Državni čelnici možda nikada neće pokazati previše ili dovoljno emptije prema osobama koje žive s određenim poteškoćama, no, uvijek će postojati ljudi koji drugima mogu biti uzor. Dvije bh. glumice: Vedrana Seksan i Alena Džebo godinama odlaze u Biblioteku za slijepa i slabovidna lica u BiH i čitaju knjige. Njihov primjer možete slijediti i vi
Piše: Fatima Šehović
Foto: Admir Kuburović
Prije više od deset godina, Biblioteka za slijepa i slabovidna lica u Sarajevu poslala je oglas Akademiji scenskih umjetnosti, u kojem je pozvala studente da, čitajući knjige za slijepe, ujedno rade i govorne vježbe. Prva koja se odazvala tom oglasu bila je Vedrana Seksan, sada već poznata glumica. Tada počinje saradnja prožeta prijateljstvom, koja traje duže od deset godina.
ANA KARENJINA
– Zanimljivo u svemu tome je da toliko godina dolazim redovno. Imam osjećaj kao da radim ovdje. Meni je ovo važno i drago mjesto i kad god imam slobodnog vremena, provedem ga čitajući knjige za slijepa i slabovidna lica – kaže Vedrana na početku razgovora za „Azru”.
Biblioteka za slijepa i slabovidna lica jedna je od institucija koja je od državnog značaja, ali koja još nema riješen status. Vedranina najveća motivacija je u tome da se korisnici ove biblioteke ne zaborave.
– Nije važno podizati svijest našim građanima, jer su oni dokazali mnogo puta da su humani i da imaju svijest o tome da trebaju pomoći. Problem su političari. Naša politika nema svijest da postoji zbog građana niti da rješava određene probleme. Razlog zbog kojeg sam ovdje, između ostalog, jeste da pokažem, iako je teško promijeniti svijet, kako neke stvari možemo promijeniti.
Ako je ovo moj projekt, onda ću ja na njemu istrajati koliko god budem mogla čitati i dok me oni budu mogli trpjeti. Biblioteka ima najmoderniju opremu, ali tu opremu su donirale druge države. Apsurd je da druge države shvataju kolika je važnost ovakve institucije, a samo naša ne shvata – razočarana u čelnike države, priča nam Vedrana.
Ova biblioteka ima saradnju s bibliotekama u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Svoje knjige šalje u sve dijelove svijeta, gdje postoje korisnici koji govore jezicima BiH. Nažalost, proizvodnja audio-knjiga ovisi o tome da li će neko svojevoljno doći i pročitati knjigu, jer budžet ne dozvoljava da biblioteka plati spikere. Vedrana je imala priliku pročitati i nekoliko knjiga za Biblioteku za slijepe u Crnoj Gori.
– Iako imaju mnogo spikera, zamolili su mene da pročitam neke knjige. Snimila sam tri knjige njihovih autora i imali smo promociju u Crnoj Gori. Čitala sam knjigu „Ana Karenjina” ovdje, u Sarajevu, a u Crnoj Gori njihova spikerka, i nekoliko sati je razlike u snimljenom materijalu. Smijali smo se kako je moja „Ana Karenjina” kraća, a sve isto smo pročitali – s osmijehom se prisjeća glumica.
Vedrana se ponovo vraća u svoje Sarajevo i, kako kaže, svoju biblioteku, gdje je pronašla mir i ispunjenost. Mnogi su joj govorili kako radi „džabe”, no, Vedrana na to odgovara ponosno.
– Kažem im da ne radim džabe, ja samo radim bez novca, a džabe ne radim ni u jednom slučaju. Koliko je biblioteci koristilo to što sam dolazila čitati knjige, toliko je meni koristilo, profesionalno, ali i kao čovjeku – kaže Vedrana.
Dok razgovaramo o njenom angažmanu, primijetim koliko je zaista ispunjava to što može pomoći mnogim ljudima na ovakav način. Kako kaže, to se ne može opisati, a ne postoji ni cijena za taj humani čin.
– Zajedno sa svojim kolegama sam čitala „Harryja Pottera”. Ne mogu vam opisati šta znači kada dođu iz biblioteke i kažu; „Zvali su me iz škole za slijepu i slabovidnu djecu nekoliko puta i pitaju me kada ćete pročitati knjigu, jer jedva čekaju?”. Odmah se sjetim uzbuđenja kada sam i sama čekala da se knjige objave.
Dešavalo mi se da me slijepi ljudi zaustave na ulici, jer su me prepoznali po glasu, pa mi kažu kako slušaju knjige koje sam pročitala. Kažu da im svojim glasom osvijetlim mrak. Ovaj čin, ne da me učini zadovoljnom, nego i sretnom. Što je najvažnije, ne radim ovo zbog lične promocije, već zbog činjenice da mogu nekome pomoći – za kraj našeg razgovora kaže Vedrana Seksan, koja je za biblioteku pročitala 46 knjiga.
