Lijepa Trebinjka za “Azru” govori o ulozi Lade u nedavno završenom serijalu “Lud, zbunjen, normalan”, novom angažmanu u seriji/filmu “Meso”, i otkriva zašto se odvažila i preko noći donijela odluku da svoju smeđu kosu, po kojoj je godinama poznata, ofarba u plavo
Foto: Predrag Mucović
Foto: Jovan Vidaković
Publika u BiH, ali i inozemstvu, prvo je Mariju Pikić upoznala kroz film rediteljice Aide Begić “Djeca”. Kada se s ostatkom filmske ekipe 2012. godine pojavila na prestižnom Cannes Film Festivalu, bila je tek djevojčurak. Svi su se pitali ko je lijepa Trebinjka. U protekle četiri godine sazrela je u svakom smislu, kao glumica i profesionalac. Nakon Cannesa imali smo priliku da je gledamo u dva projekta, serije “Kriza” i “Lud, zbunjen, normalan”. Zajedno sa starijom gardom glumaca Mustafom Nadarevićem, Senadom Bašićem, Moamerom Kasumovićem i Tatjanom Šojić, bila je u glumačkoj postavi koja je snimila zadnje kadrove domaćeg serijala, koji će ostati upamćen kao projekt koji je bio najbolji izvozni proizvod naše zemlje nakon rata i projekt koji je rebrendirao neka glumačka imena.
– “Lud, zbunjen, normalan” ću pamtiti po uigranoj i skladnoj ekipi i atmosferi, mnogo smijeha i rada. Sarađivala sam s velikim brojem kolega. Dosta sam ih na setu prvi put i upoznala. To je možda i najdragocjenije – kaže Pikić na početku razgovora za “Azru” i otkriva kako je dobila ponudu od proizvođača serije da zaigra lik Lade.
– Pozvali su me i, kada sam se „upoznala” s Ladom, nije bilo dileme. Osjećala sam se ugodno u njenoj koži i zavoljela je sa svim njenim manama i hirovima. Prvi put da sam igrala Trebinjku, što me baš veselilo. Zadnjeg dana snimanja su emocije bile pomiješane. Mislim da niko nije vjerovao da je to kraj. Veliki dio ekipe je radio LZN dugo godina i to je bio kraj jednog posebnog perioda. Smatram nekom vrstom privilegije što sam bila dio priče i ekipe i ispratila LZN do njegovog zadnjeg dana.
Izuzev da ste u glumačkoj podjeli serije/filma „Meso”, ne znamo mnogo o projektu Saše Hajdukovića, kakva je uloga koju igrate i o kakvom filmu je riječ?
– „Meso” je priča našeg društva danas. Smještena u Banju Luku, ali se dešava svugdje. Prikazuje smjenu starog svijeta novim, konstatuje i upire u sve socijalne i društvene probleme i promjene koje prolazimo, apeluje na neophodnost promjene i potrebu za „zdravijim” identitetom. Igram Mariju iz Trebinja. Osim toga, ona je djevojka s kojom nemam nijedne druge dodirne tačke. Dolazi u Banju Luku da studira i izlazi po klubovima, s elitom. Nestabilna, neformirana ličnost. U potrazi za svojom srećom i stabilnosti čini stvari iskrivljenog morala. Cilj opravdava sredstvo.
Zatekli smo Vas u rodnom “Trebinju”, kakvo je Trebinje ljeti i da li tu najbolje punite baterije od radnog tempa?
– Svi imamo neki svoj kutak u koji bježimo. Meni je to Trebinje i uvijek mu se rado vratim. Tamo mi je veliki broj prijatelja i rodbine i ljeti se svi iskupimo pa su to dani koji se ne propuštaju. Svakako, punim baterije.
Kakav odmor je odmor po Vašoj mjeri?
– Izolacija, uz more. Priroda, plavetnilo, cvrčci, tišina.
Gledali smo Vas s rediteljicom Aidom Begić u Cannesu, kad biste ostvarili više, npr., stranih saradnji, biste li se posvetili inozemnoj karijeri? Jeste li sanjali o tome da jednom odete preko bare?
– Sve je relativno. Ništa od ovoga nisam planirala niti puno planiram. Volim da iskoristim ukazanu priliku, dam sve od sebe pa gdje me to odvede.
Jedna ste od naših najljepših glumica mlađe generacije. Prštite li uvijek samopouzdanjem, i postoje li situacije, i koje su to, kad niste najsigurniji u sebe?
– Hvala vam za kompliment. Samopouzdanje mi nije jača strana pa ste me ohrabrili sada (smijeh). Imam nelagodu od televizijske, informativne kamere. Sva se unezgodim. Preozbiljno to shvatam, valjda.
Koliko puta Vam se desila ljubav na prvi pogled i vjerujete li u nju?
Pogledom se razmijeni energija i sve ono neizrecivo, vrednije od svake riječi. Vjerujem u ljubav na prvi pogled, jer i sama ljubav dolazi u raznim oblicima. Kada me brat pogleda, tačno znam s koje planete mi šalje ljubav.
Gdje Vam je adresa sada: Sarajevo, Trebinje, Banja Luka ili…?
– Nikada nemam jednu adresu. Živim i radim na relaciji nekoliko gradova i sada ne mogu da zamislim život bez te dinamike.
Dolazi li Vas porodica gledati na premijerama? Koji je najljepši kompliment koji ste od njih dobili?
– Uvijek neko iz porodice uspije da dođe. Njihovo oko je najoštrije, jer me najbolje poznaju pa je i trema od njihovog utiska i komentara veća.
U čemu su Vam roditelji još najveći autoritet?
– Kada treba gasiti svijetlo pred spavanje, nema mnogo priče.
Jeste li se tokom karijere susretali s ljubomornim kolegicama?
– Lično nemam takva iskustva. Nastojim biti prilagodljiva i kolegijalna, jer nam je cilj valjda isti i zajednički – da uradimo nešto čime ćemo biti zadovoljni, ispunjeni i ponosni.
Na šta se još nikad niste usudili?
– Otići sama na drugi kraj Zemlje. Ima i nekoliko ekstremnih sportova koje još nisam probala. Polako, planovi se kuju.
Šta bi Vam bio profesionalni izazov?
Ovako, na prvu, rad ispred zelenog platna. Nevjerovatno je da se danas jedan potpuno novi svijet tako stvara, a sve je na glumcu.
Zašto ste se odlučili za drastičnu promjenu boje kose, jeste li sebi neobični pred ogledalom?
– Ofarbala sam se u plavo zbog uloge u “Mesu”. Reditelj je tražio da promijenim boju kose zbog uloge koju igram. Imala sam sve moguće boje kose , ali nikada nisam bila plava.
Neobično mi je sebe vidjeti u ogledalu, ali navikavam se, promjena godi.