CIJELI INTERVJU Dalija Hasanbegović-Konaković i Dino Konaković: Simbolika broja osam, čuvarkuće, nespremljen set očekivanja i srce puno ljubavi

Piše: Redakcija

Dini me predala moja mama Nermira, moj jedini roditelj već 26 godina i osoba zaslužna za sve što jesam. Iako sam cijelog dana bila lepršava i bez imalo nervoze te iako je i šerijatsko i građansko vjenčanje proteklo uz mnogo smijeha, tog trenutka, kad me mama predavala i kad je rekla Dini da me dobro čuva, oči su mi bile pune suza i jedva sam se suzdržala da se ne rasplačem, priča nam Dalija.

Razgovarala: Elameri Škrgić-Mikulić
Photo: My Wedding Story Studio
Makeup: Kultura Ljepote
Frizura: Hair Studio Madam

Novinarka AlJazeere Balkan Dalija Hasanbegović i premijer Kantona Sarajevo Elmedin Dino Konaković vjenčali su se prošlog petka u Sarajevu. Iako je poznato da je par u vezi nešto manje od godinu, ova lijepa vijest bila je iznenađenje za mnoge.

Nekada uspješni sportist, a danas političar u usponu Dino je oduvijek bio na meti žena, te je i kušao bračnu sreću. Dalija je, s druge strane, godinama važila za jednu od najljepših bh. žena, pa su nekako i pripadali jedno drugom.

Naravno, po objavi vijesti o njihovom vjenčanju svi novinari revijalnih redakcija su se nadmetali ko će prije dobiti pristanak za priču i objavu fotografija s vjenčanja.

Mi smo uspjeli, ali pod jednim uvjetom – da doniramo određena sredstva za pomozi.ba. Dogovor je pao i ovo je njihova priča.

– Vijest je iznenadila i vas i naše porodice i prijatelje, a i nas same. Odlučili smo faktički tokom jedne večernje šetnje. Dino je tu i tradicionalniji i hrabriji od mene, meni papiri zaista ništa nisu značili, bitan mi je bio odnos koji imamo. A iskreno i pomisao na zakonska vezivanja me plašila. Međutim, koliko god to zvučalo kao čisti kliše, kad se s nekim sve kockice slože, organski, lagano, bez da ijedan segment odnosa morate siliti, nestane i strah i prirodno se javi želja da formalno postanemo porodica. I tako smo mi tokom jedne šetnje odlučili da je ludi kamen vrlo privlačna ideja.

U posljednjem intervjuu koji ste dali za naše izdanje “Azra Premium” nismo mogli naslutiti da imate takve želje.

-Ni u jednom intervjuu koji sam ikada u životu dala nisam dala naslutiti takve želje, jer ih nikada nisam imala. Moj koncept je bio da se zakon i ljubav ne trebaju miješati. Čak je i moja porodica bila uvjerena da ja nikada neću pristati na brak. Mama se ponekad šalila da sam povukla na tatinu stranu, jer je on imao dvije starije tetke koje se nikad nisu željele udavati, što je u to vrijeme bilo revolucionarno. I eto, ispade da sam, ipak, mamina kćerka i da nisam imala pojma, bračni zivot je fenomenalna stvar. S pravom osobom, naravno.

Je li bilo klasične prosidbe?

-Kod nas ništa nije klasično i sada će se svi poetični romantičari koji očekuju detalje filmske prosidbe potpuno zgroziti. Tokom te, sad već vrlo bitne, šetnje polušaljivo smo razmatrali kako ćemo proslaviti godinu veze. I tako smo naprasno odlučili da bi jedina adekvatna proslava bila vjenčanje. No, svemu je nekih mjesec ili dva ranije prethodio jedan dugi, divni razgovor s našim hafizom, koji ima rijetku sposobnost da vam indirektno i blago skrene fokus na suštinske stvari u životu.

Koliko ste spremali vjenčanje?

-Od naše odluke do našeg petka i vjenčanja prošlo je manje od dvije sedmice. Moja sestra s porodicom je već bila u Sarajevu, Dinini u Švicarskoj su imali slobodne dane zbog Uskrsa, tako da su mogli doći. I Dino i ja smo jako vezani za svoje porodice i najvažnije nam je bilo da oni budu s nama tog dana. A što se spremanja tiče, bilo je prilično haotično jer sam radila svakog dana, i to su bili vrlo burni radni dani, Obama na Kubi, napad u Istanbulu, napadi u Bruxellesu, presuda u Haagu, dakle udarnih vijesti nije manjkalo, ali sam nekako uspjela sve posložiti. I srećom, sve je samo od sebe išlo glatko, sve sam birala na prvu i sve je bilo baš tačno onako kako sam zamislila.

I kako se odvijalo vjenčanje?

-Imali smo dva odvojena dijela, istog dana. Na šerijatskom vjenčanju u Carevoj džamiji, koje nam je oboma bilo najvažnije, bile su naše porodice, kumovi, kume i malo širi krug prijatelja. Dinin kum je bio hafiz Mehmed, što nam je ogromna čast da je upravo on svjedočio sklapanju našeg braka pred Bogom. Moje kume su bile moja sestra Hana i moja prijateljica Nađa Lutvikadić-Fočo. Careva džamija za mene ima vrlo poseban značaj, tu je hafiz Hadzimulić vjenčao moje roditelje, moj tata je Carevu džamiju najčešće posjećivao i doživljavao ju je svojom porodičnom džamijom, jer je njegov djed hadži Mujaga Merhemić tu provodio mnogo vremena.

Tako da uz hafiza Mehmeda, koji je bio učenik hafiza Hadžimulića, koji je opet bio hadži Mujagin učenik, taj specijalni čin šerijatskog vjenčanja je simbolično bio i krug života koji ide od mog pradjeda hadži Mujage do mene i Dine. Ašare i dovu nam je učio hafiz Sulejman Bugari, tako da smo i tu bili počašćeni, Kur’an s posvetom smo dobili od Ferida efendije Dautovića, a protokol vjenčanja čitao je Suljo efendija Ćerimović.

Građansko vjenčanje pred matičarkom smo za porodicu i kumove organizovali u Sky Baru hotela Courtyard by Marriott. I ne mogu dovoljno zahvaliti Vildani Velić i cijelom timu hotela, što su u rekordnom roku, iako im ne naše bilo prvo vjenčanje, odradili apsolutno maestralan posao i potpuno oduševili sve naše goste.
Tu su nam kumovi bili Kemal Ademović i Nina Branković. Vjenčali smo se uz duet “All the Way”, Celine Dion i Franka Sinatre. Proslava je, prema našoj želji, prošla uz puno grčke muzike, Nat King Cola, Louisa Armstronga, Raya Charlesa, Franka Sinatru i te stare garde, što je u kombinaciji sa spektakularnim pogledom sa SkyBara davalo poseban ugođaj.

Ipak naodgovornji za odličnu atmosferu bile su naše najneumornije, naveselije i najrasplesanije zvanice: sin moje sestre s nepune dvije i kćerka naših prijatelja od tri i po godine. Torte nam je radila Gabrijela Ključe, nismo željeli one na sprat torte s umjetničkim šećernim glazurama, a iznutra hljebaste i nekvalitetne. Torte su bile bez kašike brašna i toliko ukusne da nije ostao ni komad.

Spominjali ste kako je kroz cijelo vjenčanje bilo protkano mnogo simbolike?

-Meni je suština uvijek bitnija od forme, a srećom i Dino je isti. I zbog toga mi je bilo bitno da nijedan detalj ne biram samo na osnovu estetike nego prema značaju koji nosi. Spomenula sam već značaj Careve džamije. Tamo su svi gosti dobili bijele čokoladne bademe i specijalno rađen metalni privjesak za ključeve s Rumijevim citatom: “Probaj nešto drugačije. Predaj se“ Na njemu je i znak beskonačnosti ∞, odnosno 8, što se sasvim slučajno na upoznavanju ispostavilo kao naš zajedinički omiljeni broj, koji nas cijelog života prati.

Privjeske sam dizajnirala ja, a da bi stigli na vrijeme, dan i noć ih je radio Omar Krasnić, koji pravi umjetnost od metala. U bidermajeru je bilo 8 ruža, na svakom stolu je bilo 8 cvjetova, za svakim stolom je bilo 8 stolica. Moja vera koja se još radi je uvijeni broj 8, sa 8 kamenčića. U bidermajeru su također bile i dvije čuvarkuće, i Dino i gosti su svi imali ukrase sa čuvarkućom. Prva ideja je bila da u bidermajeru bude 8 dalija i dvije čuvarkuće, ali od toga sam morala odustati, jer nije sezona dalija.

Dini me predala moja mama Nermira, moj jedini roditelj već 26 godina i osoba zaslužna za sve što jesam. Iako sam cijelog dana bila lepršava i bez imalo nervoze te iako je i šerijatsko i građansko vjenčanje proteklo uz mnogo smijeha, tog trenutka, kad me mama predavala i kad je rekla Dini da me dobro čuva, oči su mi bile pune suza i jedva sam se suzdržala da se ne rasplačem.

Trivijalno, ali svim ženama važno pitanje, šta ste oblačili tog važnog dana?

