Uz ime rođene Bišćanke Zinaide Kadić mogu stajati različite funkcije poput posrednice pri zapošljavanju ili ovlaštenog saradnika za integraciju medicinskog osoblja iz BiH u Njemačkoj. No, važnija od same funkcije jeste činjenica da je Zinaida tokom posljednjih šest-sedam godina u Njemačkoj zaposlila blizu 600 naših sugrađana u sektoru medicinske njege. Bila je prva osoba koja je uspjela završiti radne dozvole Bosancima i Hercegovcima u Njemačkoj još u vrijeme kada nismo imali potpisan međunarodni sporazum s tom zemljom.
Proučavanje zakona
Ona sama svoju priču u Njemačkoj počinje 1992. godine, kada je došla na odmor. Nažalost, u Hrvatskoj je već buktao rat, a kako se Bihać nalazio na graničnom području, Zinaida se nije mogla vratiti kući. S dva kofera u ruci i diplomom srednje hemijsko-tehničke škole krenula je od vrata do vrata, tražeći posao i uporedo učeći jezik.
– Moj prvi posao bio je u jednom staračkom domu u blizini Münchena, zatim sam prešla na jednu kliniku, upoznala budućeg supruga, udala se i postala mama. Ali, znala sam da mogu više, pa sam upisala Ekonomski fakultet. Po završetku sam odmah dobila posao u firmi gdje sam već radila kao medicinska sestra da radim kao marketing manager. Ta kompanija je, zapravo, držala staračke domove i hotele. Devet narednih godina provela sam radeći kao marketing manager, i to mi je bila najbolja škola menadžerstva – prisjeća se Zinaida, otkrivajući da je potom prešla raditi u Bremen za kliniku “AHA”, koja će potom otvoriti kompaniju “Convivo” (kompanija staračkih domova).
– Jedne prilike sjedila sam s vlasnikom kompanije i žalio mi se kako nigdje ne može da nađe kvalitetnu radnu snagu za njegu staraca. Davao je mnogo novca za oglase u novinama, ali uzalud. Rekla sam mu da ono što njemu treba ima u Bosni, ali da je problem te ljude dovesti u Njemačku, jer tada između Njemačke i BiH nije bio potpisan sporazum o uvozu radne snage. Nije odustajao i dao mi odriješene ruke, a ja sam počela proučavati njemačke zakone. Ne znam koliko dugo je to trajalo, ali nisam odustajala. Kod mene odustajanja nema. Pručavala sam zakone i po sporazumima koje je u to vrijeme BiH imala s Njemačkom, djelovalo je kao nemoguća misija.
FOTO: Admir Kuburović TESLA
A onda je, čitajući, naišla na Zakon u vezi s trećim zemljama, u koje se i mi ubrajamo. U Zakonu je stajalo da, ako poslodavac u Njemačkoj ne može pronaći radnu snagu u svojoj zemlji, niti u zemljama EU, onda je može potražiti u trećim zemljama. To je bilo to.
– Otišli smo do senatora grada i sve mu priložili, te tražili odobrenje da dovedemo radnike iz trećih zemalja. Sve sam mu prezentirala i objasnila da u BiH živi mnogo ljudi, koji nama trebaju i koji već imaju nostrificirane diplome i znaju jezik, jer su kao izbjeglice boravili u Njemačkoj. Dobili smo odobrenje za 30 viza i to samo za Bremen, samo za našu firmu – kaže za naš magazin Zinaida, koja u to vrijeme (2011. godina, op.a.) nije bila ni svjesna značaja onoga što je uradila.
U roku od tri mjeseca, uz raspisani konkurs, prikupljene dokumente, završene vize, objezbijeđen smještaj i posao, Zinaida je u Bremen dovela 25 prvih medicinara iz BiH. Dobili su savršene uvjete za rad, ali i za život. Nesvjesno, postavila je veoma visoke kriterije koje će kasnije slijediti i sama njemačka vlada, prilikom potpisivanja sporazuma s našom zemljom i uvođenja olakšica za naše radnike koji tamo traže posao.
Kompletan tekst možete pročitati u printanom izdanju magazina “AZRA” br. 1030