Barcelona: Naš prijatelj u dalekom svijetu

Piše: Redakcija

U septembru 1992. najmlađa država svijeta i njen opkoljeni glavni grad nisu imali mnogo prijatelja. Svijet je nijemo posmatrao tragediju jednog olimpijskog grada i tražio izgovore kako ne bi pomogao. Te 1992. svijet je imao druge brige i zanimacije: Nedavno srušeni Berlinski zid, ujedinjenu Njemačku, razjedinjenu Čehoslovačku, rat u Somaliji, novotariju naziva internet, novog mladog američkog predsjednika, Evropsko nogometno prvenstvo u Švedskoj, raspad SSSR-a, mir u Palestini i Olimpijske igre u Barceloni. Dok je olimpijski plamen obasjavao nebo iznad Barcelone, nebo iznad Sarajeva je obasjavao plamen zapaljenih zgrada. Grad Barcelona je tada iskreno pružio ruku bratsko-sestrinsko olimpijskom gradu na drugom kraju Mediterana. Hvala gradu Barceloni, njegovim ljudima za sve što su učinili za Sarajevo, njegovu djecu i njegove građane

Nekakva najkraća definicija Barcelone mogla bi glasiti da je to veliki španski grad na obali Mediterana. Suha statistika će reći da grad ima 1,6 milion stanovnika, dok u njegovom metropolitanskom području živi više od četiri miliona i 200 hiljada duša. Glavni je grad pokrajine Katalonije, čiji se stanovnici uglavom ne osjećaju Špancima i sanjaju nezavisnost od Madrida. Grad ima površinu od 161 kvadratnog kilometra, što je tek nešto veće od površine Sarajeva (141 kvadratni kilometer). Barcelona je drugi po veličini grad u Španiji, te ekonomsko središte zemlje i najjači industrijski grad u Španiji, ali i na cijelom Mediteranu.

Gdje-šta-kako

Barcelona je jedan od vodećih svjetskih turističkih, ekonomskih, trgovačkih i kulturnih centara. Njegov utjecaj u biznisu, obrazovanju, zabavi, medijima, modi, nauci i umjetnosti, svrstava ovaj grad u jedan od najznačajnijih na svijetu. To je glavni kulturni i ekonomski centar u Jugoistočnoj Evropi, 24. u svijetu (prije Züricha, poslije Frankfurta). Godine 2008. bio je po ekonomskoj snazi četvrti grad u EU, a 35 u svijetu, s GDP-om od 177 milijardi eura, a 2012. Barcelona je imala GDP od 170 milijardi eura. Taj grad je u Španiji vodeći po stopi zaposlenosti i GDP-u po stanovniku.

Barcelona je 2009. bila rangirana kao treći grad-brand u Evropi i jedan od najuspješnijih gradskih brandova. Iste te godine Barcelona je bila rangirana kao evropski četvrti najbolji grad za biznis i najbrže inovirajući evropski grad, s rastom od 17 posto, ali su njegovu ekonomsku snagu nagrizle ekonomska kriza i recesija… Barcelona je od 2011. vodeći „pametni grad” u Evropi, ali i prometno čvorište, s jednom od najvažnijih evropskih luka i najprometnijom evropskom putničkom lukom. Tu je i aerodrom El Prat kroz koji godišnje prođe više od 35 miliona putnika godišnje, tu je i gusta mreža autoputeva i brza željeznica s vezom prema Francuskoj i ostatku Evrope – u najkraćem opisuje Wikipedija ono što Barcelonu čini Barcelonom, tako atraktivnom i privlačnom.

Grad magnet

Barcelona nije savršen grad, kao što ne postoji savršen grad bilo gdje, niti je nekakav “diznilend” sama po sebi. Naši sagovornici, koji su jednom ili više puta posjetili ovaj grad, žale se da grad nije uvijek čist i održavan na najbolji mogući način, da ima kriminala – posebno džepara i uličnih razbojnika, da su gradske službe često spore i da služenici ili policajci ne znaju engleski. No, sve to ide na stranu pred energijom koja isijava iz ovog grada. Barcelona nije najveći (veći su Pariz, London, Beograd, Zagreb, Prag), nije ni najbogatiji (finansijski moćniji su Beč, Zürich, Luxembourg) evropski grad. I pored toga, Barcelona je magnat koji traje i sija pune 23 godine.

