Angela Merkel četvrti put se kandidirala za poziciju njemačke kancelarke i konkurenciji, ako je uopće i bude, predstoji težak zadatak. Merkel je jedna od najmoćnijih žena svijeta i svakako najmoćnija žena Evrope, zbog čega je mnogi nazivaju i neformalnom “kraljicom” Kontinenta. No, u privatnom životu Merkel nema mnogo toga “kraljevskog”. Mimo diplomatskih protokola živi jedan sasvim običan život, bez bilo čega što bi se moglo nazvati glamur ili raskoš. Živi u staroj zgradi u centru Berlina, vlasnica je jednog VW Golfa, voli planinariti, plivati i skijati, sama kupuje svoje namirnice i sama kuhu za svoju malu porodicu. U njenom životu nema skandala, ona jednostavno kaže da nema vremena za njih.
O njenom privatnom životi zna se malo, možda jer se nema mnogo toga saznati. Najmoćnija žena Evrope, poput miliona drugih žena, kući se vraća u pet sati popodne, priprema večeru, usisava, ili uključuje veš-mašinu, vjerovatno najvažniji uređaj u životu gospođe Merkel, one iste koja se u večernjim satima rado izležava na kauču ispred svog televizora, razmišajući šta je na poslu čeka tokom sutrašnjeg dana.
Možda i najzanimljivije u svakodevici najmoćnije žene današnjice jeste to da je ona upravo “žena”, ona koja voli izgledati lijepo i dotjerano u svom stilu, koja rado ide frizeru i ima samo jednog frizera kojem vjeruje, ona koja voli lijepe cipele i rado o njima priča i koja voli svog muškarca i osjeća se sigurno u njegovoj blizini. Iako često kritizirana zbog raznih razloga, Angela je školski primjer odličnog balansa na potezu “posao-dom”, dokaz da žena možda imati i vrhunsku i profesionalnu i političku karijeru, i ostati ono šte jeste, žena u najboljem smislu tog izraza, supruga, domaćica i prijateljica. Decenije bavljenja politikom nisu je promijenile. Oni koji je znaju još kao mladu hemičaku, kažu da je i dalje apsolutno ista, pedantna, skromna, uporna i jednostavna osoba. Takva će, najvjerovatnije, i ostati.
Rado pričam viceve
Rođena je 14. jula 1954., kao Angela Dorothea Kasner u Hamburgu, no njeno djetinjstvo obilježit će odrastanje u idiličnoj, ali siromašnoj ruralnoj pokrajini Brandenburg, na krajnjem istoku Njemačke, tada dio zloglasnog DDR-a, komunističke države nastale nakon Drugog svjetskog rata vrlo zavisne od SSSR-a. Njen otac je bio protestantski svećenik, čija je životna filozofija bila i ostala Angelin životni putokaz. Skromnost, ali i spremnost da se bori za zajednički cilj, osobine su koje je Angela naučila od svog oca, Horsta Kasnera. Uprkos skromnim životnim uvjetima, svojoj djeci uspio je osigurati bezbrižno djetinjstvo.
– Moj dječiji život, kada ga posmatram u nekom nepolitičkom smislu, bio je veoma lijep. Odrasla sam u prelijepom kraju. Imala sam roditelje koji su nas podizali uz mnogo ljubavi i odgojili da prihvatamo široka znanja iz različitih oblasti. Imala sam lijepo djetinjstvo. Pjevali smo u crkvenom horu, a ta crkva je bila neka zajednica istomišljenika. Veoma sam rano naučila da se s prijateljima može pričati o svemu, ali da se mora biti oprezan – tvrdi Angela, koje se komšije sjećaju kao veoma lijepo odgojene i vesele djevojčice.
– Sebe vidim kao “veseljaka”, rado pričam viceve, u rodnoj kući su me naučili da budem optimist. Tu osobinu sam naslijedila od svoje majke, koja je jedna spontana, gostoljubiva i otvorena žena -tvrdi Angela za sebe.
Tokom gimnazijskih dana, Angela je rijetko izlazila s muškarcima. Radije je bila sama i sa svojim knjigama i mislima. Momci su se pomalo plašili nje i njene odlučnosti da u svemu bude prva. Prvu veliku ljubav pronašla je na fakultetu, gdje je završila studije hemije s pohvalama i sjajnim ocjenama. Godine 1974., na studentskoj ekskurziji u Moskvi upoznala je kolegu Ulricha Merkela. Brzo će stati na “ludi kamen”, možda malo i prebrzo.
– Mislim da sam neozbiljno ušla u prvi brak – izjavila je kasnije.
Brak je potrajao samo pet godina. Ulrich i danas žali za svojom nekadašnjom životnom saputnicom, no zna da im sudbina niije bila naklonjena.
– Oboje smo voljeli prirodu, često smo pravili izlete u zelenilo, išli smo u kino ili pozorište. Ipak, ljubav se počela urušavati. “Hemije” tu više nije bilo… Ja sam jedan “kućni” tip, Angela je aktivnija, življa, rado sklapa nova prijateljstva… Turbulentni politički život nije za mene. Da smo ostali zajedno, bio bih u najboljem slučaju njen tjelohranitelj ili vozač – smatra prvi muž Angele Merkel.
Dok gospodin Ulrich žali za Angelom, opisujući koliko ga je njihov prekid pogodio, sama Angela mnogo ne žali za svojim neuspješnim brakom.
– To nije bila velika ljubav. Mi smo se vjenčali, kao što su se svi ostali vjenčali. Ništa više od toga – kaže Angela, koja nema djecu.
