Ponosan sam što nas vole, ali i mrze. Mnogo je ljudi prošlo kroz dijalog u Forumu, pa neki čak danas više nisu među živima. Dvanaest godina iz četvrtka u četvrtak razgovaramo, vodimo dijalog, pričamo životne priče i kako da ne znači sve to?! Idemo dalje iskreno, profesionalno uz pomoć vaših čitalaca i naših gledalaca
Foto: Edvin Kalić
Da samo svakog četvrtka ulazite u televizijski studio i govorite “dobro veče”, i tako punih 12 godina, mnogo je. No, iza tog početnog “dobro veče” stoje sati i sati opsežnog rada, priprema, analiza, snimanja i zajedničkog rada, koji godinama na okupu drži ekipu koncentriranu oko emisije “Zabranjeni forum”. Predvodi ih urednik, novinar i voditelj Aleksandar Hršum, a dan nakon izlaska našeg magazina njegova će autorska emisija doživjeti svoje 500. emitiranje.
Nimalo zanemarljiv jubilej bit će posvećen televiziji, njenom opstanku u vremenu u kojem živimo, te vjeruje li se danas svemu što se na televiziji kaže. Bila je to prilika da s jednim od najboljih televizijskih novinara u našoj zemlji porazgovaramo o godinama rada koje su iza njega, analiziramo novinarstvo danas, ali i saznamo zašto je ostao lojalan televiziji PINK BH, uprkos ponudama koje je dobijao.
“Zabranjeni forum” 02. juna će slaviti svoje 500. izdanje. Čemu ćete posvetiti 500. emisiju i ovaj veliki jubilej?
– Pet stotina izdanja talk show programa “Zabranjeni Forum” definitivno nam govori o televizijskom brendu koji svakog četvrtka prati pola miliona ljudi u BiH. Gledaoci su napravili ovu emisiju i žive s njom već 12 godina. Ušli smo u „pubertet”…. (smijeh). Jubilarno 500. izdanje ćemo posvetiti televiziji, kome i čemu služi danas televizija. Jesu li je pregazili novi mediji i da li se i dalje vjeruje svemu onome što se putem televizije kaže. Isto tako ćemo se pitati da li ćemo imati ponovo crtani film u 19:15, kao što smo imali nekada. Bit će to mala retrospektiva svega onog što smo uradili,uz adekvatnu scenografiju, tortu, jer Forum proslavlja pet stotina svojih priča ispričanih zajedno s našim gledaocima.
S kakvim emocijama pripremate 500. emisiju? Šta Vama znači ovaj veliki broj?
– Lagao bih kada bi rekao da mi ne znači, znači mi i izuzetno sam ponosan na tim ljudi koji pripremaju i realizuju “Zabranjeni Forum” svakog četvrtka. Ponosan sam što nas vole, ali i mrze. Mnogo je ljudi prošlo kroz dijalog u Forumu, pa neki čak danas više nisu među živima. Dvanaest godina iz četvrtka u četvrtak razgovaramo, vodimo dijalog, pričamo životne priče i kako da vam ne znači sve to?! Idemo dalje iskreno, profesionalno uz pomoć vaših čitalaca i naših gledalaca.
Ako 500. izdanja pretvorimo u mjesece i godine, koliko je to godina intenzivnog rada?
– Dvanaest godina. Timski rad, podrška kuće TV PINK BH, korak po korak, i eto stigli smo do pet stotina emisija. Ja imam 40 godina, a kada sam prešao na Pink BH imao sam 28, tako da vam i to nešto govori. Moj životni moto jeste da ljudi s jasnim ciljevima uspijevaju, samo zato što znaju kuda idu… I evo, pokazalo se kao tačno. Svake sedmice nova tema za raspravu, nova struktura gostiju u emisiji, publika iz svih dijelova naše zemlje, to smo mi. E, sada koliko smo opravdali ono zabranjeno u naslovu, mislim da jesmo jer smo postavljali zabranjene teme za dijalog, koliko smo uspjeli da ih oslikamo, neka o tome odluče oni koji nas prate.
Kako je, zapravo, sve počelo? Znamo da je “Zabranjeni forum” najprije emitiran na RTRS-u. No, kako je nastala emisija, koncept, pa i njen sam naziv?
– Počelo je 2004. godine, mojim prelaskom sa RTRS u tim TV PINK BH. Urednički i voditeljski sam odgovarao za emisiju “Omladinski Forum” na RTRS-u, koja je imala veliku gledanost, što je iniciralo moj prelazak na TV PINK BH. To mi je bio izazov preći s javnog emitera u komercijalnu televiziju s formatom koji i nije baš komercijalan. Sebi sam postavio cilj da će to biti emisija po kojoj će se prepoznavati TV PINK BH i nadam se da sam u tome uspio. Timski radim i jedino tako mogu da funkcionišem. Svi s kojima sam radio su ljudi koji su davali dio sebe svakog četvrtka i zato im hvala.
Ali, posebno hvala svim kolegama koji danas zajedno sa mnom pripremaju svako novo izdanje Foruma. Hvala Mirza, Melissa, Selma, Mirjana, Alma, hvala kolegama IPP-a, kolegama iz Zabavne redakcije, hvala divnim ljudima iz tehnike, svi su oni Forum! Na poziv Željka Mitrovića, vlasnika Pink grupacije, i uz njegovu sugestiju dajemo ime emisiji „Zabranjeni Forum”, počinjemo s emitovanjem i sve ostalo je manje-više poznato! Koncept je ostao isti, dijalog je u fokusu, uz male detalje koje smo izmijenili, ali to je to. Dijalog je početak svakog novog dana, ali i rješenje svih naših kako privatnih, tako i državnih problema.
U to vrijeme i RTRS je imala sasvim drugačiju uređivačku politiku. Danas se njihovim konceptom podižu tenzije, suviše su nacionalistički orijentirani… Kako se Vama čine poruke koje oni danas šalju? Kako biste, uopće, ocijenili rad te televizije, a na kojoj ste imali svoje početke?
– Uz poštovanje prema Vašem pitanju, ne želim uopšte komentarisati trenutnu uređivačku politiku RTRS-a. Ja sam počeo u TV Sarajevo na trećem kanalu SA3, uz Vesnu Andree Zaimović, kada sam imao deset godina. Žao mi je što nisam dobio pozivnicu kada je RTRS proslavio 20 godina postojanja, 2012. godine, bilo bi ljudski da su me pozvali, ali nisu. Ostavio sam svoj potpis kroz različite programe u toj TV kući, što je za mene uspjeh koji su neki bacili pod tepih. Isto tako, mnoge kolege sam kroz saradnju uputio šta znači biti tv novinar. Sve ovo vam govori kakvi smo postali ljudi!
Ako zanemarimo televiziju na kojoj ste zaposleni, koje medije najviše pratite i koji nam najrealnije prenose sliku društva u kojem živimo?
– Volim televiziju i to je definitivno moj život. Pratim rad kolega koji se bave sličnim TV profilima kao i ja i definitivno nisam sujetan, a televizija jeste izvor sujete. Gledam Senada Hadžifejzovića,volim pogledati TV 1, N1 vijesti… Brunu Vespu, TV legendu sa RAI i njegovu fantastičnu emisiju “Porta a Porta”, evo nekidan sam gledao i Miroslava Lazanskog na RTRS-u. No, ipak i dalje mislim da su pravi novinari u printanim medijima i da tu stanuju novinarstvo i novinar.
Šta danas znači biti dobar novinar? Jesi li dobar novinar ako otvoreno govoriš o nepravdi, ako provjeravaš informacije prije nego ih plasiraš, ako otkrivaš afere ili ako svojim djelovanjem mijenjaš sliku društva (nabolje)?
– Sve navedeno o dobrom novinaru mogu dati jedini i ispravan sud čitaoci, slušaoci i gledaoci. Kroz Forum pokušavamo oslikati, prije svega, bh. društvo kroz razne segmente, tako što u studio pozovemo naše gledaoce, a oni su život, oni su te životne priče koje mi pričamo svakog četvrtka. Otvoreno treba govoriti o svemu, zašto ne, jer jedino tako možemo ići ka boljem. Razgovarati, suprotstaviti stavove i mišljenja. U ovih 12 godina nekim ljudima i porodicama smo pomogli emisijom da riješe svoje probleme. Mi nismo naučna studija i mi nismo tu da mijenjamo Ustav BiH, tu smo da otvoreno razgovaramo o svemu bez bilo čijeg utjecaja.
U ovim (našim) novinarskim krugovima ovih dana smo svi po društvenim mrežama “dijelili” tekst Juga Grizelja u kojem piše o tome kako je postao novinar i kaže da “novinar ne može biti onaj ko je čovjekomrzac”. Koliko danas imamo “čovjekomrzaca” među novinarima?
– Teško je biti čovjek među ljudima. Danas je najviše ljudi među novinarima. Teško je biti novinar(ka) u sistemu kakav je BiH, stalno se boriš za sutra, za novu priču i novi novinarski izazov. Novinarstvo nije poštovano u BiH, ali zato su moje kolege i kolegice ljudi velikog srca i tačka.
Kada su prije nekoliko godina na naše prostore počele dolaziti velike TV mreže poput Al Jazeere ili potom partnera CNN-a (televizije N1), vršili su se i veliki novinarski transferi. Vjerujemo da ste imali ponuda da pređete na neke od njih, no niste. Šta Vas je zadržalo tu gdje jeste?
– Iskreno, bilo je ponuda, koje sam odbio, zašto? Mislim da svako ko se bavi televizijom i ima autorski projekt, ako počne da prelazi s televizije na televiziju time gubi gledaoce, ja gledaoce beskrajno poštujem i nisam siguran da bi me gledali u ovolikom broju na nekoj drugoj televiziji. Tržište jeste takvo i laska kada vas neko zove u svoj tim, ali imam osjećaj kada bih se pojavio u programu neke druge televizije, to već nije “Zabranjeni Forum”.
Vi ste u svojim emisijama, tokom godina, obrađivali sve najaktuelnije teme u vezi s našim društvom… Naš poziv jeste takav da pozivamo na reakciju, ne samo javnost nego i vlast, one koji su najodgovorniji. Je li se ikada desilo da Vas neko iz vladajuće strukture, nakon emisije nazove i kaže kako želi nešto promijeniti?
– Političari me ne zovu, pa čak i ne dolaze u “Forum” da bi bili gosti. Ali, ono što je dobro, oni prate redovno “Forum” i o njemu razgovaraju dan nakon emitovane emisije, to mi je veći uspjeh nego da su bili u emisiji. “Forum” izaziva reakcije, o temama iz “Foruma” se razgovara. Mi smo emisija svih građana BiH, tako da četvrtkom u 22:00 sati šaljemo poruke političarima, a oni ako ne gledaju, gleda neko iz njihove blizine i to je naša komunikacija.
Na koju tematiku gledatelji najbolje reagiraju, odnosno poslije koje (vrste) emisija dobijate najviše reakcija?
– Gosti prave emisiju. Koliko imate dobre goste, dobre retoričare, imate i dobru emisiju. Teme koje su u vrhu gledanosti jesu baš one životne, koje svako od nas živi svakog dana – PDV, Djeca bolesnih roditelja, Žrtve seksualnog nasilja – nevidljivi ljudi bh. društva, ovo su samo neke koje smo radili u ovoj sezoni i koje su imale veliku gledanost. Mi pričamo život onakav kakav jeste, onakav kakav živimo i reakcije gledalaca su neminovne na takve teme. Volimo gledati i dalje politički dijalog, teme koje su bazirane na vjerskom životu, ali i teme koje se bave zdravljem.
Bilo je tu i mnogo zanimljivih sagovornika: političara, diplomata, muzičara, glumaca… Pamtimo Vaš intervju s Angelinom Jolie, ali po čemu je Vi pamtite? Jeste li imali još prilike da je sretnete?
– Angelina Jolie je, definitivno, posebna žena, žena koja me oduševila svojim pristupom i svojom ženstvenošću. Žena koja ima srce i predivnu boju očiju. Nakon Sarajeva sreli smo se u Londonu na Konferenciji, gdje je BiH potpisala Memorandum o zaštiti žrtava od seksualnog nasilja i omogućavanju ostvarivanja njihovih prava. Svi veliki su jednostavni, svoji, a ona je pravi dokaz. To mi je potvrdila i Tina Turner u razgovoru, Armani i sada da ne nabrajam sve one koje sam sreo i razgovarao s njima, nisam neko ko voli da se hvali.
Jeste li došli u tu fazu kada sve što ste naučili u ovom poslu želite prenijeti nekome drugom?
– Svaki dan naučim nešto novo, kako u profesionalnom, tako i u privatnom životu. Nove generacije dolaze i rado ću prepustiti svoju poziciju nekome ko želi dati sebe gledaocima svim srcem i uz obaveznu dozu profesionalnosti.
Novinarstvo je, vjerovatno, najkreativniji, ali i najiscrpniji posao koji postoji… Šta je, odnosno, gdje je Vaša oaza mira?
– Priroda i šetnja. U ovim godinama se čovjek „posloži„ i shvati da je sve tako relativno i prolazno. Uživam u redovnom vježbanju, uz Mariju, kćerku moga brata, koja ima pet godina i koja me je prije neki dan, kada sam u odijelu ušao u stan pitala: „Striko, jesi ti to došao s reklame?!
