Vratiti se u prošlost nikada nije teško ako vas za taj period života vežu lijepe uspomene. Na kraju, samo lijepe se i pamte, ružne zaboravljaju. A, za one ljepše u našim životima zaslužni su autori i voditelji tadašnjih najgledanijih dječijih emisija. “Muzički tobogan” bila je jedna od njih. Nije mogla proći nijedna nedjelja, a da nas Minja Subota, voditelj i autor ove emisije, visoki nasmijani čiko s velikim naočalama, ne prikuje za male ekrane.
Neki od nas su, opet, imali tu sreću da i sami učestvuju u “Muzičkom toboganu”. Pobjednici bi, između ostalog, dobili veliku korpu najukusnijih slatkiša. Oni drugi bi, sjedeći ispred svojih televizora, tako žustro navijali za svoje favorite, baš kao da se i sami takmiče. Iako takve emisije danas ne postoje, uspomene na njih i njihove tvorce još su tu.
Minja (75) je, radeći posao koji voli, nesvjesno, postao zaštitno lice nekih ljepših vremena za mnoge generacije. Kompozitor, autor tv-emisija, voditelj, fotograf i još mnogo toga, rado je pristao govoriti za naš magazin. Iako bi mnogi njegovi vršnjaci uživali u plodovima svog rada, on još nije spreman za penziju. Čini se da nikada neće ni biti. Prošle godine je obilježio 50 godina umjetničkog rada u teatru „Madlenianum”, svake godine organizira dječiji festival “Minitni fest”, a ove jeseni gledat ćemo opet na malim ekranima, i to kao jednog od voditelja emisije “Tvoje lice zvuči mi poznato”.
“Muzički tobogan” se davno, na našu žalost, završio, a od tada, Minju Subotu
(barem u BiH) baš i nismo imali priliku više gledati na malim ekranima. Za početak nam kažite šta radite posljednjih godina, kako provodite svoje vrijeme, kako, zapravo, izgleda jedan Vaš dan?
– Prvo moram reći da mi je drago što sam gost na stranicama Vašeg cijenjenog magazina. To je i prilika da kažem nešto o sebi i da se ponovo obratim mnogima koji su rasli i radovali se uz televizijske programe za djecu koje smo svojevremeno realizovali u Sarajevu, Beogradu, Novom Sadu, Zagrebu, a koji su, izgleda, ostavili dubok trag mađu generacijama koje su uz njih rasle. Što se tiče mojih sadašnjih aktivnosti, čini mi se da sam danas aktivniji nego prije. Ako vam kažem da radim isključivo ono što volim, onda možete pretpostaviti da sam srećan čovjek.
Nedavno sam proslavio 50. godina umjetničkog rada u operi i teatru „Madlenianum”, održao sam tri samostalne izložbe fotografija o temi „Djeca su ukras svijeta” u Beogradu, Vodnjanu u Istri i u Tivtu. Najmlađima sam poklonio novi CD mojih najpopularnijih dječijih pjesama, koje sam snimio s dječijim horom „Čarolija”, a s mojim dugogodišnjim saradnikom, maestrom Jovanom Jocom Amovim, svake godine u pet gradova održavamo festival „Minitini fest” na kojem se djeca, učenici osnovnih škola takmiče u interpretiranju najljepših dječijih pjesama.
Nedavno sam završio snimanje igranog filma „Neposlušni” i uskoro se očekuje premijera. Film je realizovala jedna mlada i sjajna ekipa, pa iako se nikada nisam bavio filmom, nisam mogao da ih odbijem. I šta da kažem, i to je izazov. Pored još mnogo toga, pozvan sam da budem jedan od voditelja velikog televizijskog spektakla „Tvoje lice zvuči mi poznato” čije emitovanje počinje najesen. Još mnogo toga sam pripremio da realizujem ove jeseni i nadam se da ću uspjeti.
Intervju smo počeli “Muzičkim toboganom”, emisijom koja je, uprkos svemu što ste radili i čime ste se bavili, obilježila Vašu karijeru. Zamolila bih Vas da se malo vratimo u to vrijeme. Kako ste osmislili čitav taj koncept i jeste li tada mogli pretpostaviti da će “Muzički tobogan” trajati toliko dugo?
– Prva serija „Muzičkog tobogana” snimljena je 1980. godine u produkciji Televizije Novi Sad i iste godine je i emitovana. Ja sam tada imao već veliko iskustvo u realizaciji zabavnih i revijalnih programa kao što je bila serija „Od glave do pete”, koju sam vodio s Mićom Minimaksom, a tih godina sam bio voditelj i komentator za jugoslavensko područje evrovizijskog spektakla „Igara bez granica”.
S druge strane, mene je privlačio rad s djecom i odlično sam sarađivao s tada mladim, ali već afirmisanim pjesnicima Ljubivojem Ršumovićem, Dobricom Erićem, Perom Zupcem i mnogim drugim. I tada, inspirisan njihovim stihovima, komponovao sam i prve pjesme za najmlađe, od kojih su danas mnoge dio dječije literature, a neke su ušle i u udžbenike. Zahvaljujući tom iskustvu, praveći projekt „Muzičkog tobogana”, želio sam da to bude svijet muzike, poezije, igre i muzičkih takmičenja.
Namjera mi je bila da sa svojim saradnicima pravim program koji neće biti školska priredba, već spektakl koji djeca zaslužuju, koji će ih zabaviti, edukovati i inspirisati.
Kao što vidite, bili smo mladi i ambiciozni, ali su, na našu sreću, tada bila i vremena kada su podržavani i pomagani projekti koji su obećavali. Nismo ni pomišljali da će „Muzički tobogan” toliko dugo trajati i da će imati toliko odjeka među generacijama koje su rasle uz njega.
Kada je snimljena posljednja emisija “Muzičkog tobogana” i je li Vam se bilo teško pozdraviti s tim projektom?
– Od 1980. do 1997. godine snimili smo 18 serija „Muzičkog tobogana”. Ni tada nismo mislili da je to kraj, pa smo se borili da se obezbijede sredstva i nastavi serija. Uspjeli smo u naredne tri godine da snimimo i emitujemo samo „Novogodišnje tobogane”. Sve dotadašnje serije, iako su bile u produkciji Programa za djecu i mlade Televizije Novi Sad, snimane su u Beogradu.
Godine 2007. pozvale su me kolege iz Televizije Beograd i predložili da nastavimo seriju u produkciji Redakcije zabavnog programa RTS-a. Realizovali smo i emitovali dvije serije, 2007. i 2008. godine. Možda sam subjektivan, ali te dvije serije „Muzičkog tobogana” , koje su odmah stekle veliku gledanost, izgledale su stvarno sjajno. Savremena scenografija, rasvjeta, atmosfera u studiju kao nekad. Mislim da smo uspjeli da realizujemo seriju koju zaslužuju današnje generacije. Ali, usljed nedostatka sredstava, na žalost najmlađih gledalaca, serije nisu nastavljene.[nggallery id=149]
Kompletan tekst možete pročitati u printanom izdanju magazina “Azra” (br. 862)