“Od zloglasnih do ludih”, ovo bi bio najbolji opis lidera na našem spisku kojima se bavi historija i zapadni mediji. Ove figure mahom su imale skromne početke, sve dok se nisu izdigle do visina na kojima su poželjele da ih zauvijek pamti historija. U mnogim slučajevima dolje spomenute vođe su željele moć, prepoznavanje i gajenje kulta ličnosti, čak i atributa božanstva u očima ljudi kojima su vladali. Ovo su najekscentričniji vladari koje historija pamti
SILVIO BERLUSCONI
Ovaj 78-godišnji i tri puta izabrani premijer Italije, poslovni magnat i medijski tajkun pretrpio je poprilično neceremonijalan pad 2013.godine kada je proglašen krivim zbog plaćanja za seksualne usluge maloljetnim prostitutkama i zloupotrebe službenog položaja. Vlasnika AC Milana dugo prati reputacija čovjeka koji održava veze s italijanskom mafijom i drugim neslavnim osobama. Njegova ljubav prema lijepim ženama i sklonost ka miješanju s jet set-om doveli su ga do redovnih organiziranja partija u njegovoj vili izvan Milana, a šuškalo se kako bi na tim partijima i do 20 golih djevojaka izvodilo Bunga Bunga ritual u afričkom stilu. Tvrdilo se kako je Cavaliere (kako su ga zvali) hladno platio pet miliona dolara marokanskoj trbušnoj plesačici, a navodno i prostitutki Karimi El Mahroug (drugog imena Ruby Rubacuori) za njene usluge na njegovim partyjima. Dok mu kazna ne bude poništena i odslužena vjerovatno je da će Berlusconi više biti upamćen po svojim Bunga Bunga zabavama, nego po činjenici da je on premijer s najdužim stažom u postratnoj Italiji.
LEONID BREZHNEV
Mjesto u historijskim analima Leonidu Brezhnevu je osigurala sama pozicija generalnog sekretara Komunističke partije Sovjetskog saveza, koju je držao od 1964.,do 1982. godine. U ruskim anketama njegovo ime je u vrhu popisa najpopularnijih ruskih lidera 20. vijeka, uprkos činjenici da je njegova politika vodila i do ere stagnacije. Navodno je bio tašt čovjek, spreman degradirati svakog ko nije bio u stanju vidjeti da je genije. Strastveno je volio statusne simbole naročito medalje. (nagrađen je sa više od stotinu, neki kažu da je neke dobio nezasluženo), volio je i brze strane automobile (naročito ako bi bili darovi stranih lidera).
SADDAM HUSSEIN
Peti predsjednik Iraka, koji je ovu funkciju obavljao od 1979., do 2003. godine Saddam Hussein silno je želio da se njeguje kult njegove ličnosti u zemlji. Brojni portreti, statue i drugi artefakti su poručeni njemu u čast. Ove ikone iračkog lidera imale su za cilj idealiziranje Husseina u očima njegovog naroda kao i propagandno veličanje njegovog režima. Na vrhuncu popularnosti njegove slike u nošnji beduina i krojenim odijelima (mislili su na sve slojeve iračkog društva) doslovno su bile svugdje, dajući dojam kako predsjednik gleda svaki pokret Iračana. Povodom svog 60-og rođendana naručio je da se njegovom krvlju napiše Kur’an, jer je vjerovao da se na taj način zahvaljuje Bogu što je zaštitio njegov život tokom brojnih opasnosti.
– Moj život je bio prepun opasnosti tokom kojih sam mogao izgubiti mnogo krvi, ali pošto sam krvario jako malo, zamolio sam nekoga da napiše riječi Božije sa mojom krvlju, u znak zahvalnosti – napisao je Hussein u otvorenom pismu javnosti koje su irački mediji objavili u septembru 2000. godine.
STALJIN
Ni kod Staljina, koji je na vlasti u Sovjetskom savezu bio od 1925., do 1953. godine, nije manjkalo želje da izgradi kult ličnosti. Nekoliko mjesta je nazvano po njemu, a ustanovljene su i nagrade koje su nosile njegovo ime, poput: Staljin nagrada i Staljin nagrada za mir. Nije imao ništa protiv da ga se titulira kao briljantnog genija čovječanstva, ali je nastojao i da ga pamte kao skromnog čovjeka!?
Navodno je nakon II svjetskog rata imao dvojnika Rashida, koji ga je zbog narušenog zdravlja zamijenio na nekim važnim događajima i medijskim istupima
NERON
Neron, punim imenom Neron Klaudije Cezar Avgust Germanik (lat. Nero Claudius Caesar Augustus Germanĭcus) rođen 37. godine n. e., stupio na prijesto 54. godine, ubijen 68. godine.) bio je rimski car, nasljednik Klaudijev. Pamtit će se kao car koji je u potrazi za svojom veličanstvenošću uništio voljeni grad i najvrednije što je posjedovao. Trošio je ogromna sredstva na priređivanje igara i na distribucije, što mu je donosilo izvjesnu popularnost među rimskim plebsom. Veliku nesreću za rimsko stanovništvo predstavljao je požar koji je u Rimu buknuo 64. n. e., a za koji se pojavila sumnja da ga je podmetnuo sam car, jer je navodno htio da grad preuredi i planira na nov način. U izvorima nema pouzdanih potvrda za ovu verziju događaja, pa je u sumnju dovodi čak i Tacit, izrazito neprijateljski raspoložen prema Neronu. Rim je nakon požara ponovo podignut. U požaru je stradala i Neronova kuća, pa je on na tom mjestu podigao veleljepnu palatu, nazvanu Domus aurea (Zlatna kuća), čiji su ostaci otkriveni.
Šuškalo se kako je taj isti čovjek koji je navodno znao umočiti kršćane u ulje i paliti ih ne bi li osvijetlio svoje noći, odgovoran i za egzekucije brojnih Rimljana, uključujući i svoje majke. Navodno je otrovao i polubrata zbog težnji za vlašću. Neronov ego nije znao za granice. Ljubav prema vožnji kolima dovela ga je do takmičenja na Olimpijskim igrama. Uprkos carskoj poziciji komponirao je i izvodio pjesme javno, kako bi povećao svoju popularnost. U konačnici, u strahu da će biti označen kao javni neprijatelj, oduzeo je sebi život. Protiv Nerona su ustali pretorijanci i Neron je morao da bježi iz Rima. Uz pomoć jednog oslobođenika izvršio je samoubistvo, a posljednje su mu riječi, prema Svetoniju, navodno bile: Qualis artifex, pereo! („Kakav umjetnik, a umirem!”). Neron je posljednji car iz dinastije Julijevaca-Klaudijevaca i prvi rimski car čija je vladavina po naređenju senata formalno izbrisana iz spiska vladara.
Bio je tip umišljene veličine i neodgovorne vladavine, smatrao je da bi svojim pjesničkim darom nadmašio čak i staroga Homera, samo kad bi mu se pružio prizor sličan onome kod pada Troje. Zato je u julu 64. godine dao podmetnuti požar koji je djelomično ili posve uništio više gradskih četvrti u velikom Rimu. Mnoštvo je ljudi zbog njegove ludosti ostalo bez krova. U gradu je nastalo silno neraspoloženje koje se lako moglo pretvoriti u bunu protiv samovoljnika i tiranina. U strahu za vlastitu kožu Neron je bacio krivnju na nedužne kršćane. I tako je buknulo prvo progonstvo protiv kršćana u Rimu.
ČAUŠESKU
Zajedno sa suprugom Elenom, rumunski šef države (1967–1989) Nicolae Ceaușescu je pogubljen nakon što su optuženi za genocid i nezakonito prikupljanje bogatstva. Tiranin je imao i žezlo po ugledu na rumunske kraljeve izrađeno specijalno za njega. Umjetnik Salvador Dali mu je poslao telegram u kojem mu je sarkastično čestitao što je izumio predsjedničko žezlo. Još jedan dokaz taštine bile su njegove službene fotografije. Sve ga prikazuju u naponu snage, u dobi od oko 40 godina. Zanimljivo, Čaušesku je u početku bio popularan lider, prvenstveno zbog vođenja nezavisne spoljnje politike zemlje, uprkos dominaciji politike SSSR-a u Rumuniji. Godine 1966. , zabranio je kontracepciju i namjerne abortuse, a uvedene su i druge mjere radi poveć́anja prirodnog priraštaja. Istovremeno, zbog rastućeg broja razvoda, vlasti su maksimalno zakomplikovale proceduru rastave – brak se mogao poništiti samo u izuzetnim slučajevima. Do kraja šezdeesetih povećan broj stanovnika pratilo je rastuće siromaštvo i sve veći broj beskućnika i djece siročadi u urbanim oblastima. Ovo je, u kombinaciji sa nekontrolisanim napuštanjem djece, doprinijelo epidemiji side krajem osamdesetih. Stvari je još više pogoršalo uporno odbijanje režima da prizna postojanje bolesti i omogući sprovođenje HIV testova.
Tokom 1989. Čaušesku je odbijao da sagleda realnost u kojoj su stanovnici njegove zemlje živjeli. Dok je zemlja prolazila kroz izuzetno težak period, a narod provodio sate u dugim redovima za hljeb ispred praznih prodavnica, on je na državnoj televiziji prikazivan u radnjama prepunim hrane kako veliča „visok životni standard” koji je omogućio svom narodu.
Veliki miting zakazan za 21. decembar državni mediji su opisali kao “spontani pokret podrške Čaušeskuu”. No, desilo se nešto drugo. Slika zbunjenog Čaušeskua, koji ne može da vjeruje da mu okupljeni građani zvižde, ostat će upamćena kao jedna od karakterističnih slika pada komunizma u istočnoj Evropi. Shvativši šta se dešava, Čaušesku i njegova supruga su pobjegli u zgradu CK, gdje su ostali do narednog dana. Sutradan je još jednom pokušao da se obrati masi okupljenoj ispred CK, ali su ga u tome spriječili protestanti koji su provalili vrata zgrade, ovog puta neobezbjeđena vojskom i policijom. Bračni par Čaušesku je sa vrha zgrade pobjegao helikopterom najprije u njegovu rezidenciju u Snagovu, a odatle u Trgovište, gdje ih je uhvatila lokalna policija i gdje su naposljetku i strijeljani. Prije nego što su ubijeni, Čaušesku je otpjevao dio “Internacionale” i rekao da ć́e historija pokazati da je on bio u pravu. Njegova supruga je vikala prisutnima da idu dođavola. Trebalo je da budu ubijeni odvojeno, ali su izrazili želju da umru zajedno, što im je ispunjeno. Strijeljanje je emitovano na televiziji, a mjesto na kojem se odigralo smaknuće otvoreno je za posjete turista.
KIM JONG-IL
Kim Jong-il poznat i kao Dragi vođa, bio je vrhovni vođa Sjeverne Koreje od 1994., i 2011. godine. Izgradio je kult ličnosti koji je naslijedio od oca. I on nastavlja razvijati državni propagandni stroj dotle da je u očima svoga naroda dosegao status božanstva. Toliko je obožavan da se vjerovalo kako svojim ponašanjem može kontrolirati vrijeme!!? Kada su glasine o njegovom narušenom zdravstvenom stanju postajale sve učestalije, Sjevernokorejska vlada nije imala druge već da prizna da je njihov vođa (ipak samo obični smrtnik), dobio moždani udar. Šuškalo se da je imao dvojnika kako bi prekrio posljedice svog narušenog zdravlja i nastavio njegovati iluziju o svojoj besmrtnosti.