Kompozitor i tekstopisac Branislav Opačić Bane davno je pjesmu „Nina” posvetio nepoznatoj djevojci, čije ime je čuo u prolazu dok je nastupao. Nakon više od deset godina Nina, odnosno Marina, postala je njegova supruga, a ova pjesma veliki hit. Za “Azru” Opačić, osim o privatnom životu, govori i o muzičkoj saradnji s najvećim regionalnim zvijezdama.
Bane Opačić važi za jednog od najskromnijih umjetnika na javnoj sceni Srbije. U svojim pjesmama uglavnom govori o ljubavi, a autor je više od hiljadu pjesama. Svojim tekstovima je proslavio mnoge pjevače, a sarađivao je s brojnim ličnostima poput Marije Šerifović, Saše Kovačevića, Dade Glišića, Željka Vasića, Ogija Radivojevića, “Lexington” benda, Nataše Bekvalac, Goce Tržan, Darka Radovanovića, Ane Bekute, Luisa, Adila Maksutovića, “Tropiko” benda… Aktivan je na društvenim mrežama Facebooku, Twitteru i Instagramu, gdje su ljubavne i mudre rečenice poput „Nađi svoju borbu pa u njoj pobijedi, umjesto što blatiš nekog ko je poražen u svojoj” njegovo vlasništvo.
Kroz svoj dugogodišnji rad pokazao je velika umijeća za sviranje, pjevanje, komponiranje i pisanje tekstova, a o putu do ostvarenje svoga sna govorio je na početku razgovora za naš magazin.
Ostvarenje sna
– Mislim da se svaki čovjek rodi kao kockica uklopiva u posebne oblike slagalice. Neko se traži cijeli život, ja sam, nasreću, pronašao svoj oblik i uklopio kockice. Vjerujem da je sreća ako postoje snovi koji nisu ostvareni. To je znak da je duh još mlad i da priča još nije ispričana. Moj put do ostvarenja sna nije bio, on još jeste. Uživam u njemu.
Radio je Opačić s brojnim poznatim ličnostima, a govori nam i o načinu, te iskustvima rada s njima.
– Uvijek su to ljudi s kojima imam neku vrstu prepoznavanja. Dogodi se u sekundi taj klik ili ne dogodi. Putevi postoje da bi se ukrštali, a na tim raskrsnicama dobro spojene energije u stanju su da prave čuda. Ne vjerujem u kompromis. Postoji traženje i na njegovom kraju postoje ushićeni ili razočarani ljudi. Trudim se uvijek da traganje završi ushićenjem i da svi na kraju budemo zadovoljni – kaže Bane.
U moru pjesama koje je komponirao, a ni sam više ne zna njihov broj, kaže kako još nema jednu najdražu. Okušao se i kao izvođač u pjesmi “Da me malo hoće” s “Lexington bendom”, no, ovu vrstu angažmana nije planirao i još ne zna da li će uskoro opet zapjevati.
– Ne znam tačan broj pjesama koje sam komponovao, ali prešao je hiljadu prije nekoliko godina. Kada je riječ o ljubavi prema pjesmama, mogao bih da dam neki kliše odgovor da su mi sve pjesme iste, ali ne bi bio istinit, kao ni taj da postoji samo jedna koja je najdraža.
Snimanje pjesme s “Lexington” bendom, tada mi nije bio neki dugo pravljeni plan, više instinkt koji sam pratio. U ovom trenutku sam sretan u svom ateljeu, u stvaranju, u snimcima koje sam u prilici da podijelim s ljudima. Život je zanimljiviji kada ne postoji plan, a ukoliko postoji plan za život – niste dobro upoznali život.
Bane je, osim po pjesmama, poznat i po mudrim i zanimljviim rečenicama koje postavlja na svoje društvene mreže Facebook, Twitter i Instagram. Oduševljavaju naročito one koje su o njegovoj supruzi. Bane je naime, na svom nastupu prije mnogo godina, spazio crnokosu i crnooku klinku zbog koje mu je, kako kaže, bubnjalo u grudima. O njoj je uspio saznati samo ime: Nina i nakon toga joj je posvetio istoimenu pjesmu, koja je postala veliki hit „Lexington benda”. Sudbina ih je nakon nekoliko godina ponovo spojila u Budvi, gdje su se na šetalištu prepoznali i razmijenili poglede, i to je bilo sve za tada. Prošlo je nekoliko godina, i sudbina ih je ponovo spojila. Nakon smrti njihovog zajedničkog prijatelja Darka, Nina je željela upoznati čovjeka o kojem je mnogo saznala upravo od Darka, te na taj način oživjeti uspomenu na prijatelja. Tako je nakon više od deset godina Nina, odnosno Marina, postala njegova supruga, a ova pjesma veliki hit. Na njegovom Instagram profilu ima 165 hiljada pratilaca, a on prati samo nju – svoju Ninu i, kako kaže, on je Ninin muž, sve ostalo je moguće i manje bitno.
Istinit događaj
– Ninin muž za mene ima puno dublje značenje od papira koji smo potpisali jednom. Kroz taj odnos sam se ostvario, uzdigao, produhovio, oplemenio. Moja životna sreća je da živim pokraj posebne žene, vanvremenskog bića satkanog od mudrosti, ljepote, ljubavi. Ona je moj učitelj, moja mapa, kompas. Naši razgovori traju do kasno u noć, a često razgovaramo ćuteći. Tu pripadam, to je mjesto u koje sam stavio čitavu svoju suštinu i težnju. Svoju ljubav. Sve ostalo je moguće i manje bitno. Susret s Ninom je kao i život s Ninom. Više liči na bajku nego na istinit događaj, tako da bih, vjerovatno, pod tim utiskom i opisao sve događaje našeg početka. Dovoljno je reći da sam prve noći znao da ću svoju posljednju noć provesti gledajući u te oči. Znam to i danas. Pored nje sam i više od sretnog čovjeka.
Vjerovatno bi većini ljudi bilo čudno da toliko vremena provode samo kraj jedne osobe, nama je to kao disanje. Skoro sve radimo zajedno. Moje pjesme prvo prolaze kroz njene “filtere”. Ako ja stavljam ribu u tepsiju, ona pripremi povrće za garnirung – priča Opačić i pojašnjava šta jednog muškarca čini pravim muškarcem.
– Mogao bih da vam pričam o tome kako izgleda prava žena. Dostojanstvena, požrtvovana, prema svakom prijatna, a neprijatna kada neko dira nekog njenog. To što sam izbor jedne takve žene daje mi za pravo da o sebi mislim kao o jednom nađenom muškarcu. Ona zna jesam li dobar i pravi.