PROZOR U SVIJET
Svoju humanost nije pokazala samo ova glumica. Njenim stopama krenule su njene kolege, kolegice, novinari i obični građani. Pored svih porodičnih i poslovnih obaveza, mnogi su postali ne samo omiljeni gosti, već i omiljeni glasovi.
Kada su bili aktuelni Facebook izazovi, na jedan od njih bila je izazvana i glumica Alena Džebo. No, ona je prije dvije godine, umjesto razmjene tog izazova, odlučila nominovati deset mlađih kolega, te postaviti im izazov da snime knjige za Biblioteku za slijepa i slabovidna lica.
– Taj „knjigozov” bio je veoma uspješan, jer se širio dalje i neki ljudi su, kao i ja prije deset godina, saznali da uopće mogu doći u biblioteku i snimiti određeni književni naslov. Mislim da se posljedice tog izazova osjećaju i danas, te da je fond biblioteke zasigurno obogaćen za veliki broj i novih glasova i knjiga. Sama akcija dobila je veliku pažnju i na Facebooku i u medijima, tako da sam za tu inicijativu 2014. godine od UNICEF-a BiH dobila priznanje „Šampioni inkluzije” – kaže za „Azru” glumica Alena Džebo, koja svoju humanu misiju obavlja već deset godina.
– Za čitanje sam saznala sasvim slučajno. U to vrijeme, objavljen je poziv za snimanje školskih lektira za potrebe domova za djecu. Meni se to učinilo zanimljivo i izazovno i eto, naša ljubav traje toliko godina – kaže Alena.
Svojim primjerom na neki način mogu probuditi svijest javnosti, te na taj način potaknuti i druge da se vode njihovim činom. Jer, čitanjem onima koji nisu u mogućnosti, oni, zapravo, njima otvaraju prozor u svijet. Alena je u studiju Biblioteke za potrebe slijepih i slabovidnih lica u BiH pročitala 101 knjigu. Na tom broju se ne želi zaustaviti, no, ta brojka za nju ne znači koliko sama humanost.
– Čini mi se da je najvažnije istrajati u svojoj namjeri, pronaći područje u kojem ste i sami sretni i dati sve od sebe da budete bolji, ustrajniji i dosljedniji. Uvijek sam u radu za biblioteku polazila od same sebe, i sama volim knjige, mnogo čitam, i kad pomislim da bih mogla biti uskraćena za momenat u kojem držim knjigu u ruci i jedva čekam da zavirim u njenu unutrašnjost, apsolutno razumijem ljude koji ne mogu uživati u „crnom tisku”. Zato je vlastita svijest o tome zaista neophodna, ali tada to više nije „humani rad”, to postaje ljubav, potreba, uživanje i beskrajna empatija – priča Alena, kojoj je privilegija izdvojiti dva sata za čitanje.
– Svi toliko žurimo na sve strane, da nam ponekad treba i mjesec da počnemo čitati knjigu ili nadoknađujemo sve na godišnjem odmoru. Kada počnete snimati knjigu za biblioteku, vi svakog dana idete, zatvarate se u studio i dva sata samo uživate u čitanju. Meni je taj momenat ritualni, nešto što se prekida samo ako ste bolesni i vaš glas nije na nivou potrebnom za snimanje. A kad se korisnik biblioteke javi i kaže da je beskrajno uživao u nekoj knjizi, zahvaljujući vašem glasu, to je najveći kompliment koji možete dobiti. Odgovornost je potpuno ista kad čitate, kao kad ste na sceni ili snimate neki film. Ta knjiga ostaje u naslijeđe generacijama koje dolaze i važno vam je da i za deset godina neko uživa u toj knjizi – kaže Alena i za kraj razgovora dodaje:
– Biblioteka mora snimati nove naslove, a naša odgovornost je da slijepim i slabovidnim licima svojim glasovima to i omogućimo, pa bih rekla da izazov i dalje traje. Čitajte! I za sebe i za druge!
ZAJEDNO SMO JAČI
Bez novčane naknade, osim ove dvije glumice, a vođeni njihovim primjerom, od 2001., za potrebe slijepih i slabovidnih osoba, knjige su čitali i: Nada Đurevska, Izudin Bajrović, Selma Alispahić, Aleksandar Seksan, Gordana Boban, Miraj Grbić, Slaven Vidak, Aldin Omerović, Maja Salkić, Mario Drmać, Maja Izetbegović, Ermin Bravo, Nela Đenisijević, Adnan Hasković, Aida Bukva, Dženita Imamović, Peđa Bajović, Kemal Čebo i brojni drugi.