Zbog čega je to tako? Šta je to što svake godine milione turista privlači u ovaj grad? Je li to zanimljiva u jedinstvena ahitektura u rijetko viđenoj kombinaciji staro + novo? Da li je to vrhunska gastronomija ili odlične prilike za shopping? Ili nešto drugo?

– Barcelona je zadivljujuća. Izašao sam iz aviona, i puff, zaljubio sam se. Atmosfera u tom gradu je nevjerovatna i podsjetila me na New York – ali Barcelona je potpuno “prohodna”, čista i odaje utisak da je historija vrlo važna u ovom gradu. Takvo nešto nedostaje američkim gradovima, jer su relativno “mladi”. Lutao sam gradom danima, pola kao turist, a pola kao neko ko je pokušao osjetiti ovdašnje ljude – koji su divni. Moj španski je “prolazan” u najboljem slučaju, ali svako je bio strpljiv i ljubazan. Mislim da je najbolji način da se upozna grad to da se čovjek izgubi i onda pokušava pronaći put natrag. Na tom putu pronaći ćete arhitekturu koja oduzima dah, i to na svakom koraku. Raznolikost i kvalitet hrane je ono što je bilo prava, odlučujuća stvar za mene. Ovdje je tapas tako dobar da zbog njega ide voda na usta – i ne možeš se zasititi. Katalonska kuhinja je čudesna – zaključuje jedan Amerikanac na online turističkom servisu Tripadvisor.

Ovom turisti, naravno, nisu promakle vrlo žive ulice, dinamična atmosfera, jedinstvena arhitektura te kvalitetna i relativno jeftina hrana, no nije mu promaklo ni nešto mnogo značajnije, ono što je pravi, istinski magnet za turiste i goste kada je riječ o Barceloni. To su ljudi u ovom gradu, za koje svi naši sagovornici ističu nekoliko zajedničkih crta kao što su otvorenost prema strancima, prijatnost, jednostavnost u ophođenju i spremnost da se nepoznatom čovjeku pomogne.

– Bio sam kratko, i to nedavno… Ali, i za to malo vremena osjeti se da su ljudi opušteni, topli, bez predrasuda… Lokalci su slični našim ljudima, topli i spremni pomoći. Neki i ne mare kako se oblače kada izlaze vani, ali nema osuđujućih pogleda. U suštini svako gleda svoja posla i čini mi se da kao i mi ne trpe zvijezde – kaže sarajevski auto-novinar Elvis Selimović.

Sudeći prema svemu poznatom, prosječan stanovnik Barcelone ima mnogo zajedničkog sa stanovnicima Sarajeva, barem kada je riječ o odnosu prema gostima. Takav odnos lokalac – turist nije poznat u drugim, jednako snažnim turističkim centrima poput Beča, Pariza ili Münchena, gdje je turist dobrodošao tek toliko da potroši pare i produži dalje. Ne i u Barceloni.

– Prljav je grad, bar mi se tako učinilo. Ali, ljudi su prijatni i opušteni su, pa im ništa ne znači da potpunog stranca puste u društvo za stolom – kaže Sarajka Šejla Pita Uzunović.

Dakle, drugi gradovi imaju veće luke, imaju utjecajnije banke i snažniju industriju, no nemaju ono što ima Barcelona: posebne ljude i veliko srce. Koliko je to srce veliko, mi smo vidjeli tokom nesretne 1992. i kasnije. Ne samo da je Barcelona neprekidno pozivala svijet da zaustavi rat u BiH i opsadu Sarajeva, nego je i slala tone lijekova i hrane za najmlađe, a nakon rata obnavljala škole, trgove, bolnice i na svaki način nastavila pružati pomoć sve do danas. Mnogo hvala za tu iskreno pruženu ruku.

Distrikt Sarajevo i most Sarajevo

Grad Barcelona se tradicionalno sastoji od 10 distrikta, ali prije 20 godina formiran je i onaj jedanaesti. Na dan kada je potpisan Daytonski sporazum, grad Barcelona je formirao i svoj 11. distrikt, posvećen Sarajevu.

I to nije sve. Na sjevernim prilazima Barceloni gradi se jedan most, do sada neviđen i s posebnom funkcijom. Most “Sarajevo” bit će opremljen najsavremenijom tehologijom gutanja smoga, sam će sebe čistiti, te smog pretvarati u kisik i vodu. Jednom kada bude završen, most “Sarajevo” bit će najbolji globalni primjer zelene arhitekture.

Barcelona VS Madrid

U svakoj zemlji na svijetu postoji rivalstvo između glavnog grada i gradova u unutrašnjosti. Ni Španija nije izuzetak, te su Madrid i Barcelona “dva roga u vreći”, kao što su Rim i Napulj, Sarajevo i Zenica, Zagreb i Split, Peking i Šangaj, Pariz i Marsej i slično. Svaki od dva najvažnija španska grada ima neki plus i neki minus. Madrid nema predivne plaže kao Barcelona, koja oskudijeva u parkovima kojih u Madridu ima više nego dovoljno. Madrid ima sjajne muzeje, ali ako tražite modernu umjetnost, i to na samoj ulici, dođite u Barcelonu. Barcelona vodi kada je riječ o gastronomiji sa svojih 20 restorana koji nose punih 10 Michelinovih zvjezdica. Ipak, cijene hrane u Madridu su nešto niže, u glavnom gradu je lakše naći posao i nezaposlenost je manja. Svjetski putnici tvrde: Ukoliko želite upoznati pravu Španiju, dođite u Madrid. Ukoliko tražite mjesto gdje se možete brzo i lako uklopiti u šarenilo kultura i običaja, dođite u Barcelonu.

 FC Barcelona: Uzmi, sve je tvoje

– Naš prijatelj Hans Gamper, bivši švicarski nogometni prvak, u želji da organizira nogometne utakmice u gradu poziva sve sportske entuzijaste da se pojave u redakciji naših novina bilo kojeg utorka i petka navečer između 21 i 23 sata – pisalo je u jednom oglasu u novinama “Los Deportes”.

Ljudi koji su se okupili tog 29. novembra 1899. nisu ni slutili u šta će se pretvoriti i izroditi taj jednostavni oglas. Iz njega će nastati najveća nogometna priča današnjice. FC “Barcelona” ovogodišnji je prvak evrope, nakon što je šestog juna u Berlinu na koljena bačen “Juventus”. To je peta titula za „katalonskog diva”, ali ne i jedina. Kup pobjednika kupova osvojen je četiri puta, nekadašnji Kup velesajamskih gradova osvojen je tri puta, UEFA super kup četiri puta, Interkontinentalni kup dva puta, 22 puta je “Barca” bila prvak Španije, a 26 puta je osvojila tamošnji kup. U čemu je “kvaka”.

– Već na prvi pogled sam shvatio da je atmosfera u “Barceloni” bila slična atmosferi u “Ajaxu”, kao da se vratio u školu. Niko od igrača se nije ponašao kao superzvijezda, što mi je bilo čudno. Cijela ekipa se ponašala kao grupa školaraca. Najbolji nogometaši svijeta stajali su pognute glave i ništa od toga nisam razumio. Bilo mi je blesavo – opisuje Zlatan Ibrahimović svoj prvi susret s “Barcelonom”.
 Elvis Selimović

– Oduševljava nekoliko desetaka kilometara duga plaža na rubu grada, iako nema previše turista početkom juna… Jasno je da sve funkcionira kako treba u sezoni. Istina, neke sitnice kao što je nepokošena trava ili zahrđala ograda donekle bodu oči. To sigurno ne bismo mogli vidjeti u Njemačkoj. Međutim, pošto mi ovdje svakodnevno izbjegavamo rupe od kanalizacije zbog ukradenih šahtova, mali nedostaci Barce neće previše bosti oči prosječnom Bosancu. Zgrade kao i kod nas, spoj modernih i starih. Samo kod njih su moderne modernije od naših, a stare starije. U saobraćaju nisu disciplinirani, ali nisu ni „divlji” kao Turci. Stariji ne govore engleski. Mlađi govore, ali ne interesuje ih eventualni referendum i otcjepljenje od Španije… ili neće o tome da pričaju sa strancima – kaže Elvis Selimović.

 Šejla Pita: Ludi za nogometom

Posjetiocima Barcelone preporučujem obaveznu posjetu Akvatoriju – najvećem akvariju u Europi. U dvadeset i jednom “izložbenom prostoru” mogu vidjeti morsku floru i faunu Mediterana, ali i tropskih područja. Poseban je osjećaj ući u “tunel” dok nad glavama kruže ogromne morske psine. Fotografisanje je zabranjeno, kao i hrana, cigarete, kuckanje, lupanje i sve što može uznemiriti morski svijet. Stakla akvarija rađena su nekim specijalnim sistemom – tako da kad priđeš suviše blizu, osjećaj je kao da gledaš kroz dioptrijska stakla i moraš se jednostavno povući nazad.

Poznate su i njihove “ljudske piramide” koje rade u centru. Ne podnose da ih se zove Špancima, oni se smatraju kataloncima, i mnogo se time ponose. Turisti obavezno moraju posjetiti i Nou Camp, stadion “Barcelone”. Ja sam na njemu gledala utakmicu Barcelona – Fiorentina, mislim da su igrali 1:1. Koliko obožavaju nogomet i svoj klub, najbolje opisuje dobra stara baka sa štapom na tribinama i uz to sluša rezultate na majušnom tranzistoru, pa iznervirana viče: “Merde!” Ne moram prevoditi šta to znači- sjeća se Šejla svojih posjeta Barceloni.

Damir Hnjičić: Šarena danju, opasna noću

– Prelijep grad, ali previše histeričan za moj ukus. Po danu je sve šareno i predivno i ima se mnogo toga obići, a po noći je grad sodome i gomore. Leglo alkohola, droge i prostitucije gdje god se okreneš. Ipak, ono što me je impresioniralo bila je pijaca. Da, da. Pijaca. Tu ima hrane u izobilju i čini mi se da tamo pijaca centar svijeta. Praktično sam svaki dan tu jeo. Okupljalište je mladih, tu dolaze mladi na klopu, na neki egzotični voćni sok. Stvarno je prelijepo – kaže dizajner Damir Hrnjičić.

Džepari: Zla kob Barcelone

Barcelona je nekoliko puta birana za “najprijateljskiji evropski grad”, no i to prijateljstvo ima svoje granice. Zla kob i najveća “sramota” Barcelone su brojni džepari i prevaranti koji turiste vrebaju na svakom koraku, u hotelima, na šetalištima, plažama, u metrou.

– Nakon što sam provela nezaboravno jutro u crkvi Sagrada Familia, uputila sam se u Picassov muzej u starom dijelu grada. Prije nego što sam napustila SAD, dobila sam upozorenje, ali nisam bila spremna na prevaru s ptičijom kakom. Jedan muškarac srednjih godina mi je rekao da se ptica uneredila na mojim leđima i bio tu da mi odvuče pažnju. Dok sam bavila „nezgodom”, druga osoba mi je ispraznila torbu. U gradu nema dovoljno policije. U policijskoj stanici zatekla sam punu prostoriju drugih turista koji su bile žrtve džepara. Lopovi ne napadaju lokalce. Sve dok turisti ne prestanu dolaziti kao upozorenje vlastima i policiji, ništa se neće popraviti. Ovo je zaista sramota, jer je Barcelona zaista prelijep grad – žali se jedna Amerikanka na servisu TripAdvisor.

Sagrada Familia: Nedovršeno čudo

Sagrada Familia (bazilika Svete porodice) jedna je od najljepših crkava današnjeg svijeta. Njenu gradnju počeo je čuveni arhitekt Antonio Gaudi još 1882. Slavni graditelj je umro 1926., ne dovršivši svoje epohalno djelo. Gradnju su nastavili njegovi učenici, ali je radove zaustavio Španski građanski rat. Izgradnja je ponovo pokrenuta tokom 70-ih godina prošlog stoljeća, a traje i danas. Kada bude završena, bazilika će biti visoka gotovo 45 i duga 110 metara, te biti jedna od najvećih građevina Evrope.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti