Biti radnik: Biti mrav ili rob

Piše: Redakcija

Rad je čovjek; od primata iz savane radom je nastalo biće sposobno popeti se u svemir. No, biti radnik nikada nije bilo zahvalno, te se za pravedno vrijeme, dobru plaću i zdrave uslove rada moralo boriti, često krvavo. Danas se radni ljudi moraju ponovo boriti za svoja prava koja im neki ljudi želi reducirati u ime navodnih viših ciljeva…

Prijedlog novog zakona o radu podigao je krajem jula i početkom augusta 2015. nevjerovatnu prašinu u našoj zemlji, čiji se životni standard, prosječna visina primanja, zaštita radničkih prava, lakoća poslovanja, opća poslovna klima, veličina stranih investicija, kupovna moć običnog građanina i slični parametri, mogu posmatrati na skali od jadnog do osrednjeg. U najboljem slučaju. Ipak, BiH i njeni entiteti imaju dobre radne zakone, radnici su na papiru jako dobro zaštićeni, kao i njihova prava. Radnici imaju pravo na plaćene godišnje odmore, na penziono i zdravstveno osiguranje, na osiguranje od povrede na radu i od nezaposlenosti, imaju pravo na fer i pošten odnos poslodavaca prema njima i štiti ih sud. Sudska statistika kaže da 99 posto tužbi koje radnici u BiH pokrenu protiv svojih poslodavaca, bude presuđeno u korist radnika.

 Dobar, loš, zakon

Radnici u BH imaju pravo na topli obrok, na naknadu za prijevoz do posla, imaju pravo na veću plaću u težim uslovima rada i za noćni rad. Zakon o radu, onaj koji je u trenutku pisanja ovog teksta još na snazi, štiti žene od rada na po život i zdravlje opasnim poslovima poput rudarskih jama, štiti ih od noćnog rada, te zabranjuje poslodavcima otpuštanje trudnica. Zakon štiti i maloljetne radnike, zabranjujući njihov rad u noćnim satima.
– Lice koje traži zaposlenje, kao i lice koje se zaposli, ne može biti stavljeno u nepovoljniji položaj zbog rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, rođenja ili kakve druge okolnosti, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu, te tjelesnih i duševnih poteškoća – stoji u Zakonu o radu FBiH, koji uskoro odlazi u historiju.
Nažalost, zakoni su u ovoj zemlji jedno, njihova praksa i realizacija na terenu su drugo. I pored zakona koji detaljno štite prava radnih ljudi, i pored moćnih i opširnih kolektivnih ugovora, radnici u BiH su slabo plaćeni, nezaštićeni, prepušteni sami sebi i samovolji poslodavaca koji ne plaćaju propisane socijalne doprinose, tjeraju radnike na neplaćeni prekovremeni rad, otpuštaju trudnice, ne dozvoljavaju sindikalno organiziranje, nehumano postupaju i fizički napadaju uposlenike koji se pobune zbog najmanje sitnice. Pojedini poslodavci u ovoj zemlji tretiraju svuje uposlenike kao robove, „oruđe koje govori“.
Ponašanju pohlepnih poslodavaca, jer nisu svi poslodavci takvi, pogoduje sama ovdašnja država, ionako slaba, nedorečena, s lošim i zastarjelim pratećim propisima, kao što su kazne u ex Yu dinarima, uz slabe i korumpirane inspekcijske službe koje ni same ne znaju šta je njihov posao. Sve to Bosnu i Hercegovinu pretvara u zemlju iz pakla kada je riječ o radu i preživljavanju, zemlju iz koje bježi ko i kako stigne. Novi zakon o radu, iako potreban, donesen je ad hoc, bez kosultacija sa strukom i javnošću, predstavljen je Parlamentu uz kršenje elementarnih procedura i političke etike, i to po hitnom postupku. Radnici znaju da im se ne piše dobro s ovim lošim zakonom, koji je donijela jedna loša, ne baš legitimna vlada zemlje u kojoj ništa nije kako treba.

