Ukoliko ste fanovi žestokog hard rock, metal zuka, onda ste zasigurno čuli za Taidu Nazraić i njen bend „The Loudest Silence“. Ova talentirana i svestrana 25-godišnjakinja bend je osnovala iz svoje velike ljubavi prema metal muzici, koja u njenom rodnom gradu praktično nije ni postojala. No, to je nije spriječilo u svom naumu. Da su volja i želja dovoljan motiv za uspjeh, svjedoči i činjenica da je bend, čiji je ona ujedno i vokal, nedavno nastupio na najvećem metal muzičkom festivalu u svijetu: Wacken Open Airu u Njemačkoj. Tu Taidina svestranost ne prestaje. U našoj zemlji poznata je i po svom beauty i modnom blogu Angelica, koji piše već četiri godine. Djevojka koja se oduševljava heavy metal muzikom ujedno je i pin-up djevojka čija su inspiracija najveće dive holivudskog zlatnog doba.
Toliko ste svestrani da smo u dilemi odakle da počnemo razgovor s Vama. No, možda je najbolje da krenemo od benda “The Loudest Silence”…Odakle uopće jednoj ženi, mlađe generacije, sklonost ka ovoj vrsti muzike (atmosferski simfonijski metal bend), pa i ideja, da ne kažem hrabrost, da osnuje ovakav bend u BiH?
– Od djetinjstva sam bila drugačija od ostalih, i nikad me nisu interesovale stvari koje su zanimale moju generaciju. Uvijek sam se razlikovala, kako fizičkim izgledom, tako i unutarnjim razmišljanjima i pogledom na svijet. S obzirom na to da dolazim iz malog grada (Prijepolje), u kojem čak mogu na prste nabrojati ljude koji su slušali i voljeli metal i rock muziku, bilo je jako teško boriti se za ono što su bili moji ciljevi. Niko u mojoj porodici nije slušao metal niti me uputio u taj svijet, jednostavno sam sama uplovila u njega jer je najviše odgovarao mojim razmišljanjima. Od malih nogu je muzika bila dio mog života. Pjevala sam u horu i nastupala kao solist od početka osnovne pa do kraja srednje škole. Hor je bio samo djelić mog muzičkog ispunjenja, trebala sam nešto više, kada je riječ o muzici. Počela sam slušati metal jako rano, i pronalazila sebe u jakim i energičnim vokalima. Tada sam počela pisati poeziju i prijavljivati se na takmičenja; imala sam potrebu da te stihove i priče prenesem u pjesme. Imala sam sreću da upoznam klavijaturistu s kojim sam osnovala bend i bilo je olakšavajuće imati bar jednu osobu koja te u potpunosti razumije i podržava u onome što si zamislio. I tako je krenula priča benda. Mnogi članovi su dolazili i prolazili, a „The Loudest Silence“ priča je konačno dobila smisao nakon dugogodišnje potrage, borbe i zalaganja.
Kažite nam nešto više o Vašem nastupu na festivalu Wacken Open Air u Njemačkoj, pa i samom Festivalu? Koliko je značajan u svijetu i šta Vama znači činjenica da ste na njemu nastupali?
– Wacken Open Air je jedan od najvećih metal festivala u Evropi, koji posjeti do 100.000 ljudi. Sama činjenica da smo mi kao bend iz BiH nastupali tamo gdje su svirali svetski poznati bendovi koje privatno slušamo, jeste fantastična. Taj festival je jedan od najznačajnijih u svijetu metala, pa ga metal publika naziva svetom zemljom.
The Loudest Silence from the Ex Yugoslavia Rep. at the W:O:A Metal Battle finals 2015 in Wacken.
Imaju li ljudi u BiH predrasuda prema pjevačici metal benda? Koje su najveće?
– Uvijek je smatrano da žene kao nježniji spol metal muziku čine slabijom, te da ne mogu iznijeti takvu vrstu muzike, odnosno da to mogu samo muškarci na jedan pravi true heavy metal način. Nisam saglasna s tim i smatram da su žene donijele jedan sasvim novi pravac i dale svoj pečat. Itekako su ostavile traga na metal sceni, a i pokazale da se mogu mjeriti sa žestinom najvećih muških metal vokala. Ono što mogu reći jeste da je mnogo teže biti žena u metalu nego muškarac. Od početka osnivanja benda nailazila sam na komentare kako je čudno pjevati operu u bendu u kojem sviraju dugokosi metalci, te kako bih trebala pjevati u bendu u kojem svira još žena i to blažu muziku. To je najveća predrasuda s kojom se susrećem ovdje. Da žena ne može pjevati u metal bendu jer ne može da se mjeri s muškim svijetom, a tu dolazimo do diskriminacije spolova.
Planirate li objaviti album?
– Na albumu radimo punom parom, i nadamo se objavi do kraja godine. Dat ćemo sve od sebe da se album završi u tom periodu.
Vaši nastupi su veoma energični, postoji li neka osoba koja Vas u tom smislu inspirira?
– Privatno sam jako povučena i stidljiva, međutim, jedan dio mene je jako energičan i želi da izađe vani. Ja sam neko ko emocije skuplja u sebi i rijetko kad pokazuje kada je nervozan ili kada mu nešto ne odgovara, pa mi bend dođe kao nekakva terapija koja me oslobodi svega što se nakupljalo duboko u dubini duše. Zbog toga na bini budem jako energična, jer je to mjesto i vrijeme kada pokazujem svoje emocije i puštam svu energiju vani.
Voditi i pjevati u simfonijskom metal bendu je, moglo bi se reći, misionarska misija u BiH. Šta Vas u tom smislu inspirira?
