Emir Kapetanović: Djeci mira mora se pružiti prilika da budu bolji od svojih prethodnika

Piše: Redakcija

U aprilu prošle godine Udruženje za razvoj i promicanje umjetničke djelatnosti MAGACIN KABARE iz Sarajeva, a uz podršku Američke ambasade u BiH, pokrenulo je projekt “Djeca mira”. Kako kažu, jedan od povoda bilo je i obilježavanje 20 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Glavna ideja projekta podrazumijevala je okupljanje mladih ljudi (rođenih nakon Dejtonskog sporazuma) iz šest bh. gradova: Tomislavgrada, Mostara, Srebrenice, Zvornika, Sarajeva i Bijeljine, te saznanje o njihovim razmišljanjima kako o njima samima, tako sredini u kojoj žive, ali i budućnosti u Bosni i Hercegovini.

– Kroz druženje, razgovore i druge aktivnosti s mladima, osim spomenutog performansa, nastao je dokumentarni film “Djeca mira” i izložba “Riječi i Gradovi” – priča nam na početku razgovora Emir Kapetanović reditelj i idejni tvorac projekta.

emir kapetanovic djeca mira2

Učesnici projekta

Ko je projekt „Djeca mira”, zapravo, inicirao i ko je sve u njemu učestvovao?

– Ovaj multimedijalni projekt sam lično inicirao, a namijenjen je prvenstveno postratnim generacijama koje su rođene u miru. Želja mi je bila da se tim mladim ljudima da mogućnost da otvoreno pričaju o svom životu, svakodnevnim stvarima, društvu, budućnosti, sasvim slobodno i iskreno, bez ikakvog pritiska. Pri realizaciji projekta učestvovali su novinar Almir Panjeta i multimedijalni umjetnik Bojan Stojčić, a u samom projektu djeca mira. Pobjednici radionica i učesnici multimedijalnog događaja su Radoš Zarić iz Bratunca, Nataša Jasikovac iz Zvornika, Ivona Baković iz Tomislavgrada, Nina Lončar iz Mostara, Marko Pešikan iz Sarajeva, Zorica Sekulić iz Bijeljine. Bojan Stojčić izložbom “Riječi i Gradovi”, koja je rezultat višemjesečnog rada u sklopu projekta “Djeca mira”, napravio je jednu vrstu putopisa, seriju radova koju čine zapisi, riječi lokalnih protagonista, ljudi koji čine tu sredinu. U filmu se pojavljuju svi učesnici radionica, ali i drugi sagovornici novinari, muzičari, književnici iz šest gradova.

Kako ste birali učesnike projekta, koja su to djeca?

– U svakom od navedenih gradova organizirali smo radionice s gostujućim edukatorima iz oblasti novinarstva, glume, književnosti, muzike, koji su zajedno sa mnom radili s polaznicima radionica. Cilj je bio da kroz različite vježbe i forme mladi izraze svoje viđenje današnjice i sutrašnjice u BiH. One koji su pružili najzanimljiviji osvrt na navedenu temu, polaznici bi zatim izglasali kao predstavnike svog grada. Tako smo došli do šest predstavnika nove bh. generacije koja ima priliku da krene ispočetka i stvara bolju budućnost za sve nas. Oni su sigurno bolji dio ove države, generacija na koju se možemo i trebamo osloniti, pružiti im priliku da pokažu šta mogu i šta znaju bez bespotrebnog utjecaja na njih o tome trebaju li biti zajedno ili ne. Oni imaju vlastiti stav, vjeruju u svoje potencijale.

S obzirom na to da su učesnici djeca koja su rođena u miru, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, šta ste novo o ovim generacijama naučili?

– Naučio sam mnogo toga, prije svega da nije ispravno uvriježeno mišljenje da imamo omladinu koja je nezainteresirana, bez inicijative, vlastitog mišljenja. Riječ je o mladim ljudima koji su pametni, ambiciozni, neopterećeni, sa željom da naprave nešto bolje od prethodnih generacija, da pronađu svoj put. Oni itekako znaju misliti svojom glavom bez obzira na sve utjecaje kojima su izloženi. Djeca mira nisu naivna, kako se to često misli, imaju svoje snove, žele bolji i kvalitetniji život, sretnu budućnost. Djeci mira se jednostavno mora pružiti prilika da budu bolji od svojih prethodnika.

 Čime su Vas najviše iznenadili?

– Pokazali su da su spremni uložiti sebe u zajednički rad, bez predrasuda i ograničenja, iskazati svoja iskrena osjećanja, pričati o svojim snovima. Imaju želju da se druže, imaju normalnu sadašnjost i budućnost. Potpuno su svjesni manipulacija i žele se tome oduprijeti, ići svojim putem, bez pritisaka, politiziranja i bilo kakvih drugih utjecaja na njihova razmišljanja.

Psiholog Srđan Puhalo je nedavno napisao status: “PTSP je najčešće problem pojedinca i njegove porodice, ali postratne generacije odrasle na ratnim mitovima su problem cijelog društva!!!”….Koliko su nam poslijeratne generacije “inficirane” nacionalizmom?

– Današnje generacije se ne bave toliko nacionalizmom koliko se nacionalizam bavi njima. Oni imaju probleme kao i njihovi vršnjaci širom svijeta. Kojim se sportom baviti, koji fakultet upisati, gdje izaći i zabavljati se s društvom. Jedina razlika je što nemaju mogućnost da se bave sportom, da upišu fakultet i da uživaju u mladosti s vršnjacima. Krivac za to su općine i gradovi, ali i država BiH, koji nisu svjesni da se broj državljana polako osipa i da će država postati odjel gerijatrije sakupljača sitnih interesa i postratnih profitera koji profitiraju pričom o nacionalizmu. Današnje generacije nemaju problem s nacionalizmom. Njihov osnovni problem je to što ne poznaju svoju državu, ne poznaju druge gradove, i iz tog razloga ni jedni druge. Mislim da bi red bio da barem jednu godinu škole sa sve tri strane umjesto ekskurzija po Srbiji, Hrvatskoj i Turskoj obiđu Bosnu i Hercegovinu. Ali, bojim se da nijednoj strani to nije u interesu, jer bi stvari profunkcionisale kao što su profunkcionisale u ovom projektu.

Uskoro će u Sarajevu biti premijerno prikazan i Vaš dokumentarac “Djeca mira” – o čemu on govori?

– Film govori o potrazi za prvom generacijom djece u BiH rođenoj u miru. O njihovim stavovima, gradovima iz kojih dolaze te predstavnicima tih gradova koji se upoznaju u želji da naprave predstavu u kojoj će zajedno poručiti šta misle o današnjici i sutrašnjici BiH.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti