NovostiTemeZdravlje

Kampanje: Stvarne žene vs. predrasude

“New Fashion Concept Sarajevo” u saradnji s kompanijom “Avon BiH” pokrenuo je kampanju “Stvarne žene – stvarne priče”. Odabrali su pet žena iz različitih sfera društva koje svojim pričama žele poslati poruku svim ženama u našoj državi da se protiv predrasuda treba boriti zajedničkim snagama.

Neke od njih su se izborile s karcinomom ili još vode bitku s tom opakom bolešću. Tu je i priča samohrane majke, koja balansira između života s osmogodišnjim sinom i uspješne karijere; priča studentice koja je na prvi pogled sasvim obična djevojka, ali je, zapravo, potpuno neobična; te diplomirane psihologinje koja se svakodnevno susreće s tuđim problemima i na taj način rješava i svoje.

– Naš primarni cilj, kada kažem “naš”, mislim na žene koje zajedno sa mnom organizuju kampanju, bio je da se sklonimo od stereotipa modela koje uglavnom krase naslovne stranice časopisa s kojima se “obične” žene ne mogu poistovijetiti. Fotografije koje smo radili za kampanju su vrlo malo retuširane. Ostavili smo bore, sitne nepravilnosti, madeže koji svjedoče savršenoj nesavršenosti tih žena. Sve su one jake, samosvjesne, uspješne i hrabre žene koje žele podići svijest i o tome koliko je važno da žena sebe stavi na prvo mjesto.

S tim u vezi, kampanji smo dali dodatni smisao. U saradnji s jednom privatnom poliklinikom, pokrećemo nagradnu igru na društvenim mrežama koja će trajati jedan mjesec. Najsretnijoj učesnici poklonit ćemo mamografski i ginekološki pregled i detaljne analize krvi u inozemstvu, tako da kampanja ima mnogo veći cilj od pukog predstavljanja žena – kaže Amra Zvizdić, članica organizacijskog tima iz „New Fashion Concepta Sarajevo”.

U nastavku možete pročitati priče ovih žena, inspiracija za kampanju “Stvarne žene – stvarne priče”.

 Taida Nazraić: Metal duša u nježnom cvijetu

Taida Nazraic tema

Studentica Filozofskog fakulteta u Sarajevu (25 godina)

– Neću reći da je teško biti student, ali svakako je teško biti odvojen od porodice u Prijepolju, gdje sam rođena. Razumjet će me dobro studenti koji su daleko od svog doma da bi slijedili svoje snove i ciljeve, koji će im donijeti ono „bolje sutra”. Međutim, studiranje jezika nije moja jedina strast. Na prvi pogled, kada me ljudi vide, pomisle da sam „nježan cvijet”. Moj look, inspirisan velikim holivudskim divama, odiše elegancijom i glamurom. Moglo bi se reći da izgledam „romantično”. Ali, ono što mnogi ne znaju o meni jeste da sam pjevačica u symphonic metal bendu „The Loudest Silence”. Bend je visoko na mojoj listi prioriteta, jer mi pruža mogućnost da se izrazim kroz stvaranje muzike i pisanje tekstova. Pronašla sam sebe u savršenom balansu klasične i metal muzike koju moj bend, zapravo, predstavlja.

Osim studiranja, muzike i pjevanja, pišem i modni/beauty/lifestyle blog već četiri godine i jedna sam od prvih blogera u našoj državi. Moj blog je savršeni spoj moje svestranosti: mode, fotografije, make-upa i kuhanja. Na blogu predstavljam svoje „ja”, bez utjecaja i slijepog praćenja trendova. Vodim se svojim raspoloženjem i vlastitim stilom koji me definiše; svoju ljubav prema vintage i retro kulturi uklopim u modernizovane detalje i na sve ostavim lični pečat.

Svjesna da ljudi imaju predrasude o onome o čemu malo znaju, i sama se susrećem s predrasudama kada spomenem svoj bend. Međutim, ponosim sa svim što smo do sada postigli. Među tim uspjesima ističem naš nastup na najvećem metal festivalu na svijetu- Wacken Open Air u Njemačkoj. Eto, ja sam pravi primjer kako izgled na prvu može zavarati, te da se u tom „nježnom cvijetu” može skrivati metal duša. Ukoliko me nekad sretnete na ulici, a ja vam se ne odazovem, to je zato što niste sreli mene već moju sestru blizanku, Taibu, koja je zajedno sa mnom stigla na studij u Sarajevo.

Neira Kamerić: S 13 godina sam dobila rak, a podizanje svijesti o njemu je moja misija

Neira Kameric tema

Studentica Pravnog fakulteta u Sarajevu (21 godina)

– Kao i svaka druga zdrava osoba, nisam razmišljala o tome kako bih reagovala na to da bolujem od jedne od najgorih bolesti današnjice. Međutim, kada su mi nekoliko mjeseci prije mog 13. rođendana saopćili da imam rak, tada sam imala još manje vremena da o njemu razmišljam. Misli su mi preokupirala razmišljanja o borbi i znala sam da ne smijem sama sebi dozvoliti da odustanem. Iako je sasvim normalno da kao pacijent pokleknete duhom, mislim da se tu djeca pokažu kao mnogo veći heroji od svojih starijih prijatelja i borbu sa ovom nemani bore hrabrije i veselije. Rak je ostavio velike posljedice na mene, kako zdravstvene, tako i psihičke. Zdravstvene i ne tako dobre, ali na psihičkim posljedicama mogu samo biti zahvalna.

Danas život živim isto kao i svoji vršnjaci, samo s manje briga. Na teži način sam osjetila važnost zdravlja i zbog toga ne dopuštam malim brigama da dopru do mene. Kada kažem da mi je rak donio mnogo više dobrih nego loših stvari, ljudi me gledaju u šoku, ali ja znam da danas ne bih bila ovako vesela, samouvjerena i jaka osoba da nisam prošla kroz tu bitku. Uključena sam u rad udruženja „Srce za djecu koja boluju od raka”, koje svim snagama radi na tome da osnaži nas mlade ljude. Podizanje svijesti o dječijem raku je moja misija i o svom iskustvu sam govorila na konferencijama širom Evrope. Čak sam držala i govor u Evropskom parlamentu u Bruxellesu.

Ali, ja ne bih bila ja kad bih tu stala. Veliki sam zaljubljenik prava, koje studiram na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Ipak, najveći dio mog slobodnog vremena okupiraju moj blog i YouTube. Moda, šminka i putovanja su strasti koje dominiraju mojim načinom života i sve sam to ispoljila kroz blog deliriumblog.com i YouTube kanal Neira Delirium. Tamo skoro svakodnevno pišem i pričam o stvarima koje svaka djevojka voli i dijelim iskustva s hiljadama gledateljki koje dijele ovu strast.

U životu je najvažnije da volite nešto i sigurno ćete naći načina da to uradite. Ja imam problem što volim previše stvari i fali mi koji sat u danu, ali sve stvari koje radim me ispunjavaju i zbog toga se sretna budim i sretna liježem u krevet. A smatram da je to najbitnije.

Esma Šehić: završila sam svoju bitku s bolešću, sad vodim tuđe

Esma Sehic tema

Predsjednica Udruženja „Rubin” (51 godina)

– Moja priča počinje tipično, a sve je osim toga. Nastavnica sam matematike i fizike u osnovnoj školi, udata i imam dvoje predivne djece. Kažem djece, a već su to sasvim odrasli ljudi koji u mojim očima i dalje trebaju svoju majku, i trebat će je dok sam živa. Živa? Vjerovatno mi je to bila glavna motivacija da svog neprijatelja pogledam ravno u oči i kažem: „Ja ću pobijediti tebe, a ne ti mene!” Dijagnosticiran mi je karcinom dojke s kojim se uspješno borim već pet godina. Slijedeći svoju intuiciju, kvržicu koju sam opipala samopregledom sam odlučila istražiti. Susrela sam se s ljekarima koji su tvrdili da „to nije ništa”, ali moje tijelo je govorilo drukčije. Sada, mjesec po završetku terapije, osjećam se dobro i želim vjerovati da sam ja pobjednik.

Unutar Udruženja „Rubin” iz Hadžića, koje okuplja osobe oboljele i liječene od karcinoma, vodim svakodnevnu bitku s ovom opakom bolešću i nastojim podizati svijest žena o važnosti samopregleda i odlaska na redovne liječničke preglede. S kompanijom “Avon BiH” sam prije otprilike godinu i po počela poslovnu saradnju, koja je s vremenom prerasla u privatna poznanstva i prekrasna prijateljstva. Svjesna da put od hiljadu milja počinje samo jednim korakom, svaki dan vidim kao novu priliku.

U društvu koje je sklono osudama i nerazumijevanju, uspjela sam se izboriti s predrasudama. Strah od gubitka kose je s vremenom zamijenila radost zbog uspješnog djelovanja kemoterapije. Pobijedila sam to čudovište koje me je kočilo na putu ka napretku. Prvog radnog dana, nakon završene radioterapije, dočekao me komentar učenika upućen kolegi iz klupe:„ Ih, nastavnica je ćelava”. Naravno da me to pogodilo, ali pedagog u meni nije dozvolio da to dijete kaznim kao stroga nastavnica. Ne, objasnila sam mu da sam ja, zapravo, bila ćelava, jer sam upravo u tom periodu slavila rast nove kose. Sada, po završetku svoje borbe, vodim tuđe bitke i hrabro idem u svaki novi dan. Jedna od naših želja unutar Udruženja „Rubin” je da nabavimo novi UZ aparat u našoj lokalnoj ambulanti, kako bismo svim ženama iz naše općine pružili mogućnost za rano otkrivanje bolesti.