– Baš tako. Podvig i misija. Ono što me uvijek najviše inspiriše jeste želja da se kao kreativna duša ispoljim u svijetu muzike, te da bi bez benda sve bilo drugačije i prazno. Želim da živim ispunjen život i da budem potpuno sretna, a put ka sreći je, naravno, uspjeh benda.
Podjednako kao Vaša muzička strana, zanimljiva je i ona druga… Pišete blog Angelica… Kada i kako ste počeli? Čemu je blog posvećen?
– Blog sam počela da pišem prije pet godina, a aktivno blogujem četiri godine. Uvijek sam voljela modu, i od malih nogu sam tražila od mame da mi šije stvari, te pravila skice za ono što želim da obučem. S obzirom na to da skoro nikad nisam mogla naći komad odjeće koji meni potpuno odgovara, onda sam skicirala sve ideje pa skice nosila kod krojača. Osim toga, pokazivala sam strast prema crtanju, posebno lica žena, i na detalje poput očiju i šminke na njima. Prvo je krenulo s crtanjem i sjenčenjem kao šminkanjem, a onda sam nalazila ‘žrtve’ koje su mi bile modeli i koje sam šminkala. Tako je krenula moja opsesija šminkom. Osim stylinga i make-upa, imala sam potrebu da sve vizuelno zabilježim fotoaparatom. Imala sam oko za stvari koje drugi ljudi nisu vidjeli ili primjećivali. Fotografija je bila moj dnevnik. Kako tada nije postajala niti jedna društvena mreža za dijeljenje veće količine fotografija, osim blogspota, odlučila sam kreirati svoj blog Angelica. U periodu nastajanja naziva, bila sam opsjednuta pjesmom „Angelica“ mog voljenog benda „Anathema“. Otuda naziv Angelica.
Na blogu možemo upoznati neku sasvim drugu Taidu, pin-up djevojku, elegantnu mladu ženu… Kako mirite te dvije strane svoje ličnosti?
– Da, blog je mjesto gdje mogu ispoljiti sebe maksimalno, gdje sam potpuno slobodna da radim ono što najviše volim i želim. U bendu je to malo drugačije, i malo više ograničeno, iako ja imam potpunu slobodu u onome kako želim da izgledam, ali je opet u pitanju metal svijet, pa su mogućnosti oskudnije. Oduvijek sam voljela Old Hollywood i sav taj glamur. Žene poput Elizabeth Taylor, Brigitte Bardot, Audrey Hepburn bile su u središtu moje pažnje. I danas imam hrpu časopisa, a puni su crno-bijelih fotografija diva holivuda. Make up, kosa, styling, samo ponašanje i držanje tih dama je meni u potpunosti odgovaralo. Nisam ni znala za termin pin up, dok nije došla era interneta, iako sam dugo prije samog saznanja za pin up, nosila crveni ruž i klasični eyeliner, potpuno nesvjesno. To je bio moj intuitivni make up izgled, koji se ispostavio da je definicija klasičnog pin up izgleda. Kako imam prirodno crnu kosu i blijedu put, ovakav izgled je mnoge asocirao na Ditu Von Teese, koju inače jako volim. Ne vodim se pravilima, i ne pratim trendove. Iako sam relativno mlada i odrasla sam u generaciji koja voli nešto sasvim drugo, ja sam uspjela da nađem spoj između holivudskog glamura i rock chic izgleda.
Također ste i student. Kako uopće stižete obaviti sve te obaveze?
– Studiram engleski jezik i književnost, treća sam godina, pred sam kraj diplomiranja. Fakultet nije na vrhu mojih prioriteta, i njega sam stavila ispod benda i bloga, ali opet je tu na listi. Engleski jezik sam uvijek voljela, a britanska književnost mi je omiljena, pa sam htjela detaljnije sve to istražiti i upoznati kroz fakultet. Kada god nađem vremena, odradim dio obaveza i izađem na ispite, a pritom držim i časove engleskog jezika osnovcima.
Otkrijte nam kako izgleda jedan Vaš dan?
– Moj dan počinje jako rano. Oduvijek sam bila ranoranilac. Generalno ne idem na partyje i ne izlazim do kasno u noć. Ustajem oko pola 8, i u zavisnosti od dana, radim svoj make-up koji traje od pet minuta pa do jedan sat. Obično ako je svakodnevni make up, onda to bude BB krema i maskara, a ako pak radim specijalni photoshoot za blog, onda on može trajati od 45 do 60 minuta. Uvijek doručkujem prije nego izađem vani i sama spremam smoothie, koji je neizostavni dio jutarnjeg režima. Ako je taj dan na listi trening, onda radim trening, a nakon toga radim svoj make up i photoshoot za blog. Kada radim photoshoot za blog, koji traje maksimalno jedan sat, dodatno kući potrošim dva sata na selektovanje i obradu fotografija, pa upload i pisanje blog posta. Pišem skoro svakog trećeg dana. Tokom dana držim časove engleskog jezika ili se spremam za ispit. Ponekad radim i make up za druge djevojke. Većinom spremam hranu koju jedem, i trudim se da se zdravo hranim. Nakon popodnevnog spremanja ručka nekad imam probu bendom, a nekad snimanje u studiju. Večernji dio dana iskoristim za gledanje filmova, slušanje muzike, provjeravanje mailova, pisanje eseja za Fakultet ili iščitavanje literature.
I ime Vam je nesvakidašnje, kako ste ga dobili?
– Odluka je bila teška, jer su dva imena bila potrebna s obzirom na to da imam sestru blizanku. Starije sestre su bile zadužene za pronalaženje dva imena koja će biti slična. Tražile su nesvakidašnja imena, ona koja se ne koriste često, pa su odabrale Taida. Koliko se sjećam prema pričama sestara, imena su tražile po raznim knjigama imena.