Zašto za žene sa žutom bojom kose kažemo da su plavuše pitanje je koje bi komotno moglo da se nađe kao posljednje u piramidalnim kvizovima znanja gdje finalni tačan odgovor donosi najveću svotu novca. Razlog – svima nam se čini kao da je to “glupost” koju znamo, a zapravo niko ne umije da objasni ovu jezičku zavrzlamu.
Kada je riječ o bojama, treba znati da su se u našem jeziku njihove nijanse u prošlosti pojmile znatno drugačije nego danas. Tako je nekada za opis bilo važnije da li je neka boja svijetla ili tamna, da li zagasita ili sjajna, nego koja je specifična nijansa u pitanju.
Upravo na takvim osnovama je i nastalo pojmovno “označavanje” žute kose plavom bojom.
Naime, pridjev “plav” je nekada u staroslovenskim jezicima značio “svijetao” ili “blijed” i koristio se u opisivanju najsvjetlijeg spektra boja od bijele do zlatnožute. Otud se i čovjek svjetle kose (i očiju) nazivao “plavim”, a takva upotreba održala se u našem jeziku do danas, ali samo kada se govori o ljudima, odnosno njihovim fizičkim karakteristikama.
S druge strane za današnje značenje plave boje koristili su se pridjevi “sinji” i “modar” koje najčešće i srećemo u prozi i poeziji gdje se, na primjer, za žitna polja govorilo da se “plave” u daljini.
Inače, u mnogim evropskim jezicima za plavokose ljude koriste se neobični pojmovi. Najrasprostranjeniji izraz “blond” koji se u engleskom jeziku koristi za plavuše potekao je zapravo od starofrancuskog izraza “blont” (izgovara se bez “t”) što je nekada značilo žuto/sunčanožuto/zlatno, a ovaj izraz su kasnije preuzeli Englezi (“blonde”), Njemci (“blondine”), Italijani (“bionda”).
Međutim, ima i jezika u kojima se, baš kao i u našem, za ljude sa plavom kosom koriste izrazi koji nemaju nikakve veze sa žutom bojom, pa se tako na španskom za plavušu kaže “rubio” (bukvalni prevod “crvena”), a na portugalskom “loira” (u bukvalnom značenju “plavo”).
Izvor telegraf