Emira Hadžić: Termin „samohrana majka” mi daje snagu

Emira Hadzic tema

Šefica pravnih, kadrovskih i općih poslova, Sarajevo osiguranje d.d. (37 godina) 

– Kao prvo, mama sam osmogodišnjeg dječaka. To mora biti prvo, mame razumiju zašto! To hiperaktivno i kreativno biće, od predivnog do nesnošljivog u sekundi, moj je život. Nerado ističem da sam samohrana mama, jer je to nešto što je i dalje stigmatizirano u našem društvu, ali koristim taj epitet kao nešto što meni daje snagu i što me ne čini manje vrijednom. Naprotiv, čini me jačom.

Vrijeme koje imam mimo radnog vremena provodim glumeći njegovog privatnog šofera, a sve s ciljem trošenja te silne energije, usmjeravanja kreativnosti i naravno ispunjenja obaveza koje školarac ima. Ponekad je teško, ali se sigurno isplati.

Posao mi je važan, u svakom smislu. Volim svoj poziv, smatram da sam jedna od sretnih žena koje rade ono što istinski vole. Čovjek se treba truditi i raditi na sebi, i mislim da takav stav donosi ono pozitivno u životu, bio u pitanju privatni ili poslovni život. Žene su za mene fenomenalna bića, veoma jake i sa svojom urođenom senzibilnošću u poslovnom svijetu mogu da utječu na malo drugačiji način od onih standardnih, a sve s ciljem postizanja boljih rezultata i međuljudskih odnosa.

Imam divne primjere oko sebe, primjer moje majke, žena u mojoj porodici, prijateljice i, naravno, radne kolegice. To su profesionalni žongleri od žena. Volim vidjeti sređenu i njegovanu ženu. Moj posao zahtijeva poslovni look, a meni je make-up uvijek predstavljao uživanje. Pa tako i danas, u ˝ozbiljnom˝ izdanju, moji trenuci su oni dok se šminkam. Jako volim mijenjati frizure i odlazak frizeru je, zapravo, moja jedina meditacija.

 Andrijana Bukvarević-Drežnjak: Biram ljepotu

Andrijana Bukvarevic- Dreznjak

Rukovoditelj Službe edukacije i treninga, Konzum d.o.o.(32 godine)

– U današnjoj svakodnevici, koja je sve brža, odabrati ljepotu, ljepotu u njoj, učinilo mi se nimalo jednostavnom. No, samo nakratko. Ujutro se budim, pijem kafu, odlazim na posao, radim, hranim se, socijalizujem, budem odgovorna, delegiram zadatke, dobijam zadatke, slušam, idem kući, idem na trening, družim se s dragim ljudima, čitam knjigu, spavam. Budim se, ponovo pijem kafu, i tako dalje… Gdje je ljepota?

Mirisi kupke poslije jutarnjeg tuširanja, spojeni s omiljenom kafom daju mi dovoljno energije da sjednem u auto, pojačam omiljeni miks jazz housea i vozim se do Upravne zgrade. Radim s ljudima, s njih 4500, u kompaniji, koja zaposlenika stavlja na prvo mjesto, čovjeka kao najveću svoju vrijednost i koja ulaže u njih i edukuje ih. Osam godina se bavim edukacijama, radom s ljudima, savjetovanjem, razvojem. Pa, ja sam to željela još u srednjoj školi. Zar i to nije ljepota? Kada sam upisivala psihologiju, mama mi je rekla: „Sine, nemoj, uvijek ćeš se baviti problemima”, ali mogu reći da uživam raditi s ljudima, i uživam kada su njihovi problemi riješeni.

Naizgled umorna, nastavljam svoj privatni život, koji dozvoljava aktivnosti, a jedna od njih koja me neograničeno ispunjava su treninzi. Ljepota samo jednog, uobičajenog dana… Bez putovanja, šetanja, plesanja, vožnje, plivanja, sunčanja, pomaganja drugima, druženja i ostalih ljepota koje nam život nudi… E, zar to nije ljepota? Ljepota je u svemu ukoliko je učiniš lijepom. Svaki novi izazov, svaki novi problem gledaj kao da ima minimalno dva rješenja. Svako od nas ima svoje izazove, svoje padove, svoje suze, probleme. Nema osobe na ovom velikom svijetu koja ih nema. No, stvar je percepcije, i to je ono što sam naučila sa svoje 32 godine – imamo ogromnu snagu, ispunjeni smo ogromnom energijom i svaku situaciju, koliko god teška bila, možemo zaista riješiti, sopstvenim resursima, a nekad i uz nečiju pomoć.