IntervjuNovosti

Željko Joksimović: Kako zamišljam starost? S Jovanom i velikom porodicom

Za koncert na Koševu se spremam već nekoliko mjeseci. Potrebno je zaista mnogo vremena da sve dovedem na savršen nivo, jer koncert na Koševu zaslužuje samo i jedino maksimum od svakog člana ekipe, koju vodim. S bendom, najbližim saradnicima, producentom, menadžerom i drugima dogovaram sve detalje, play listu, aranžmane, scenografiju, ozvučenje, osvjetljenje, brinemo da svako u publici ima pun ugođaj tokom ta dva-tri sata, koliko traje koncert

Foto: Samir Saletović i privatni album

Više od 40.000 ljudi došlo je uživati u muzičkom stvaralaštvu Željka Joksimovića na njegovom prvom koncertu na Koševu održanom prije šest godina. Brojka od 40.000 ljudi, koji su od početka do kraja pjevali svaku njegovu pjesmu, ne iznenađuje. Posebno otkako je za pjesmu „Lejla“, s kojom je Hari Varešanović osvojio treće mjesto na „Eurosongu“ u Atini, napisao muziku i uradio aranžman.

Bilo je to naše najbolje predstavljanje Evropi ikada. Uzvratili smo mu punim stadionom. No, zahvalnost nije jedino što puni stadione. Tu su godine ozbiljne posvećenosti muzici, rada, pjesme koje znaju buditi emocije. A danas ih je puno više. U proteklih šest godina, Željko je objavio novi album, gostovao širom Evrope, komponovao, te pokrenuo još jedan veličanstveni muzički projekt „Balkan Bazar“… Sve ćemo to moći čuti na Koševu 19. augusta na koncertu koji se željno iščekuje, na muzičkom događaju o kojem će se pričati…


Bliži nam se 19. august, stadion “Koševo”, drugi put… Znamo da je orkestar uštiman, ozvučenje će biti na nivou, ali kako se pripremate Vi?

– Za koncert na Koševu se spremam već nekoliko mjeseci. Potrebno je zaista mnogo vremena da sve dovedem na savršen nivo, jer koncert na Koševu zaslužuje samo i jedino maksimum od svakog člana ekipe, koju vodim. S bendom, najbližim saradnicima, producentom, menadžerom i drugima dogovaram sve detalje, play listu, aranžmane, scenografiju, ozvučenje, osvjetljenje, brinemo da svako u publici ima pun ugođaj tokom ta dva-tri sata, koliko traje koncert. Ima tu jako mnogo posla, ali u njemu zaista uživam.

Odgovornost je velika, baš kao i moja posvećenost. U toku dana vježbamo, smišljamo kako da sve bude što bolje, a finiš tih priprema imat ćemo i u Sarajevu, dva dana uoči koncerta, kada ćemo naštimavati sve do tančina. S nama će doći najmanje desetak šlepera s opremom, zvučnicima, agregatima, čim sve ne. Bina će se prostirati na 500 metara kvadratnih i bit će na tri nivoa, spremljeno je više od 100 rasvjetnih tijela, produkcija je na najvećem mogućem nivou, bit će još iznenađenja. Ma, jedva čekam da izađem na binu!

zeljko joksimovic intervju2

Lupa li srce jače i je li nivo adrenalina viši kada se izlazi na scenu na stadione poput Koševa?

– I na prvi, i na drugi dio pitanja odgovor je DA! Uzbuđenje je veliko, to ne može lako riječima da se opiše. Evo, vi zamislite. Izađete na binu, a ispred vas huk prepunog stadiona. Održao sam mnogo velikih koncerata, poput onog na stadionu u Skoplju pred oko 60.000 ljudi, u Sarajevu je bilo 40.000 ljudi prije šest godina, punio sam arene u Beogradu, Zagrebu, pjevao sam u sjajnim dvoranama širom Evrope.

Kada vidite da deseci hiljada ljudi u glas pjevaju s vama, kada vidite da uživaju, da vole ono što radiš, to je nešto posebno, za šta svaki muzičar živi i radi. Ovdje ljudi prepoznaju dobru energiju i na istu još ljepše vraćaju. Na Koševu 2010. sam imao najveći koncert moje dotadašnje karijere, sve je bilo besprijekorno, publika je bila fantastična, pamtim mnogo detalja s te večeri. Srce mi je kucalo kao ludo.

Šest godina je prošlo od Vašeg prvog koncerta na stadionu “Asim Ferhatović Hase”… Znamo čime ste Vi osvojili publiku. No čime je publika osvojila Vas?

– Volim Sarajevo, volim kad šetam Baščaršijom, pa mi se ljudi javljaju, onako iskreno, pozdravljaju, žele da se slikaju, da porazgovaraju. Neko zove na ćevape, drugi na sladoled. Svi su prijatni, gostoprimljivi. Uvijek je lijepo biti među ljudima koji vole i cijene ono što radite. S druge strane, Sarajlije su me zadužile upravo tom podrškom 2010., kada su mi dali vjetar u leđa, kada su napunili Koševo, kada su mi pokazali koliko sjajnu publiku imam u ovom gradu.

Na mom fejsbuku Sarajevo je na trećem mjestu po broju fanova od svih koje imam, ogromna podrška mi svakodnevno stiže od Sarajlija. Jednostavno, kada stalno dobijate takvu ljubav i pažnju od nekoga, prirodno je da im uzvratite još ljepše i bolje. Zato se ja vraćam u Sarajevo, da održim tu jaku vezu koju imamo.

Usuditi se organizirati koncert na stadionu ne smije svako. U Sarajevu, napuniti stadion polazi za rukom jedino Dini Merlinu i Vama. Kako u tom smislu analizirate Vašu muziku, pjesme?

– Hvala na tome što ste rekli. Ne znam kako bih to lako mogao da objasnim. Dino je moj prijatelj, veliki umjetnik, stvaralac, neko od koga može mnogo da se nauči. Nema tu tajne, mi stvaramo nešto što povezuje ljude, što vas veseli, raduje. Muzikom volite, uz muziku tugujete. Što je ona bolja, to je više ljudi koje oko sebe njome okupite. Vjerujem da je kvalitet i trajanje ključna reč. Tako malo, a opet tako težak zadatak za svakog od nas. Zadovoljstvo mi je i što smo radili zajedno na pjesmi „Supermen“, i što smo snimili taj duet. Godinu smo čekali da bude objavljena.

Dino mi je tad rekao da je bolje da sačekamo, da ne govorimo ništa o tome, i da efekt bude onakav baš kakav treba, da to odmah postane hit, da napravi veliki skok. U suprotnom, ako budemo godinu dana pričali o njoj i najavljivali je, onda će napredak i skok biti daleko manji, sa sporijim rastom, sve će se odužiti, a samim tim će i rezultat biti lošiji.

Dakle, počev od stvari na mikro planu, kao što su najave pesama, pa do pravljenja albuma, kvaliteta numera, organizacije koncerata i ostalih stvari, Dino je klasa. On zaista zna da pruži publici ono što želi. Ja se nadam da je i moja publika zadovoljna onim što dobija od mene, i da će tako još dugo da ostane.

zeljko joksimovic intervju4

Šta Vam je trenutno veća briga: hoće li 19. augusta padati kiša, hoće li stadion biti pun ili nešto treće?

– Evo, čim sam pročitao pitanje odmah sam otišao na Google da još jednom provjerim vremensku prognozu. Kaže 24 stepena, uglavnom sunčano! Dakle, kiše neće biti, i to nas nimalo ne brine. Ali, čak i da je bude kojim slučajem, nije to ništa strašno. Najgore je kada se desi oluja, kao nedavno na Dininom koncertu, i tu već nema mnogo izbora.

Kada pjevate pod otvorenim nebom, ne možete da utječete na vrijeme, tako je kako je, na muzičaru je da se spremi kao da će sve da bude idealno. Generalno, potrebno je da uvijek budete pozitivni, jer kakve su vam misli, takav vam je i život. Ako budete prizivali loše stvari kao što je kiša, kao što je nešto drugo što može da vam pokvari sve, to nekad zaista i može da se dogodi. Samim tim, nemam brige pred Koševo. Samo jako mnogo sjajnog raspoloženja i dobre energije.

Svaka grana industrije, pa tako i muzička doživljava promjene. U tom smislu, kakve promjene će u narednim godinama doživjeti muzika?

– Mislim da će se muzika sve više vraćati na staro, na retro, na izvorni, čisti zvuk i melodiju. Teško je izmisliti toplu vodu u vremenu kada se sve tako brzo odvija i mijenja, kada jedan trend u muzici traje po nekoliko mjeseci ili najviše par godina. Ljudi su puni inspiracije i stvaraju, unose novine, ali neće moći s eksperimentima da se ide u nedogled.

Kao i u drugim granama industrije, malo malo, pa se vratimo na ono što je nekad bilo. Počev od mode, stila, tako i do muzike. S druge strane, muzika je nešto što je živo, što je teško ukrotiti. Ona jednostavno izbija iz svake pore, ne možete lako da kanališete njen tok. Zato je možda i najbolje pustiti je da ide, da se razvija, a na muzičarima je da je uobličavaju u skladu sa svojim ukusom i talentom.

Nedavno ste na svojoj FB stranici objavili dio s koncerta Yiannisa Kostirasa i čuli smo Vas kako pjevate na grčkom. No, mnogi od nas nisu znali da Vi, zapravo, tečno govorite grčki. Zašto Vam je od svih jezika grčki bio najinteresantniji da ga učite?