-Već sam zgrozila romantičare, a sada ću zgroziti sve fashioniste. Ja sam mlada koja je iz ormara izvukla haljine za vjenčanje. Haljinu za šerijatsko vjenčanje kupila sam prošle godine za 27. noć Ramazana i sticajem prilika nisam je nikada obukla. Za matičarku sam obukla unikatnu haljinu svoje prijateljice, dizajnerice Jelene Bin Drai, koju mi je poklonila u septembru, kad je s mužem bila u Sarajevu. Naravno, nije joj palo na pamet da ću se u njoj vjenčati, pogotovo jer već mjesecima čeka moje mjere da mi pošalje couture haljine iz svoje nove kolekcije. Nije imala pojma šta radim i ludo se ismijala i oduševila kasnije kada je vidjela kako sam s velom i pojasom koktel haljinu pretvorila u modernu vjenčanicu.

Vaše mlade godine su upisale mnogo uspjeha. Visoke gradacije formalnog obrazovanje, uspješno iskustvo rada u inozemstvu, karijera koja se gradi školskim tempom… životni „štreberi“ nerijetko imaju jasna očekivanja i od braka. Kako Vi to promišljate?

-Možda je to moja sreća; kako nikada nisam razmišljala da ću biti udata, tako nemam ni neki set očekivanja. Taj papir nema nikakvu vrijednost ako odnos nije kvalitetan, ako niste s osobom koja vas voli, poštuje i u potpunosti prihvata sa svim manama i vrlinama baš onakvim kakvi jeste bez nanograma pretvaranja. I vi nju naravno. I to je osnov, temelj, stub na kome gradite sve ostalo.

U aktualnoj narcisoidnoj kulturi, u kojoj je slika nas samih (selfie je samo brutalna manifestacija toga) važnija od bilo čega drugoga, ljubav nam je potrebnija nego ikad. I zaljubljivanje je samo inicijal za odstupanje od vlastitog ega u ime nečeg većeg i važnijeg. Hoćete li se boriti za svoj brak i kada dođu prepreke, ili ćete tada razmišljati o zaslugama?

-Bila je jedna slika starog bračnog para, čini mi se da su slavili 60. godišnjicu. Na pitanje kako su tako dugo ostali zajedno, rekli su da su rođeni u vrijeme kada se pokvarena stvar popravljala, a ne bacala i mijenjala za nešto novo. I mislim da je to slikovito opisana suština braka. Ja se od malena borim za sve što mi je bitno u životu i nisam tip koji odustaje na prvoj prepreci. Naravno, postoje stvari preko kojih se ne prelazi, ali to su uglavnom pošasti koje prate nezrelost i neodgovornost. U vezi dvoje zrelih, realizovanih, ozbiljnih ljudi primat imaju suštinske vrijednosti, a i Dino i ja se od početka trudimo da gradimo upravo takav odnos.

Imate li ideju o medenom mjesecu?

-Vjenčani poklon moje sestre i zeta je medeni mjesec, ali mi niti znamo kada ćemo biti slobodni ni gdje bismo išli. Slobodan vikend nakon vjenčanja i izležavanje bez trke u tom momentu je bilo medenije od bilo koje destinacije. No,obećali smo jedno drugom da ćemo u narednih mjesec dana naći vremena i otići u Firenzu, Barcelonu ili Andaluziju, da ih opet zajedno istražimo. Ili ćemo direktno za Atinu čim poželimo mog sestrića, jer uopće ne znamo kako ćemo izdržati kad on ode, ludi smo tetak i tetka.

Do fotografija s vjenčanja, pa i do ove priče, došli smo, ispunjavajući vaš zahtjev za doniramo određena sredstva za pomozi.ba. Lijepa gesta, vjerujemo i da će se drugi koji imaju status poznatih, povesti za vašim primjerom.

-Filantropija je izuzetno bitna i Dini i meni i želimo vam se zahvaliti što ste odmah shvatili našu namjeru, prihvatili prijedlog i bez mnogo polemike realizovali dogovoreno. Nadamo se da ćemo upravo kroz ovakav vid saradnje s vašim magazinom pokrenuti trend i stimulisati ljude da pomažu koliko mogu. Organizaciju pomozi.ba podržavam od osnivanja i oni su dokaz šta se sve udruženim snagama bez mnogo priče može postići. Nažalost, socijalnih slučajeva je i previše i zato je obaveza svih nas u svakoj prilici i na svaki način pokušavati pomoći koliko možemo. A ako se priča o našem vjenčanju može iskoristiti da se nekome pomogne, to daje i dodatnu vrijednost našem posebnom danu.

I na kraju, kako ćemo potpisati Vaše prezime?
-Žena po islamu treba zadržati prezime svog oca, jer to je odrednica njenog porijekla. A što se muževog prezimena tiče, može ga dodati i ne mora. I iz čisto praktičnih razloga sam razmišljala da ništa ne mijenjam, ali koliko god to praktično bilo, željela sam znati da je nešto drugačije i dan prije vjenčanja sam matičarki potvrdila svoje novo prezime. Zovite me Dalija Hasanbegović-Konaković i ostavite mi cijeli red za potpis.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti