„Kad ćeš se ženit’, kad ćeš se udavat’? De mi reci da mogu mirno spavati. Imaš li djece ili nemaš? Pa što? Šta čekaš više, što ne rješavaš to?“, stihovi su pjesme Bojana Mikulića, koji više nego odlično opisuju pritisak koji okolina, postavljanjem upravo navedenih pitanja, vrši na mlade ljude, prije svega žene. Razgovarali smo s nekoliko žena različitih generacija s prostora bivše Jugoslavije o braku, godinama i balkanskim stereotipima.
Živimo na prostorima gdje se smatra da postoje prave godine za završetak fakulteta, zaposlenje, imanje momka, udaju i rađanje djece. Svako prekoračenje te postavljene starosne granice izaziva interesovanje okoline, koja počinje da postavlja pitanja. U skladu s tim nas komšinice, majke, tetke, ujne, strine i svi ostali neumorno ispituju o životu i planovima koje imamo i namjeravamo ili nenamjeravamo ostvariti.
Bez obzira na to da li ste diplomirali, magistrirali, radite li ili ne, da li ste manje ili više uspješni, jedno pitanje je uvijek ključno i češće od ostalih – kad ćeš se udavati i što još nisi? Ukoliko vaš odgovor nije – uskoro, sigurno je da će uslijediti poređenje sa svim poznatim osobama, rodicama i curama iz komšiluka koje su u istim godinama, te dovođenje u pitanje kako to da su one u braku i imaju djecu, dok vi još ni momka nemate. Svaki pokušaj da to što niste u braku opravdate svojim poslovnim dostignućima, obično biva bezuspješan, jer mora se znati šta okolina od svake žene očekuje, a to najčešće nije uspješna karijera.
O ovoj temi i pritisku koji okolina stvara, razgovarali smo s uspješnim damama koje su nam iskreno rekle kako se s pitanjima ovog tipa nose, ko im ih najčešće postavlja, te da li se pitanja s godinama mijenjaju.
Kompletan tekst pročitajte u printanom izdanju Azra magazina (br. 1037)