David Cameron najgori je političar u historiji, apsolutni gubitnik koji je u jednom danu uspio uništiti dvije unije. No, političari dođu i prođu, ali posljedice njihovih odluka ostaju. Posljedice Brexita, Evropa, pa i mi, tek bi mogli osjetiti
Svjedoci kažu da je David Cameron odluku u raspisivanju referenduma o izlasku iz EU donio u januaru 2013. godine jedući pizzu u jednom restoranu na aerodromu u Chicagu. Nije samo poznato u kojoj piceriji je donio ovu sudbonosnu odluku, kao što nisu poznati motivi koji su Camerona nagnali da donose najgoru odluku u svojoj političkoj karijeri, ali i možda i najgoru odluku u historiji politike. Imao je problema u vlastitim redovima, tražio je podršku za još jedan mandat na čelu Konzervativne stranke u kojoj značajna mjesta zauzimaju “Torijevci”, neka vrsta tradicionalista i tvrdolinijaša uglavnom članova plemićkih i starih veleposjedničkih porodica. Takvim društvenim krugovima globalizacija, slobodna trgovina i svijet kultura koje se nadopunjuju ne znači gotovo ništa. Za njih je EU samo problem.
Evropska unija je u suštini dobro zamišljen projekt s plemenitom svrhom. Ona je stvorena da održava mir na Kontinentu i da Evropljane učini bogatim i prosperitetnim. Zajednica kao što je EU nikada i nigdje nije postojala i u tome je, također, njen značaj. Od zemalja različite ekonomske tradicije, različitog zakonodavstva, različitih fiskalnih politika, od 500 miliona ljudi različitih navika i temperamenata, od ne baš radišnih južnjaka Grka, Španaca i Portugalaca do štedljivih i radišnih sjevernjaka Šveđana, Holanđana ili Nijemaca. Stvoreni su zakoni kakvi nikada nisu postojali, stvorene su institucije, organi kontrole, stvoreno je jedinstveno ogromno tržište koje je moglo parirati SAD-u, Japanu i naročito neugodnom igraču kakve je Rusija. Stvorena je jedinstvena valuta, počela se stvarati evropska jedinstvena odbrambena snaga. Suviše dobro da bi bilo istinito.
Oho ti se gospodine Camerone
Cijeli taj sistem za slobodnu trgovinu i te institucije koje EU drže na okupu, sve to košta, i to mnogo. Ljudi koji sjede u Bruxellesu i Strasbourgu rade za plaću, i to plaću koja nija mala. EU je skupa “igračka”, njeno birokratsko tijelo je glomazno i traži mnogo resursa. EU, nastala na temeljima nekadašnje Evropske zajednice za ugalj i čelik, postala je birokratski dinosaurus kojeg je, čini se, postalo nemoguće nahraniti. Nakon što je EU nekako preživjela nekoliko manjih i većih finansijskih kriza, prije svega krizu grčkog duga i mogući raspad Eurozone te povratak na nekadašnje valute od drahme, preko franka do čuvene DM, pred EU se pojavio još jedan težak problem, otvorene granice, od Andaluzije na jugu do Laponije na sjeveru su dobra zamisao, posebno za mlade i poduzetne ljude. Lijepa je ideja da svaki građanin EU može putovati preko cijelog Kontinenta bez potrebe da izvadi pasoš iz džepa, bez potrebe da sa sobom na putovanje nosi pet ili šest različitih valuta u novčaniku, s putničkim i kasko osiguranjem koje važi tokom cijelog putovanja, s mobitelom na koji se može slobodno razgovarati bez straha od enormno visokih troškova i da na putovanju kupi šta poželi bez straha od carinika i kontrola. Plemenita je ideja da svaki građanin EU može bez velikih komplikacija slobodno preseliti u bilo koju zemlju – članicu EU, tu kupiti ili iznajmiti svoj novi dom, liječiti se, studirati ili osnovati firmu.
Problem ovakvih ideja jeste u suštini da su one zamišljene i provedene u djelo s idejom da su svi ljudi pošteni i da će se ponašati prema pravilima. Problem nastaje kada “sistem” postane svoj najveći neprijatelj i kada slabosti sistema počnu koristiti kriminalci i krijumčari ljudima. Izbjeglička kriza uzrokovana ratom u Siriji i val migranata koji se preko Grčke, Balkana i Mađarske prelio na ostatak EU, bio je prevelik zalogaj za EU. Bio je to test koji EU nije mogla položiti, jer nije bila sprema za takvo nešto. Euroskeptici su ove teške momente za Uniju jedva dočekali.
Spašavaj što se spasiti može
Već u januaru ove godine David Cameron je vidio da je “vrag odnio šalu” i da su euroskeptici iz njegovih vlastitih redova ozbiljno shvatili “priču o referendumu”. Dvije su tačke na kojima su se oni koji su zagovarali napuštanje EU pozicionirali. To je pitanje novca koji London šalje za finansiranje institucija i pitanje svih pitanja, problem imigracije i navodne krađe radnih mjesta koja umjesto u ruke Britanaca odlaze u ruke Rumuna, Bugara, Poljaka, ali i Sirijaca.
– Mi šaljemo u EU 350 miliona funti svake sedmice. Umjesto toga dajmo taj novac Nacionalnom zdravstvenom sistemu. Glasaj za izlazak – bio je slogan kojima su okolo paradirali oni koji su zagoravali napuštanje EU.
Ipak, pitanje imigracije je ključna tačka na kojoj su promotori odlaska naišli na podršku. Iako je kampanja “Odlazak” nastala kao rezultat internih trvenja među konzervativcima, ona je naišla na veliki odaziv među populacijom koja na konzervativce ne gleda baš blagonaklono. Napuštanje EU podržali su glasači Laburističke partije, radnička klasa iz ruralnih područja i predgrađa, ona koju u globaliziciji i otvaranju granica ne vidi ništa dobro, samo opasnost za svoju egzistenciju i napad na njihove slabo plaćene, neprivilegovane poslove, kakve obično rade imigranti.
Ipak, najveća bijeda Brexita postala je očita svega nekoliko sati nakon što su objavljeni rezultati i kada su najgrlatiji zagovornici kampanje “Odlazak”, poput vođa desničarskog euroskeptičnog UKIP -a došli na svoje. Tada je postalo jasno nekoliko činjenica i to vrlo bolnih.
– Oni koji su zagovarali BREXIT vjerovali su da referendum neće uspjeti
– Zagovornici Brexita svjesno su obmanjivali javnost o benefitima napuštanja EU
– Zagovornici Brexita svjesno su obmanjivali javnost o tome koliko novca Britanija daje Bruxellesu
– Prosječan Britanac je malo znao o EU i šta referendum znači
– Niko od zagovornika Brexita nije imao Plan B ako referendum uspije
– Niko nije spreman snositi posljedice
Tako se Veliki Britanija, ionako na nestabilnim, staklenim nogama, našla pred najvećim izazovom u svojoj 300-godišnjoj historiji. Hoće li se Škotska odvojiti? Hoće li se Republika Irska i Sjeverna Irska ujediniti? Šta će biti s Gibraltarom i hoće li ga Španija nakon 300 godina čekanja prisvojiti, ostaje da se vidi. Šta će biti s Evropom i Evropskom unijom? Hoće li Brexit biti “okidač” za Nexit i izlazak Holandije iz EU, kao uvid u njen konačan kraj. Šta će biti s BiH i tako spominjanim “euroatlantskim integracijama”. Dok se svijet i Evropa snebivaju, kontrovezni Milorad Dodik uputio je čestitku britanskom narodu na “uspješno provedenom” referendumu. Tek da znamo šta nas čeka,
Godine kriza, nesreća i ratova
Brexit i referendum o odlasku iz EU desili su se nedavno, no posljedice će se osjećati još dugo, možda i decenijama, ali i stoljećima. Godina koja je ispred nas, a to je sedamnaesta godina 21. stoljeća, mogla bi biti vrlo turbulentna i krizna. Otkako postoji civilizacija i otkako čovječantvo broji godine i historijske događaje, skoro svaka sedamnaesta godina u skoro svakom stoljeću je krizna, uglavnom ratna. To je godina opsada, pada vladara, dvorskih intriga, invazija barbara na Evropu, godina bitaka i ratova. Donosimo samo dio događa koji su se kroz historiju dešavali sedamnaste godine tokom stoljeća od 317. godine pr.n.e. do 1917. i Oktobarske revolucije. Šta će se desiti 2017. godine, možemo samo nagađati.
317. godina pr.n.e – Ubijen Philip III Arrhidaeus, polubrat Aleksandra Velikog. Ubila ga je Olimpija, supruga njegovog oca, zbog zavjere i dvorskih intriga. Nakon ovog prevrata, velika Helenska država, od Jonskog mora do Afganistana se raspada.
217. pr.n.e.
Sukobi između Kartagine i Rima su na vrhuncu. Kartaški vojskvođa Hanibal sa svojom vojskom slonova preko Pirineje i Alpa upada u Italiju.
117. pr.n.e. U kraljevstvu Numidia, što odgovara teritoriji Alžira, desio se državni udar. Kralja Hiempsala ubijaju vojnici Jugurthe, profesionalnog vojnika odgojenog i školovanog u najboljim rimskim školoma. Jugurtha je najprije bio rimski savezanik i vazal, ali se kasnije odmetnuo. Bio je poznat po podmićivanju rimskih zvaničkih i generala. Poražen u ratu, za novac izdat Rimljanima, Jugurtha je gol proveden ulicama Rima, gdje je i završio život u samici, umrijevši od gladi.
17. godina nove ere – I ova godina je bila burna u svijetu. Među germanskim plemenima izbija “građanski rat”. Odmetnuti rimski vojnici počinju gerilski rat u Sjevernoj Africi. Rim počinje rat protiv Parthije, perzijskog kraljevstva južno od Kaspijskog mora. Među germanima na vlast dolazi Arminius, sposobni vojskovođa koji će Rimljanima u Teutobruškoj šumi zadati najveći poraz i zaustaviti širenje Rima na sjever.
117. godina nove ere – Umire rimaki car Trajan. Rimsko carstvo dostiže vrhunac. Nasljeđuje ga Hadrian, čiju će vladavinu obilježiti gradnja utvrđenja i ojačavanje granica prema barbarskim narodima. Izgradio je čuveni Hadrianov zid, na granici današnje Škotske i Engleske, kao branu rimske provincije Britanije od divljih keltskih plemena sa sjevera.
217. godina nove ere – Posljednji veliki rat Rimljana i kraljevine Parthija, oko kontrole nad Mesopotamijom i područjem Kavkaza, posebno Armenije. Rimljani koji su dobili bitku kod Nisibisa nisu dobili rat. Posade njihovih tvrđava od Tigrisa preko Sirije do Levantskog bili su stalna meta napada Perzijanaca, što je na kraju Rimljane natjeralo da se povuku.
317. godina – Izbija građanski rat u Rimu. Imperator Konstantin Veliki, njegov takmac, i Licinijus vode međusobne ratove i na kraju sklapaju “mir”. Dijele carstvo na interesne sfere, a svako od njih po svoja dva sina proglašava za cezara.
410. – 417. godina – Zapadno rimsko carstvo se urušava iznutra, rimska vojska prestaje postojati kao ozbiljna vojna sila, Rimski carevi i senat više nemaju efektivni kontrolu nad svojom teritorijom. Rimske legije povlače se iz Britanije, kako bi branile Italiju od barbara koji se slobodno kreću i naseljavaju po teritorijama carstva koje je u rasulu. Metalni križ prvi put se postavlja iznad jedne crkve u Jeruzalemu.
517. godina – Kineski car Wudi postaje budist i ova indijska religija postaje dominantna na Dalekom istoku
617. godina – Građanski rat u Medini. Zavađene gradske frakcije pozivaju poslanika Muhammeda da im pomogne i pomiri ih.
717. godina – Arapski Mauri nakon što su prethodno zauzeli veći dio današnje Španije, između ostalog i Barcelonu, prelaze Pirineje i ulaze na teritoriju Franačke. Mauri nisu bili nužno neprijateljski dočekani i često su služili kao jedna od strana u razmiricama lokalnih evropskih vlada ili čak papa.
814 – 817. godina – 814. godine umire poznati vladar Karlo Veliki. Bio je sposoban i obrazovan za nivo tog vremena, no njegovi nasljednici, nažalost, nisu. Već tri godine nakon njegove smrti Carstvo se počinje raspadati i propadati.
917. godina – Rat Bugara i Bizanta. Bizant biva teško poražen i Bugari osvajaju cijelu Grčku. Rat Bugarske i Srbije.
1117. godina – Izbija trogodišnji anglo-francuski rat, u kojem vikinški vladari Engleske nastoje učvrstiti svoje pozicije u Francuskoj. Te godine na snagu stupaju “Islandski zakoni”, u praksu se uvodi pravilo da svi zakoni moraju postojati u pisanoj formi. Islandski zakoni, na snazi u svim zemljama gdje su vladali Vikinzi važit će i u Engleskoj te biti osnova za anglosaksonski pravni sistem kakav postoji danas.
1217. godina – Izbija još jedan francusko-engleski rat oko engleskog prijestolja. Engleski kralj odbija priznati Magna Cartu, dokument koji plemstvu dopušta da zbace kralja ako se ne ponaša kako treba. Engleski baroni u pomoć zovu francuskog prijestolonasljednika, no nakon što kralj John umre od dizenterije, engleski plemići shvataju da bi bolji vladar bio sin preminulog kralja, nego da postanu vazali francuskog kralja. Louis VIII od Francuske tako od saveznika postaje neprijatelj, biva poražen u nekoliko bitaka i istjeran iz Engleske.
1315. – 1317. godina – Ovaj period se u evropskoj historiji obilježava kao “Doba velike gladi”. Zbog kišnog i hladnog proljeća, propada sva ljetina. Zaliha hrane nije bilo, ljudi počinju umirati od gladi, Evropa tone u haos. Glad su osjetili svi, od seljaka do plemića, a zabilježeni su i slučajevi kanibalizma. Velika glad pogađa Irsku. Irci i Škoti prave veliku koaliciju, kako bi porazili Engleze i slomili njihovu moć. Ipak, irsko-škotska vojska je zbog gladi bila slaba i Englezi dobivaju rat, držeći Irsku u svojim rukama narednih 700 godina.
1417. godina – Stogodišnji rat između Englske i Francuke je na vrhuncu. Vode se teške bitke na obalama La Mancha, Caen opsjeda 10.000 Engleza. Grad se uporno brani, uprkos udarima artiljerije. Nakon što Englezi prodru u grad, ubijaju gotovo sve na šta naiđu, masakriravši više od 2.000 ljudi.
1517. godina – Njemački svećenik Martin Luther na vrata crkve u Wittenbergu stavio je na javnu raspravu svojih 95 teza o indulgencijama, dogmama i uređenju crkve. Razlog – dolazak Dominikanca Tetzela, Papinog opunomoćenika za prodavanje oprosta. To je označilo početak reformacije i rođenje protestantizma.
1617 – 1618. godina – Situacija se usložnjava pred početak 30 -godišnjeg rata između protestanata i katolika, te vladara koji su podržavali jednu ili drugu opciju. Rat će započeti u Češkoj i bit će najduži, najdestruktivniji vojni sukob u evropskoj historiji.
1717. godina – Rat četverostruke Alijanse potresa Evropu. Britanija objavljuje rat Švedskoj. Rođena Marija Terezija. Austrija i njena Alijansa opsjedaju Beograd koji brane Osmalije.
1817. godina – Ustanci i nemiri u Latinskoj Americi. Drugi srpski ustanak. Ruski vojni pohod na Kavkaz.
1917. godina – Februarska i Oktobarska revolucija u Rusiji. Balfourova deklaracija i začetak nastanka države Izrael. Formiran Jugoslavenski klub u Beču, rađa se ideja o zajedničkoj državi Južnih Slavena. Rođen Džemal Bijedić, najznačajniji bošnjački političar 20. stoljeća.
Velika Britanija dva puta pokušavala postati članica
Velika Britanija je tokom šezdesetih godina prošlog stoljeća dva puta pokušavala postati članica EEZ, no oba puta je odbijena uz obrazloženje da njena ekonomija i običaji nisu kompatibilni s praksom u Evropi. Naročito je francuski predsjednik De Gaulle bio oštar protivnik primanja Velike Britanije u Zajednicu. Britanija je ušla u EEZ 1973., a nikada nije potpisala ugovor iz Maastrichta sklopljen 1993., kada je EEZ postala Evropska unija, super-država s vlastitom politikom, valutom i granicama.