LifestyleNovostiTemeZanimljivosti

Najopasnije žene svih vremena

Žene važe za ljepši, nježniji, sofisticiraniji spol, onaj koji konflikte rješava lijepom riječju i uz kompromis, bez potezanja šaka ili povlačenja obarača. Istina je da su muškarci agresivniji, da uglavnom oni počinju ratove te da mnogo više muškaraca sjedi iz rešetaka, no historija je puna primjera zloglasnih žena od čijih se nedjela diže kosa na glavi. Žene nisu u prošlosti bile samo majke i četvrti stub kuće, nego i vojskovođe, okrutne vladarice, ratni zločinci, a jedna je stekla slavu kao najveći gusar svih vremena

Ching Shih: Lijepa, okrutna i pedantna

Rođena je na jugu Kine, oko 1775., u porodici ribara. Pretpostavlja se da ju je kao djevojčicu, zbog dugova, porodica prodala u jedan bordel u gradu Guandongu. Tu će se 1801. odigrati fatalni susret i početak jedne od najneobičnijih ljubavnih, poslovnih i krimi-priča svih vremena. Ching Shih, žena čije originalno ime historija nije upamtila, no u literaturi poznata i kao Zheng Shi, Jihng Sih, Zheng Yi Sao, Jihng Yat Sóu, danas slovi za najuspješnijeg, najslavnijeg i najneobičnijeg pirata svih vremena. Popularna zapadna kultura i dječija literatura nametuli su i ovdje stereotipe, te tako pirate zamišljamo s jednom drvenom nogom, kao raspojasane razbojnike, s obaveznom bradom i povezom preko oka koje nedostaje. Ching Shih nije se uklapala niti u jedan od tih stereotipa, te čak i oskudni podaci o njenom životu dokazuju koliko, zapravo, malo znamo o neobičnom svijetu piraterije i ljudima koji su ga činili. Bila je, prije svega, žena i to jedna od najljepših žena svog doba, ako ništa drugo.

Ime Ching Shih se prvi put spominje 1801. godine, kada je bordel u kojem je radila ova prostituka posjetio jedan od najopasnijih ljudi tog doba, najveći pirat kineskih mora, čovjek po imenu Cheng I, potomak porodice koja se „uspješno” bavila piraterijom skoro 300 godina. Nešto se ovom morskom razbojniku dopalo u bordelu koji je posjetio, te je odlučio sa svojim momcima da se tamo obavezno vrate. I vratili su se, te bordel opljačkali, no gusar Cheng nije na svoj brod odnio samo novac koji je oteo. Sa sobom je poveo i lijepu, mladu prostitutku koju je u nesretnom bordelu zatekao, ona ja za njim pošla dobrovoljno, te se za njega i udala. Brak nije bio bezuslovan. Ching Shih je od svog potencijalnog muža tražila potpunu ravnopravnost i pravo da s njim odlučuje o poslu. Sretno zaljubljeni gusar nije mnogo razmišljao, prihvatio je uslove za brak i nije se pokajao, te je supruga postala njegova desna ruka u poslu, koji je bio mnogo više od puke pljačke.

Sa stotinama brodova i brojem gusara u službi koji se kretao i do 80.000 hiljada, s teritorijom koja se protezala od Burme do Koreje, kriminalna imperija bračnog para Cheng bila je strah i trepet za službeni Peking, kao i portugalsku, holandsku i britansku mornaricu. Velike pomorske i trgovačke sile tada su radije pregovarale s ovim gospodarima azijskih mora, nego što su im se suprotstavljale.