Bajka o tri osmice

Jedan od strahova koji je bio prisutan proteklih dana kada je vođena debata o novom ad-hoc donesenom zakonu o radu, bio je strah ovdašnje radničke klase da će novim zakonom njihov položaj biti jednak položaju robova. Je li taj strašni scenarij realan ili nas samo čekaju neophodne „reforme“, nakon koji će ova zemlja procvjetati, te postati nova Kanada ili Holandija? Odgovor na to pitanje dat će bliska budućnost i historija, u onom periodu „kada sve ovo bude jučer“.
Zanimljiva je opaska stranih ambasadora o „starom“ zakonu u radu, koji su predstavnici stranih sila onih koje „de facto“ upravljaju ovom zemljom, da je spomenuti pravni akt zapravo „titoistički“, te da pripada nekom drugom vremenu, onom vremenu koje je prošlo iza 1990. i više se neće vratiti.
Stručnjaci su saglasni da nijedan radni zakon, nikada prije ili poslije, niti bilo gdje, nije davao veća prava radnicima, od tog zakona o udruženom radu iz 1970. U toj nesavršenoj SFRJ je pravo na rada bilo Ustavom zagarantirano, kada se posao dobivao tri dana nakon završetka srednje škole i kada je posao bio siguran do same penzije, kada od firme dobivao stan nakon pet godina rada, kada se ljetovalo gotovo besplatno „preko sindikata“, kada se dobivao regres kao „trinaesta plata“ i kada su tvornice gradile sportska igrališta, škole i domove zdravlja u kojima je liječenje bilo besplatno. Jugoslavenska, pa i bh. radnička populacija se nije sama odrekla tog svijeta i izabrala svoj put u „pakao“ slobodnog tržišta. Zbog čega i ko je tu koga prevario, i o tome će jednog dana suditi historija.
Ono što je sigurno jeste činjenica da prava radnih ljudi u nekadašnjem društvenom, crvenom, uređenju nisu došla tek tako. Ona su bila plod duge i teške borbe za pravednu plaću, rad u normalnim uslovima i pravo na slobodno vrijeme, još od vremena pobune „ciompa“, firentinskih pomoćnika u manufakturama sukan iz 1387., što je bila prva poznata radnička pobuna u historiji, do onog čuvenog prvog maja 1861., kada su čikaški radnici zatražili tri čuvene osmice: Osam sati rada, osam sati odmora, osam sati slobodnih aktivnosti. Umjesto rada, odmora i upražnjavanja sporta, radnici su tog prvog maja dobili policijske metke, batine i lisice na rukama. Svijet radnih odnosa u 19. stoljeću, bio je slika ljudske bijede, tek prohodale dječice koja rade u zagušljivim pogonima tekstila ili čiste dimnjake, rade od mraka do mraka, za bijednu nadnicu, bez prava na pobunu, štrajk ili žalbu.
-Taj mu je rudnik, smješten na dnu ove rupe, sa svojim zdepastim građevinama, dižući dimnjak kao prijeteći rog, izgledao kao neka opaka nezasitna zvijer, koja je legla tu da bi proždirala svijet…Sigurno je smatrao sebe hrabrim, pa ipak neprijatno osjećanje steže mu grlo u toj neprijatnoj grmljavini vagoneta, među potmulim udarcima signala, u prigušenom mukanju portparola, pred neprekidnim letom tih konopaca, odvijenih i zavinutih svom snagom motovila mašine. Dizalice su se penjale, spuštale s prikradanjem noćne zvijeri, gutale ljude, koje kao da je pila čeljust jame – pisao je Emil Zola u svojoj dirljivoj knjizi „Germinal“, priči o turobnom i tegobnom životu rudara sa sjevera Francuske i njihovoj borbi za ljudsko dostojanstvo.
„Germinal“ je izlazio u nastavcima, prema tadašnjem običaju, no kada se 1885. pojavilo jedinstveno, ukoričeno izdanje ovog remek-djela, kojeg su zdušno mrzili i omalovažavali i konzervativci i socijalisti, u Francuskoj, pa i u Evropi je zavladao muk. Javnost se pitala je li to zaista istina i da li negdje u njihovoj zemlji petogodišnja djeca silaze u jame i ručicama kopaju ugalj? Slučajno ili ne, te iste 1885., njemački kancelar Bizmark će uvesti nevjerovatnu inovaciju u živote radnika, stvorit će socijalnu državu, s penzionim, zdravstvenim osiguranjem od nezaposlenosti, te osiguranjem od povrede na radu. Prvi put je radnik bivao zbrinut i plaćen, čak i kada nije radio ili nije mogao raditi, te je na kraju svog radnog vijeka dobivao penziju.
To nije bila konačna pobjeda radnika, za svoja prava i svoje „tri osmice“ radnici će se boriti još pet ili šest decenija, sve do godina nakon Drugog svjetskog rata, kada će zapadne vlade, u strahu od ideja iz SSSR-a i radničke revolucije na svojim ulicama, uvesti „Welfare State“ ili Državu blagostanja, omogućivši visok stepen radničkih prava, visok životni standard i dobro socijalnu zaštitu. Zato građani BiH za svoju novu domovinu biraju Švedsku, Holandiju, Austriju, Kanadu…
Nažalost, država blagostanja je na mnogo mjesta nestala ili je na putu da nestane, a s njom i prava radnika. U ime liberalizacije tržišta, fleksibilnosti radne snage i navodnog poticanja konkurentnosti nacionalnih ekonomija, radnička se prava reduciraju.

– Kada neko ima tako mnogo prava, to tjera poslodavace od ideje da zapošljavaju ljude, što nije zdravo za bilo koga – rekao je prošlog mjeseca predsjednik Britanskog udruženje poslodavaca, dodavši da „više kompetentnosti u poslu“, znači lakše otpuštanje radnika.
Vraćamo li se to u doba „Germinala“? Kada je rasprava o novom zakonu o radu u FBiH prešla na formu i društvene mreže, mnogi su svoje bojazni iskazali kroz strah da radni ljudi ove zemlje u bliskoj budućnosti neće morati raditi i živjeti u uslovima u kakvim su živjeli junaci slavnog romana Emila Zole. Vjerujemo da neće. No, jedno je jasno: jednom ostvarena prava radnih ljudi nisu upisana u kamenu i za njih se treba boriti i ponovo boriti. Jasno je da evropsko radništvo neće moći računati na „pomoć“ evropske ljevice, koja je nakon debakla grčke Syrize i sama priznala vlastiti poraz i nemoć. Ni sindikati im neće pomoći. U toj borbi za svoja prava, oni će morati naći nove saveznike i neke nove puteve, jer je treće poluvrijeme borbe za dostojanstvo radnog čovjeka već odavno počelo.

Najgore zemlje za radnike
Međunarodna konfederacija trgovačkih sindikata svake godine pravi nezahvalnu listu najgorih zemalja kada je riječ o kršenju radničkih prava. Vrh te crne liste zauzima Centralna Afrička Republika, a slijede je Libija, Palestina, Somalija, Sudan, Sirija i Ukrajina. Na listi zemaja u kojim se prava uposlenih opasno krše su i Grčka, Turska, Alžir, Bangladeš, UAE, Bjelorusija, Nigerija, Kina, Egipat, Saudijska Arabija…

Urugvaj: Najbolje za radnike
Suprotno očekivanjima, najbolja zemlja za radničku klasu nije nije ni Njemčka, ni Švedska, ni Novi Zeland. Prema indexu ITUC-a, to je Urugvaj.
Kolektivna radnička prava su generalno zagarantirana. Radnici se mogu slobodno udruživati te mogu pregovarati s vladom ili poslodavcina i mogu unaprijediti svoje radne uslove kroz kolektivne ugovore. Dešavaju se i povrede radničkih prava, ne vrlo rijekto – stoji u izvještaju ITUC-a.
Na listi zemalja u kojima se poštuju prava radnika našli su se Togo, Južna Afrika, Danska, Njemačka, Švedska, Barbados, Norveška, Slovačka, te Crna Gora.

Švicarska: Crna evropska ovca
Švicarska je bogata i stabilna zemlja, koja se posmatračima izvana čini gotovo idealnom, mirnom državom, gdje sve protiče u harmoniji. No, nije tako. Štrajkovi se ovdje često zabranujju, a radnicima koji se pridruže štrajku prijeti otkaz.
Švicarski zakoni generalno poštuju kolektivna radnička prava, s nekim restrikcijama glede prava na štrajk. Nažalost, u praksi se nastavlja zloupotreba kojom se podriva pravo radnika na kolektivno predstavljanje. Sindikatima je često zabranjen pristup i informiranje radnika te monitoring kolektivnih ugovora. Odbijanje poslodavaca da pregovaraju sa sindikatima i ometanja njihovog rada, nisu neobilni i rijetki – stoji u izvještaju Međunarodne konfederacije trgovačkih sindikata.

 Amerika nije zemlja proleterska
Tridesetog jula 1975., na parkingu jednog restorana u Detroitu, posljednji put je živ viđen Jimmi Hoffa, vođa američkih sindikata i legendarni radnički prvak. Duže od 40 godina bio je trn u oku američkim vladama i lobijima poslodavaca. Tijelo Jimmya Hoffe nikada pronađeno i to je misterija koja i danas proganja Ameriku. Pretpostavlja se da ga je ubila mafija i to po narudžbi. Biti član sindikata ili sindikalni vođa nikada u SAD -u nije bilo naročito cijenjeno. Kontroverzni Henry Ford je imao svoju posebnu jedinicu razbijača, zaduženih da presreću i tuku sindikalne aktiviste.
Zakoni SAD-a ne nude plaćene godišnje odmore, ne nude plaćeno bolovanje, ne nude porodiljsko bolovanje. Trenutno 177 zemalja garantira plaćeno odsustvo porodiljama, no ne i SAD, koji ne garantira ni slobodan jedan dan u sedmici, niti pravo na odsustvo s posla zbog bolesnog djeteta. Jedino što zakoni SAD garantiraju jeste pravo na dodatno plaćeni prekovremeni rad.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti