. Rim je žuto i bordo. Rim je za mene svijet. Ovaj klub i ovaj grad – to je moj život. Zauvijek – izjavio je Totti.
Početak karijere
Francesco Totti je rođen 27. septembra 1976. godine u Rimu. Prema riječima njegove majke Fiorelle, prvi kontakt s fudbalskom loptom je imao sa samo deset mjeseci.
– Kao dijete je više volio da na TV-u gleda fudbalske utakmice nego crtiće. Odmah je svima bilo jasno čime će se baviti u budućnosti – rekla je njegova majka medijima.
Međutim, na fudbalski teren ga nije odvela zainteresiranost za fudbal već činjenica da je odrastao u prilično problematičnom i burnom dijelu Rima. U strahu da se ne prepusti ulici te da i on ne postane problematičan Tottijevi roditelji Lorenzo i Fiorella odlučili su da ga upišu u najbližu školu fudbala. Nakon samo nekoliko treninga njegov talenat je došao do izražaja, pa je Totti ubrzo dobio i prvu ozbiljnu ponudu i to od fudbalskog kluba „Milan“. Međutim, pregovori s ovim klubom nisu bili uspješni, s obzirom na to da je njegova majka, koja je inače imala najviše utjecaja na razvoj Francescove karijere, insistirala da joj sin ne napušta Rim.
– Sjećam se da je neko pokucao na vrata našeg stana u Rimu. Moja mama Fiorella je krenula da ih otvori, a ispostavilo se da su oni koji su pokucali odredili moju fudbalsku karijeru. Kada je otvorila vrata grupa muškaraca joj se predstavila objasnivši da su fudbalski skauti. Ali nisu bili iz „Rome“, nosili su crno i crveno i bili iz „Milana“. Željeli su da me odvedu u Milano da igram za njih i nisu pitali za cijenu. Jedino što je moja majka rekla bilo je: „Žao mi je, ali ne“. Da je prihvatila moja porodica bi dobila mnogo novca, ali me je majka tog dana naučila lekciju o tome da je dom najvažnija stvar u čovjekovom životu – objasnio je slavni fudbaler način na koji je odbijena njegova prva poslovna ponuda.
To što je na samom početku Tottijeve karijere donijeta odluka da uprkos ponudama ostane u Rimu, mladom fudbaleru je pružilo mogućnost da svojim trudom pokuša da postane dio jednog od dva rimska kluba „Rome“ ili „Lazia“.
– Kada ste dijete u Rimu imate samo dvije mogućnosti – ili ste bordo ili plavi. „Roma“ je više od fudbalskog kluba, ona je dio naše porodice, a samim tim je u našoj krvi i u našim dušama. U periodu 80-ih nismo imali mogućnost da gledamo utakmice „Rome“ na TV-u, ali kada me sa sedam godina otac odveo da uživo gledam „Vučicu“ na stadionu „Olimpico“ odmah sam znao da je to klub čiji dio želim da budem – rekao je Totti.
A tu priliku mu je u 16-oj godini pružio tadašnji trener „Rome“ Vujadin Boškov, koji je Tottija u utakmici protiv „Brescia „ u igru uveo na samo nekoliko minuta, ali minuta koje su mu zauvijek promijenile život. Te sezone je za tim odigrao samo dvije utakmice što je bilo dovoljno za uspješan početak njegove dugogodišnje karijere. Koliko je cijenio Boškova najbolje govori poruka kojom se oprostio od ovog slavnog trenera.
– Danas je otišao jedan od najvažnijih članova naše fudbalske porodice. Vujadin Boškov je bio veliki čovjek, a ja se i dalje sjećam dana kada sam debitovao, a on sjedio na klupi. Kako to da zaboravim? Hvala mister što ste mi dali tu šansu, jedinstvenu šansu. Siguran sam da ćete iz raja nastaviti da gledate fudbal, s Vašom prepoznatljivom ironijom, osmijehom i očima velikog fudbalskog gospodara – napisao je tada Totti.
Njegov sljedeći trener Carlo Mazzone dao je Tottiju mogućnost češćeg ulaska u igru, što je utjecalo na to, da tada mladi Totti, svoj prvi go za matični klub postigne 1994. godine u meču priv tima „Foggia“, nakon čega su se pobjede samo nizale. Međutim, nakon Carla na poziciju trenera u „Romu“ dolazi argentinski stručnjak Carlos Biancha koji Tottija nije smatrao pretjerano talentiranim te je s rukovodstvom kluba pregovarao da ga prodaju. Zbog otpora koji mu je pružen, Biancha je tadašnjem vlasniku „Rome“, Francu Sensii postavio ultimatum po kojem je morao da bira između njega ili Tottija.
Privatni život
– U Francescu vidim sina kojeg nikada nisam imao – bio je Sensiin odgovor što je značilo da je Bianchu na trenerskoj poziciji zamijenio Zdeněk Zeman uz kojeg je Tottijeva karijera došla u fazu takozvanog „zlatnog doba“.
Naime, Zeman je prepoznao Tottijev talenat i 1998. godine fudbaleru dodijelio ulogu kapitena kluba što je značilo ostvarenje njegovog sna koji je trajao nešto više od 18 godina. Međutim, to je bio samo jedan od uspjeha tada 22-godišnjeg Tottija koji je iste godine debitirao za reprezentaciju Italije, a u godinama koje su uslijedile zabilježio još mnoštvo uspjeha u kategorijama najboljeg strijelca, najboljeg igrača i nizu drugih. Ovaj uspjeh je utjecao na činjenicu da veliki broj klubova poputa „Milana“, „Chalsea“, „Real Madrida“ i drugih počne da se interesira za njega. Međutim, vjernost i odanost prema matičnom klubu očigledno je bila jača od bilo kakve novčane ponude.
– Ako hoćete da igram za vas moraćete da kupite „Romu“ – rekao je Totti nakon ponude iz „Reala“ koja je podrazumijevala davanje blanko ugovora u koji bi sam mogao da upiše željenu cifru.
Osim neospornog fudbalskog umjeća Totti je poznat i kao temperamentan igrač koji je često nervirao svoje protivnike i dolazio u sukob s njima, što je znalo dovesti do toga da se publika zbog neprimjerenog ponašanja okrene protiv njega. Međutim, nije samo odlična igra i povremeni sukobi na terenu ono po čemu će fudbalski nastupi Francesca Tottija ostati upamćeni. Naime, ovaj igrač je često ispod dresa nosio majice s provokativnim porukama, a u periodu kada je njegova supruga Ilary ostala trudna s prvim djetetom Totti je pred publikom na stadionu stavio loptu ispod dresa, dok su saigrači glumili doktore koji ga porađaju. Još jedan od sličnih gestova ovog igrača po kojem će ostati upamćen jeste taj što je nakon rođenja sina, redovno pokazivao sisanje palca nakon postignutog gola, dok je u vrijeme „selfie“ manije pogotke proslavljao tako što se fotografirao s navijačima.
Osim po fudbalskom umjeću Totti je poznat i po tome što sakuplja anegdote, viceve i šale svojih saigrača kao i svoje, a sve to je objavio u dvije knjige koje su dostigle ogroman tiraž i prodaju. On je također poznat i po svom humanitarnom radu, 2003. godine je postao ambasador dobre volje u UNICEF-u. Uz pomoć Svjetske kuće fudbala 2006. godine uspio je da sagradi i humanitarno dječije selo.
Kada je riječ o njegovom privatnom i ljubavnom životu, Totti nikada nije bio pretjerano sklon skandalima. Naime, njegov ljubavni život obilježile su veze s modelom Mariom Mazzom, glumicom Manuelom Arcuri, bivšim modelom Flaviom Vento, da bi se 2005. godine vjenčao sa sadašnjom suprugom Ilary Blasi, u Italiji poznatom TV voditeljicom. Njihovo vjenčanje poslužilo je u svrhu skupljanja priloga u humanitarne svrhe. Par ima troje djece, 12-godišnjeg Cristiana, 10-godišnju Chanel i jednogodišnju Isabel. Porodicu Totti često nazivaju „italijanskim Bechkamovima“, a njihov privatni život je gotovo svakodnevna tema italijanske štampe.