Inače, brak ovo dvoje kineskih “Bonny & Clyde” dobro je funkcionirao. Dok je muž Cheng I uspješno vodio pomorske bitke i pljačkaške pohode u Južnom kineskom moru, njegova supruga, ne samo da je uspješno vodila domaćinstvo nego je i pravila uspješne vojne strategije, bavila se logistikom njihove velike vojske, te kao neka vrsta guvernera upravljala tom neobičnom zločinačkom imperijom, brinući se, prije svega, da vlada mir između raznih grupa gusara koja je bila pod njenom komandom. Tako je žena koja je do svoje 26. godine radila kao prostitutka u bordelu postala jedan od napoznatijih vojnih stratega svih vremena, te diplomata čije su ime i riječ poštivali najveći vladari tog doba.

Strašni zakoni jedne žene

Godine 1807. bračna idila gusarske porodice Cheng bit će tragično okončana, kada glava porodice pogine u brodolomu tokom tajfuna pred obalama Vijetnama. Ching Shih tada nije imala mnogo dvojbi kada je stigla vijest da je njen muž sahranjen na dnu mora. Mogla je uzeti zagarantiranu poziciju udovice ili pronaći nekoga ko će zamijeniti njenog muža na poziciji prvog čovjeka najveće kriminalne organizacije svih vremena. Ching Shih tada hrabro odlučuje uzeti kormilo u svoje ruke i postati prva osoba velike gusarske „države”.

Oko 1810. Ching Shih kao vrhovni komandant gusarske flote i njen 21-godišnji usvojeni sin, kojeg je postavila za komandanta napada i pljački, kontrolirali su ne samo mora, nego i gotovo cijelu južnu Kinu, što je izluđivalo kineskog cara, koji je gubio bitku za bitkom kad god bi se njegova armija sukobila s gusarima pod komandom Ching Shih. Iako žena, i to žena izuzetne ljepote, kada je riječ o ratu, nije imala nimalo damske manire. Kada su se dva grada na jugu pobunila protiv njene vlasti, te se udružili u jednu veliku armiju, Ching Shih ih je porazila, te na čelu svojih trupa ušla u ova dva grada, porušila ih do temelja i bez milosti ubila sve njihove muške stanovnike.

Historičari nemaju dvojbe kada je vladavina Ching Shih u pitanju. Bila je to najveća kriminalna družina svih vremena, po svojoj strukturi najsličnija sicilijanskoj mafiji. Gusarska družina se finansirala na dva načina, pljačkom i iznudom. Svi koji su bili pod vlašću Ching Shih i njene Flote crvenog barjaka morali su plaćati „zaštitu”, bilo da je riječ o seljacima, zanatlijama, trgovcima ili trgovačkim brodovima zapadnih zemalja. Svi brodovi koji s prolazili kroz teritoriju Flote crvenog barjaka, morali su platiti prolaz i zaista oni koji bi platili onoliko koliko se od njih traži, nisu imali nikakvih problema. Oni koji nisu željeli platiti, morali su računati na gorku sudbinu koja ih je čekala.

Kao odličan manager, Ching Shih je znala da su novac i porezi vitalni za fukcioniranje njene organizacije, kao što je znala da su tako velikoj i heterogenoj grupi potrebni i strogi zakoni zbog kojih će vladati red i disciplina među vlastitim ljudima. Treba naglasiti da od 80.000 gusara, koliko je služilo Ching Shih na vrhuncu njene moći, nisu bili samo muškarci, bilo je tu i jako mnogo žena. Bila je to prva velika armija modernog doba u kojoj su se ravnopravno borili pripadnici oba spola. Nažalost, bilo je i slučajeva silovanja, te seksualnog uznemiravanja, što se Ching Shih nije nimalo dopalo, te je stoga izdala stroge naredbe u svom čuvenom Kodu.

– Onaj koji počini silovanje bez dopuštenja komandanta svoje jedinice, bit će kažnjen otkidanjem glave i bacanjem tijela u more;
– Onaj koji bude imao seksualni odnos na dužnosti, bit će kažnjem otkidanjem glave i njegovo tijelo bit će bačeno u more, a žena koja bude upetljana u ovaj čin bit će vezana i po hitnom postupku bačena u more.

Bilo je to vjerovatno prvi put u historiji ljudskih društava da je silovanje i seksualno uznemiravanje na radnom mjestu bila označeno kao zakonski kažnjivo i apsolutno nedopušteno ponašanje. Izuzetno strogi Kod koji je donijela Ching Shih zabranjivao je još i pljačkanje seljaka koji rade za Flotu, samovoljno pljačkanje plijena, napade na brodove i gradove koju su Floti platili “zaštitu”, samovolju i bilo kakav vid dezerterstva. Kazne za ova nedjela bile su stravične, od rezanja ušiju, preko bacanja u more do odrubljivanja glave i čejrečenja, odnosno komadanja. Zanimljiv je i dio gusarskog Koda koji tretira pitanje roblja. U Kodu admiralke Ching Shih stajalo je da sve ružne zarobljene žene moraju biti momentalno oslobođene, a one lijepe bile su prodavane na tržištu robova ili su dodjeljivanje zaslužnim piratima, kao nagrada. Pirati koji su dobili ljepotice kao ratnu nagradu morali su da ih ožene, te imali obavezu da lijepo postupaju s njima. Ukoliko to ne bi činili, rizikovali su pogubljenje, toliko je bio strog zakon koji je donijela jedna žena.

Gusarska penzija u 35. godini života

Bilo je jasno da je među gusarima pod komandom Ching Shih vladala čelična disciplina, te da je ta armada bila praktično nepobjediva. Krajem 1810. kineski car sklapa još jedan savez s Portugalcima, Holanđanima i Britancima usmjeran na lomljenje gusarske flote, no i ovog puta svi zajedno doživljavaju poraz. Kineski car zatim mijenja taktiku te gusarskoj kraljici daje amnestiju, koju ona najprije odbija. Ipak, Ching Shih je bila inteligentna, razborita žena koja je znala sabrati “dva i dva”, te razabrati da se neće moći vječno boriti protiv cijelog svijeta. Jedne noći, krajem 1810., ona se pojavila u kući guvernera provincije Canton, te zatražila mir. Za mir je tražila sljedeće: dvadeset brodova koji bi ostali pod njenom komandom, da zadrži sve aristokratske titule i kompletno blago koje je stekla pljačkom na moru te da gotovo svi njeni ljudi dobiju amnestiju. Zauzvrat je obećala da će njena flota biti raspuštena, a njeni ljudi se smiriti i preseliti na kopno.

Mir je sklopljen, Flota je prestala da postoji, njeni ljudi su gotovo svi amnestirani, njih više od 70.000 hiljada, a dobili su i pravo da zadrže sve što su opljačkali kao pirati. Njihova glavnokomandujuća, nekadašnja prostitutka Ching Shih, otišla je u piratsku penziju u 35. godini života i vratila se svom starom biznisu. Otvorila je kockarnicu i bordel, te mirno živjela do svoje 69. godine, kada je preminula prirodnom smrću. I danas biografija Ching Shih izaziva sporenja: da li je ona bila sociopat, beskrupulozni pljačkaš i ubica ili je bila najnaprednija žena svog doba.

Jiang Qing: Bijeli demon crvene revolucije

Jiang Qing ili Chiang Ching, odnosno Madame Mao bila je četvrta žena kineskog komunističkog vođe Mao Ze Tunga. Ova nekadašnja glumica i kasnije sekretarica, sredinom šezdesetih godina će steći ogromnu političku moć, koju će zloupotrijebiti u mračnom periodu poznatom kao kulturna revolucija (1966-1976). Nakon što je Mao rekao da je revolucija u opasnosti i pozvao studente da napadnu na sve ono što predstavlja napad na samu revoluciju, uslijedio je neviđen haos, razaranje najvažnijih kulturnih spomenika i krvoproliće u kojem je život izgubilo 75 miliona ljudi. Iza tih akcija stajala je Jiang Qing i troje njenih saučesnika poznatih kao “Banda četvorice”. Maova smrt 1976. bio je kraj ludila Kulturne revolucije i kraj za Jiang Qing i njenu družinu. Ona je osuđena na smrt, no uspjela je izvršiti samoubistvo prije pogubljenja. Kinezi se danas stide Kulturne revolucije, a ime Jiang Qing izbrisano je iz tamošnjih historijskih udžbenika.

Marija “Krvava Mary” Tudor

Rođena je i došla na političku scenu u najgorem mogućem trenutku, u doba kada je Evropa gorjela u sukobima pristalica Martina Luthera, s jedne, i katoličke protureformacije, s druge strane. Marija Tudor bila je kćerka velikog kralja Henrika VIII, koji je sebe nazivao “zaštitnikom katoličanstva”, no naslijedio ga je maloljetni sin Edward, vrlo privržen protestantizmu koji je širio svim metodma, pa čak i nasiljem. Edward neće dugo živjeti i vladati, te će ga naslijediti Jane Grey, 16-godišnja rodica koja će vladati samo devet dana. Marija Tudor, koju je narod više volio, okupit će vojsku od 20.000 ljudi, umarširati u London te skinuti protestantkinju Jane Grey s trona. Prvo će je pomilovati, a nakon što Jane pokuša podići ustanak Marija će je pogubiti, kao što će pogubiti i 283 protestantska svećenika. Zbog toga će dobiti nadimak “Krvava Mary”, no protestantizam će se trajno nastaniti u Engleskoj.

Biljana Plavšić: Profesorica, naučnica, žena i monstrum

I prije gospođe Plavšić bilo je žena kojima je suđeno za ratne zločine, no ona je prva političarka najvišeg ranga koja je osuđena za krupna krivična djela kao što su zločini protiv čovječnosti. Nekadašnja naučnica, s više od 100 objavljenih naučnih djela, ugledna profesorica biologije, autorica školskih udžbenika i dekanesa sarajevskog PMF-a – osuđena je na 11 godina zatvora, no nije dugo tamo ostala. Pred sudom se pokajala i izvinila žrtvama svoje politika, no kasnije je priznala da je to kajanje bilo lažno.

Poznati ženski monstrumi

– Ilse Koch (1906-1967, supruga zloglasnog upravnika logora smrti, poznata i kao Vještica iz Buchewalda, te po luksuznom životu na račun bogatstva opljačkanog od zatvorenika, hvalila se i lampama s abažurima od ljudske kože.
– Belle Gunness (1859-1908), Amerikanka norveškog porijekla, visoka 183 cm i teška gotovo 100 kilograma. Ubila je 1884. svog muža i njihovo troje djece, zatim uzela novac od osiguranja, ponovo se udala, ponovo ubila muža i kćerku koju je rodila. Zatim je stavila oglas u kojem udovica s imanjem traži srodnu dušu. Svako ko se javio na oglas bio bi opljačkan i ubijen. Nikada nije pronađena niti uhapšena.
– Mary Ann Cotton (1832-1873), prva britanska žena-serijski ubica. Ubila je trojicu od svoja četiri muža i svoje sedmoro djece. Ubijala je kako bi dobila novac od osiguranja, a kao oružje je koristila arsenik.
– Irma Grese (1926-1945). Još jedna nacistička zločinka, koja je sanjala o karijeri glumice nakon što Njemačka dobije rat. Poznata po okrutnosti prema zatvorenicima u logorima u kojima je služila. Naročito je mučila žene koje su bile ljepše od nje. Obješena je neposredno nakon rata.
– Beverly Allitt Born (rođena 1968), britanski anđeo smrti, medicinska sestra odgovorna za ubistvo četvero djece i ugrožavanje života njih još petero. Male pacijente pokušavala je ubiti tako što im je u tijelo ubrizgavala veliku dozu inzulina. Nikada nije progovorila o motivima ovog zločina.