Nisu svi bili sretni kada je, 23. maja 2004. godine, svijet obišla vijest da su na dnu Sredozemnog mora, u blizini Marseillesa pronađeni ostaci aviona slavnog francuskog pisca Antoinea de Saint-Exupéryja. Naročito nisu bili sretni njegovi rođaci i nasljednici.
– Legende poput Saint Exupérya ne bi trebale biti uznemiravane – saopćili su njegovi rođaci.
Zbog čega takva nelagoda nakon vrlo važnog i dugo čekanog otkrića, događaja na koji se čekalo skoro 60 godina, još od 31. jula 1944., kada je Saint Exupéry, jedan od naboljih pilota svog vremena, krenuo u izviđačku misiju s Korzike prema Alpama i nikada se više nije vratio. Decenijama je vjerovano da su Saint Exupéryev avion tipa Lockheed oborili Nijemci, no nešto se tu nije poklapalo.
– Ispred mojih očiju bio je trap aviona Lockheed Lightning F-5. Taj model aviona bio je veoma rijedak u ratnim igrama na Sredozemlju i od tri oborena, ja sam već identificirao dva. Ovdje više nije moglo biti sumnje. Znao sam da sam pronašao avion i grob Antoinea de Saint Exupéryja – rekao je prije 12 godina iskusni francuski ronilac Luc Vanrell.
Tijelo slavnog pisca i pilota nikada nije pronađano, ali nije pronađeno još nešto. Nisu, naime, pronađene rupe od mitraljeskih metaka na olupini slavnog aviona. Da li je moguće da je Saint Exupery vlastitom voljom oborio avion u dubine mora. Ako se zna da je u vrijeme kada je zauvijek nestao s radara Saint Exupéry imao mnogo privatnih problema, od lošeg zdravlja, problema s alkoholizmom do svađe s francuskim vođom Charlesom de Gaulleom, koji ga je optuživao za simpatiziranje nacista i na neki način ga “mobingovao” u Pokretu otpora, onda mogućnost da je u jednom trenutku emotivno rastreseni, privatno, javno i poslovno uzdrmani Saint Exupéry odlučio sebi oduzeti život postaje vrlo moguća.
Nesretna sudbina autora knjige Antoinea de Saint-Exupéryja
Dječak koji je sanjao krila
Mi Antoinea de Saint-Exupéryja poznajemo kao autora “Malog princa”, no on je mnogo više od pisca jedne svjetski važne knjige. On je u svojoj domovini, ali i u svijetu, poznat kao jedan od najboljih pilota svih vremena i pionir avijacije, borac za slobodu i filantrop, te pisac brojnih romana i stručnih radova iz domena letenja i inžinjerstva. Njegovo ime u Francuskoj nose aerodromi i kompozicije super brzih vozova. Njegov lik nalazio se na novčanicama franka, prije nego što je početkom dvijehijaditih uvedena valuta euro. Ime Antoinea de Saint-Exupéryja nose i brojne galerije, muzeji, instituti, fakulteti i gimnazije širom svijeta, naročito u Južnoj Americi, gdje ga smatraju narodnim herojem i vječno su mu zahvalni zbog toga što je prvi povezao njihov kontinent u jednu poštansku mrežu. Njegov lik nalazi se na poštanskim markama u najmanje 25 zemalja.
Svake godine u svijetu se proda više od dva miliona primjeraka “Malog princa”. Ova knjiga našla je do sada put do više od 150 miliona čitatelja i interes za nju ne jenjava. Svaka nova generacija ponovo otkriva “Malog princa” i rado ga čita, mada su u svijetu popularne i druge Saint Exuperyjeve knjige kao što su “Noćna pošta” ili “Vjetar, pijesak i zvijezde”. Iako njegovo tijelo nikada neće biti pronađeno i dostojano sahranjeno, ime Antoinea de Saint-Exupéryja nalazi se na pločici u pariskom Pantheonu, posljednjem počivalištu najzaslužnijih građana Francuske, one iste zemlje koja ga zbog ljubomore jednog sujetnog državnika umalo nije poslala pred streljački vod zbog navodne saradanje s nacistima.
Antoine de Saint-Exupéry rođen je 29. juna 1900. godine u Lionu, u aristokratskoj porodici i s očeve i s majčine strane. Ipak, u doba kada je došao na svijet njegova “plava krv” imala je više značenje kao tradicija i simbolika nego kao količina novca u kućnoj blagajni. Istina, porodica je imala idilični stari zamak u kojem je mladi Antoine sanjario i pisao poeziju. Porodica je još bila toliko imućna da mu je mogla priuštiti bicikl koji je on bjesomučno vozio kroz polja, ponekad zakačivši za svoje vozilo plahte koje je posudio iz kuće. Od tih plahti zakačenih na bicikl, koje bi lelujale na vjetru, mladi Antoine de Saint-Exupéry zamišljao je krila, zamišljao je da leti.
Plemićko porijeklo i život u kamenom dvorcu nije ga štitilo od udaraca sudbine. Kada je imao četiri godine, umire njegov otac, inače službenik jednog osiguravajućeg društva. Nekoliko godina kasnije umire mlađi brat kojeg je Antoine volio više nego bilo koga. Mnogi tvrde da je lik “Malog princa” napravljen prema pojavi Antoinovog brata, koji je u 15. godini umro od reumatske groznice. Iako jedina “muška glava u kući”, gdje je svaki novčić bio važan, Antoine i njegove sestre dobili su dobro obrazovanje. Ipak, mladog i avanture željenog Antoinea škola pretjerano nije zanimala. Želio je nešto drugo, te se najprije pokušao prijaviti u mornaricu, gdje su ga odbili. Više sreće imao je u avijaciji, tada potpuno novoj pojavi čija se budućnost činila pomalo neizvjesnom. Postao je vojni pilot, ali mu je to dosadilo, te je postao službenik. I to mu je brzo dosadilo, te je radio razne čudne poslove, jedva dovoljne za preživljavanje.
Francuska knjiga iz Amerike
Godine 1926., Antoine de Saint-Exupéry ponovo postaje pilot, ovog puta u Južnoj Americi, gdje se odvijala prava bitka za primat u poštanskom saobraćaju, onaj između željeznice i aviona. Tadašnje lokomotive bile su posljednje čudo tehnike u to vrijeme, kao vrlo brze i vro pouzdane, naspram novotarije kao što su avioni. Saint-Exupéry bio je pionir poštanskog zračnog saobraćaja u zemljama kao što je Argentina, dokazujući svijetu da avioni nisu samo “moda”, prolazne i kvarljive nepouzdane igračke.
– Pobjeda, poraz, riječi su bile besmislene. Život leži iza ovih simbola i život uvijek donosi nove simbole za postojanje. Jedna nacija je oslabljena pobjedom, druga pronalazi snagu u porazu. Sinoćnji poraz naučio nas je lekciju koja bi nam mogla ubrzati nadolazeću pobjedu. Rad i progres su bili jedino što je važno – piše Antoine de Saint-Exupéry u knjizi “Noćna pošta”, gdje sjajno opisuje pionirsko doba civilne avijacije u Južnoj Americi početkom tridesetih godina prošlog stoljeća.
Radio je ponekad za vojsku, ponekad za razne poštanske službe širom svijeta, ponekad učestvujući i u spasilačkim misijama u potrazi za preživjelim nakon avionskih nesreća. Bio je hrabar i odvažan, uvijek pokušavajući probiti granice kada je riječ o letenju. Ta želja ga je jednom zamalo koštala života. Pokušavajući krajem decembra 1935. godine oboriti brzinski rekord u letu avionom na putovanju od Saigona u Vijetnamu do Pariza, za što je bila obećana basnoslovna nagrada od 150.000 franaka, Antoine de Saint-Exupéry i njegov kopilot srušili su se u Sahari nakon skoro 20 sati neprekidnog leta. Kod sebe su imali samo nešto slatkiša, nekoliko komada voća i malo vina. Bez hrane i vode, izgubljeni usred vrele pustinje, bez ikakve ideje gdje se tačno nalaze, Saint-Exupéry i njegov kopilot počeli su vrlo živopisno halucinirati. Gledajući kristalno čisto nebo iznad Sahare i opažajući razna pustinjska stvorenja od zmija do lisica, Saint-Exupéry je neprekidno mislio na svog prerano preminulog brata, na njegovo lice i zlatno plavu kosu. Istovremeno i halucinirajući i nastojeći ostati normalan u uslovima nemilosrdno vrele pustinje, Saint-Exupéry je u svojoj glavi počeo stvarati lik “Malog princa”. Srećom po svjetsku književnost, Saint-Exupéryja i njegovog kopilota pored olupine aviona polumrtve je pronašao i spasio jedan beduin.
“Mali princ”, najvažnija knjiga koju je svijetu poklonila francuska kultura u 20. stoljeću, na žalost po francuski kulturni ponos, svjetlo dana je ugledala u SAD-u, u New Yorku tokom aprila 1943. godine. Od kraja 1940. do sredine 1943., Saint-Exupéry je živio kao izbjeglica u SAD -u, pokušavajući iskoristi svoj utjecaj kako bi natjerao Američku vladu da se aktivnije uključi u rat u Evropi. Iskreno, njegov izbjeglički život nije bio tako težak. U SAD-u je tada slovio kao slavan i poznat pisac, imao je dovoljno novca od prodaje svojih knjiga i ponekad mu se činilo da živi suviše luksuzno. New York mu se činio suviše bučan i sparan, a tu je bilo i previše onih koji su postavljali neugodna pitanja, kao što je bilo ono u vezi sa Saint-Exupéryovim neutralnim stavom o tome ko je legalna francuska vlada, londonska izbjeglica de Gaulle ili društvo iz Vichyja koje se dodvoravalo Nijemcima. On se branio govoreći da neće učestvovati u nečemu što znači da “Francuz puca na Francuza”. Bio je to emotivno težak, ali kreativan period za Saint-Exupéryja, kada je tokom 28 mjeseci napisao tri knjige.
– Tražio sam kolibu, a dali su mi Versailles – žalio se Saint-Exupéry na svoju preveliku izbjegličku kuću od 22 sobe na Long Islandu.
Danju je primao posjete, a noću je radio. “Malog princa” je pisao između proljeća i jeseni 1942., radeći uglavnom noću, nakon 23 sata, dok su ga budnim i koncentriranim držali slatkiši, gin-tonic i coca-cola.
– Na jednoj strani, on je imao jasnu viziju za oblik, ton i poruku priče, na drugoj, on je bio nemilosrdan kada je kidao cijele pasaže koji mu se nisu činili dobrim – sjećali su se njemu bliski ljudi.
Napisao je 30.000 riječi na 130 strana, sam napravio ilustracije i predao knjigu izdavaču. Kada se knjiga pojavila, u aprilu 1943., književna kritika i mediji gledali su je s distance. Priča, ni dječija bajka, ni klasičan roman za odrasle, s radnjom u dva nivoa, bila je suviše neobična za tamošnji ukus. Istina, američka kritika nije kudila knjigu, ali je nije ni pretjerano hvalila, osim u rijetkim mometima, kada se predviđala lijepa budućnost za to neobično djelo.
– “Mali princ” će obasjati djecu nekim svjetlom sa strane. Pokucat će im na jedno mjesto koje nije um i tu zasjati sve dok ne dođe vrijeme da se ona razumije – pisala Pamela Lyndon Travers, autorica serijala dječijih knjiga o Mary Poppins i predviđala dobra vremena za “Malog princa”.
I bila je u pravu.
Plemićko ime
Šta je, zapravo, Saint-Exupéry htio reći ovom knjigom? Kakve su to skrivene poruke u ovoj dječijoj knjizi za odrasle? Koliko su snažni i dominatni primjetni kršćanski motivi kao što su janje, zmija ili pustinja? Da li je ovo samo dobro upakovana autorova tuga za umrlim bratom? Da li je ovo gorka političke satira? Možda pomalo od svega toga.
– Imam ozbiljnih razloga da vjerujem da je planeta s koje je došao mali princ asteroid B 612. Jedan turski astronom primijetio je teleskopom taj asteroid 1909. godine, i to samo jedanput. On je tada svečano prikazao svoje otkriće na Međunarodnom kongresu astronoma. Ali mu niko nije vjerovao, zbog njegovog odijela. Takvi su odrasli. Srećom po asteroid B 612, neki turski diktator je, pod prijetnjom smrti, nametnuo svom narodu evropski način odijevanja. Astronom je ponovio svoj prikaz 1920. godine, vrlo otmjeno obučen. I ovoga puta svi su bili njegovog mišljenja – stoji negdje na početku “Malog princa”.
Knjiga na mnogo mjesta kritizira moderni svijet opsjednut izmišljenim ritualima i obavezama koje smo sami sebi nametnuli.
– Poznajem planetu na kojoj živi neki crveni debeljko. Nikad nije pomirisao cvijet. Nikad nije pogledao zvijezdu. Nikad nije nikog volio. Nikad ništa drugo nije radio, samo je računao… I po cio dan ponavlja kao i ti: ”Ja sam ozbiljan čovjek! Ja sam ozbiljan čovjek!” i pritom se sav nadimao od ponosa. Ali to nije čovjek, to je gljiva – kaže mali princ pilotu.
Antoine de Saint-Exupéry je mogao od rane mladosti trošiti bogatstvo koje mu je donijelo njegovo plemićko ime. Mogao je naslijediti svog oca u poslu s osiguranjima. Mogao je završiti važne škole te biti umjetnik ili inžinjer. Mogao je biti oficir francuske vojske i uživati ugodnu penziju. Htio je nešto drugo, pobjeći od rutine i lažne sigurnosti. Umjesto sigurne karijere, Antoine de Saint Exupéry je postao pilot poštanskog aviona u Argentini. Nisu svi tako razmišljali.
– Neće valjda geograf ići da broji gradove, rijeke, planine, mora, okeane i pustinje. Geograf je suviše važna ličnost da bi tumarao. On ne napušta svoju radnu sobu. On u njoj prima istraživače. Ispituje ih i bilježi njihove uspomene. I ako mu uspomene jednog od njih izgledaju zanimljive, geograf se raspituje o moralnoj vrijednosti istraživača – stoji u epizodi kada mali princ razgovara s “geografom”.
“Mali princ” je knjiga prepuna prekrasnih dijaloga, metafora, aluzija, ali, prije svega, to je kritika našeg društva ogrezlog u konzumerizam, sitničavost, društva ljudi koji slijepo slijede besmislena pravila, ali i društva u kojem vladaju opasnosti. Antoine de Saint-Exupéry najvažnije tajne svoje knjige ponio je u svoj hladni plavi grob, no ostavio nam je knjigu koja tjera na razmišljanje. Već duže od 70 godina svaka generacija čita “Malog princa” na drugi i drugačiji način i uvijek nešto pronalazi novo. Zato je “Mali princ”, dječija knjiga za odrasle, najljepša knjiga svih vremena. “Mali princ” je četvrta naprodavanija knjiga na svijetu, prodata u više od 150 miliona primjeraka, prevedena na više od 250 jezika i dijalekata… Svake godine proda se gotovo dva miliona novih primjeraka knjige i svaka nova generacija čitatelja ponovo otkriva ovu priču.
Mudrosti malog princa
“Od svakog treba tražiti samo ono što on može dati”
“Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo. Suština se očima ne da sagledati”
“Ono što krasi pustinju… to je što se u njoj negdje skriva bunar…”
“Ravno idući – ne stiže se baš daleko”
“Baobabi, prije nego što narastu, budu sasvim mali”
“Govor je izvor svih nesporazuma”
“Čovjek je usamljen i među ljudima”
“Ako dozvoliš da te pripitome, može se desiti i da zaplačeš”
“Za sve ljude zvijezde ne znače isto. Za jedne, koji putuju, zvijezde su vodiči. Za druge, one su samo male svjetiljke. Za učenjake, one su problemi”