– Od svih zemalja Evrope, Grčka mi je jedna od omiljenih i tamo volim da boravim. Osjećam se kao kod kuće. Prija mi taj mentalitet, grčki melos, hrana, vazduh, more. Tamo sam živio kraće vrijeme, imam mnogo prijatelja iz Grčke, a u planu je i da uradim jednu pjesmu na tom jeziku. Mada nije lako naći slobodnog vremena uz sve obaveze koje imam, učenje grčkog mi je došlo kao jedan prijatan hobi u kojem iskreno uživam. Naučio sam ga taman toliko da mogu lijepo da se sporazumijevam, da pričam koliko je potrebno, a kao što ste vidjeli i da otpjevam ponešto.

U jednom od intervjua ste kazali kako ste za svaku pjesmu s novog albuma uradili po najmanje dva aranžmana… Dosadi li Vam nekada taj perfekcionist u Vama?

– Do sada mi još nije dosadio, a nadam se da nije dosadio ni mojim saradnicima. Ne znam, nekako se čovjek rodi s tim, ima nešto u karakteru što vas određuje. Idem po onom sistemu – ili uradi nešto kako treba, ili nemoj ni da radiš. Ne volim stvari na pola. Od samog sebe uvijek očekujem maksimum, jer osjećam odgovornost prema svojoj publici. Nije to neka igra, pa šta god da bude, neka bude.

To je veliki broj ljudi koji sluša moju muziku, podržava me, i ne smijem da dozvolim da ih bilo čim iznevjerim. Sve što radim, činim prvo zbog sebe samog, naravno, ali odmah potom i zbog njih. Imam mnogo energije, mnogo strpljenja, mnogo želje da sve bude perfektno kada je riječ o pjesmama i muzici, i sve dok je tako, neće mi biti teško da nastavim da radim po dva ili tri aranžmana za nove pjesme, ili da smišljam drugačiji aranžman za stare hitove, kako bih im udahnuo novu dozu energije. To je nešto što me ispunjava.

Znamo da ste bili velika podrška Jadranki Stojaković, pjevat ćete u njenom rodnom gradu… Po čemu je Vi pamtite?

– Bio sam zaista dirnut s jedne strane i veoma počastvovan što sam bio u prilici da upoznam jednu takvu zvijezdu kakva je Jadranka, prošle godine u Banjoj Luci. Iako je bolest i u tim momentima bila jako teška i onemogućavala ju je da se kreće, čak i da dugo sjedi, ona je bila vedra i puna optimizma. Tad sam joj predložio da organizujemo veče njene muzike, što smo kasnije i ostvarili, kako bismo probali da sakupimo sredstva za terapiju koja bi joj olakšala život. Nažalost, njeno srce nije izdržalo. Ostala je velika praznina poslije njenog odlaska. Kao što sam jednom već rekao, Jadranka je najveći borac kog sam upoznao. Pjevala je divne pjesme koje će živjeti zauvijek, baš kao i ona s njima.

Sigurni smo da muzičke spektakle poput ovih ne propušta Vaša ljepša polovina. Koja je Jovanina najveća zebnja pred Vaše velike projekte?

– Naravno, Jovana je uvijek uz mene na velikim koncertima kao što će da bude spektakl u Sarajevu, i volim što je tako. Dovoljan je jedan pogled ka njoj, ka njenom osmijehu, da znam da je sve savršeno, i da mogu da se potpuno opustim. Njena zebnja? Pa, ne znam da li postoji tako nešto. Možda samo da sve protekne baš kako treba, da koncert bude maksimalno uspješan.

zeljko joksimovic intervju1

Kakve probleme nikada ne unosite u svoj dom?

– Trudim se da posao ostane u mom studiju Minacord, i sve što je vezano za to. Dom je moja oaza, moje mjesto u kom se najbolje osjećam, i trudim se da nikada ne remetim našu idilu bilo kakvim problemima.

Posao i kod Vas i kod Jovane oduzima mnogo bračnog vremena. Da li, možda, imate neko bračno pravilo kao, naprimjer, koliko dana ne smije proći, a da se ne vidite i slično ?

– Naprimjer, svake večeri idemo zajedno na večeru. To mi prvo pada na pamet. Možda je to nekome sitno, ali mnogi bračni parovi ni takve stvari ne čine. Igramo se zajedno s Kostom i trudimo se da nađemo što više vremena da budemo s našim djetetom. Kada uspavamo Kostu, imamo vrijeme za sebe. Uživamo sami, ili s prijateljima, analiziramo dan, razgovaramo, pravimo planove…

U različitim životnim dobima osjetili ste čari roditeljstva. Koja je najveća draž očinstva u dvadesetim, a koja u četrdesetim godinama?

– Očinstvo je veliki dar. Kada god postanete roditelj, preuzimate odgovornost za jedan mali život i nije važno da li imate 20 ili 40 godina, jer vaše obaveze ostaju iste. Moje strepnje, ljubav, pažnja… potpuno je ista bila i tada i sada. Baš kao i sve brige i sva radost.

Kako zamišljate svoju starost i gdje biste je voljeli provesti?

– Ne znam gdje. Dom je tamo gdje su ljudi koje volite. Zamišljam mene i Jovanu s velikom porodicom kako starimo zajedno. Vjerujem da će ona i tada biti moja velika i najljepša inspiracija.