Iz njihovog zajedničkog stana u Berlinu jednostavno je iselila, ostavivši ceduljicu na kojoj je pisalo da je ljubav gotova. Osim ličnih stvari, sa sobom je ponijela njihovu veš mašinu i muževo prezime. Mnogo godina kasnije, Angela Merkel uselit će u zgradu koju građani Berlina poznaju kao “Veš mašina”, modernom zdanju u blizini Bundestaga, gdje je sjedište njemačke kancelarke.
Hemija od 35 godina
Negdje pred kraj svog prvog braka, Angela je pod krovom instituta za koji je radila upoznala još jednog hemičara, pet godina starijeg kolegu Joachima Sauera. Brzo su se zbližili, što nije promaklo špijunima tajne policije, koja je neprekidno pratila Angelu.
Oboje su bili na omladinskom proljetnom balu… U čvrstom su kontaktu… Saueru je stalo, i svako poslijepodne dolazi u njenu radnu sobu, gdje zajedno piju kafu – bilježile su njihove kolege zadužene za špijunažu.
Ko su “oni” bili, tada se nije znalo, no znalo se da ih ima među kolegama hemičarima. Angela je to znala, kao što je znala da se mladom i naočitom naučniku može vjerovati. Bio je njen tip muškarca.
– Uglavnom, privlače me ljudi koji se čine vjerodostojnim. Također, cijenim ljude koji ponekad znaju biti tihi. Mislim i da se suprotnosti privlače kao što mislim da je dobro kada jednu situaciju partneri različito protumače – smatra njemačka kancelarka, koja je jednom izjavila da je od muškaraca privlače samo naučnici iz prirodih oblasti.
Od tih kafa i pametnih razgovora na pauzama, Angela i Joachim su otišli korak dalje, viđajući se sve intenzivnije. Godinama su živjeli zajedno, sve do decembra 1998., kada su se i vjenčali u krugu najbližih prijatelja i rođaka. Najbliži saradnici tadašnje vođe opozicije za vjenčanje su saznali tek naredne sedmice, i to iz novina. S vjenčanja u javnost nije otišla niti jedna fotografija.
– Vjenčali smo se. Angela i Joachim – bilo je sve što je pisalo u malom oglasu objavljenom 02. januara 1998., u njemačkim novinama FAZ.
Njemačka javnost do tada nije znala za gospodina Sauera, iako je on objavio više od 60 velikih naučnih radova i u intelektualnim krugovima nekadašnjeg DDR-a imao status “zvijezde”. On rijetko govori u javnosti, a i kada progovori, njegove rečenice su kratke i suzdržane. Tako su ga 2009., njemački novinari pitali da li se ponosi svojom suprugom, a on je odgovorio na neobičan način.
– Da, može biti da je tako – rekao je on tajnovito.
Par se zajedno rijetko pojavljuje u javnosti. “Prvi gospodin Njemačke” se nije pojavo na ceremoniji kada je, 2005., njegova supruga postala kancelarka.
– Odlučio sam da ne dajem intervjue i da s novinarima ne govorim o temama koje nisu povezane s mojim statusom predavača i naučnika i koji su potaknuti poličkim dužnostima moje supruge – glasila je poruka gospodina Sauera njemačkim medijima.
Najpoznatiji njemački bračni par rijetko je putovao zajedno, i to sve donedavno, kada su zajedno otputovali na samit G7 u Japanu.
– Često me pitaju ko odlučuje kada moj muž ide sa sa mnom, a kada ne ide. Odgovor glasi: Moj muž je taj koji odlučuje – kaže ona.
Prvi gospodin Njemačke, inače poznat kao vrlo elegantan gospodin i strog univerzitetski profesor, na sve to mudro šuti i smješka se, poručujući da je ona, zapravo, javnosti neinteresantna i da nema šta reći. Niko mu, naravno, u to ne vjeruje.
Kada je 2005. postala prva žena Njemačke, nikako nije shvatala u čemu je problem kada je ljudima iz svog osiguranja objasnila da želi sama, i to pješke, ići na posao, u ured s druge strane rijeke Spree.
– To je samo pola sata šetnje – branila se ona, no bezuspješno.
Ona i danas radi, ide sama u kupovinu u berlinske supermarkete i u tome ne vidi ništa sporno. Berlinski prodavači navikli su viđati kancalerku kako kupuje meso, povrće ili njenu omiljenu krompir-supu i sama plaća svoje namirice.
– Ona je za nas sasvim normalna i uobičajena mušterija – kažu uposlenici jednog berlinskog supermarketa.
Kada nema vremena za kupovinu, jer obično radi 16 sati dnevno, namirnice kupuje njen muž, kojem Angela na cedeljicu napiše šta sve treba kupiti. Inače, Angela sama rado kuha i kuha odlično, te često priprema doručak za svog muža. Par svoje vikende često provodi u svojoj kući za odmor u okolici Berlina, gdje se okupljaju njihovi prijatelji i porodica za koje Angela rado sprema obroke. Iako njeno bogatstvo iznosi više od tri miliona eura, Angela Merkel i dalje ima svoju baštu gdje rado uzgaja svoje povrće, kao što su mrkva i krompir.
– Ja sam tako mnogo jeo, jer je njena hrana tako ukusna. Nekada bi pravila rolade, nekada ribu – kaže Horst Köhler, njemački predsjednik, koji je sa suprugom čest gost u vikendici bračnog para Merkel-Sauer.