ISIL ponovo šokira svijet i to ne samo rušenjem spomenika, stravičnim pogubljenjima ili činjenicom da je zauzeo neki veliki irački ili sirijski grad. ISIL šokira svojom sposobnošću da se proširi izvan vlastitog gnijezda, odnosno daleko izvana granica Sirije ili Iraka. Nedavni teroristički napadi na muzeje u Tunisu i smrt dvadesetak nedužnih turista, djelo je ogranka ISIL-a. Tunis je jedan od najliberalnijih arapskih zemalja, najuspješniji primjer „arapskog proljeća”, no Tunis je i zemlja iz koje je do sada regrutovano najviše ISIL-ovih boraca na ratištima Sirije. Sjeverna Afrika i ISIL imaju neku posebnu vezu.
– U Alžiru, grupa poznata kao Jund al-Khilafa, položila je zakletvu ISIL-u. Prethodno su bili ogranak Al-Kaide. Izvršili su više napada na lokalne stanovnike, ali i otmicu jednog Francuza. Nekoliko grupa u Libiji iskazalo je lojalnost samoproglašenom halifi Al-Baghdadiju. Među prvima bilo je Islamsko omladinsko vijeće u Derni, potom su uslijedile grupe Tripolijska pokrajina Islamske države i Pokrajina Barka Islamske države. Oni su preuzeli odgovornost za bombaške napade i ubistva civila. Egipatska grupa poznata kao Ansar Beit al-Maqdis, koja djeluje na Sinajskom poluotoku, također je položila zakletvu vođi ISIL-a. Izvršili su više napada na egipatske vojnike, njihove vojne baze, ali i hotele – piše AJB.
Bili kuda – ISIL svuda
Razne militantne grupe širom svijeta tokom posljednjih dana i sedmica zaklinju se na vjernost ISIL-u. Najznačnija, a vjerovatno i najzlokobnija takva grupa je Boko Haram iz Nigerije, militantna organizacija čije ime znači borbu protiv zapadnog načina školovanja. Boko Haram, sada filijala ISIL-a, vrlo pedantno se bori za svoje ciljeve, napadajući škole, ubijajući nastavnike i kidnapujući stotine učenica, koje kasnije prodaju kao roblje.
– Imamo sretnu vijest. Grupa Shurah vijeća je u fazi razmatranja i savjetovanja i uskoro ćemo vam saopćiti njihovu odluku o ulasku u respektabilni savez s kalifatom Abu Bakra al-Baghdadija, Allah ga sačuvao – stoji u Twitter-obavijesti Boko Harama od 9. februara.
“Brak iz pakla”, kako su ga nazvali komentatori CNN -a, sklopljen je početkom marta. ISIL tako kontrolira ne samo velike dijelove Nigerije, nego pod svojom šapom drži i dijelove i Kameruna, Čada i Nigera. Zastava ISIL-a se krajem februara zavihorila na granici Nigerije i Kameruna. Na opći užas Zapada, zastave i simboli ISIL -a, ali i posljedice njegovih krvavih pohoda mogu se vidjeti širom svijeta. ISIL-ova ideologija je prisutna u ionako nestabilnom Jemenu. ISIL ima pristalice i u liberalnom Libanu. Ekstremističke grupe iz Pakistana Afganistana i Indije, iskazale su vjernost ISIL-u. Na kraju, militantna grupa s Filipina, Abu Sayyaf, koja se bori za stvaranje islamske države na južnim filipinskim otocima, iskazala je vjernost ISIL-u. Vrata pakla su, izgleda, otvorena.
Rođen u Abu Ghraibu
Saddam Husein je bio sve samo ne dobar čovjek i pošten političar, no brkatom diktatoru mnogi njegovi protivnici i danas zbog jednog odaju priznanje. Samo je on mogao držati Irak na okupu. Irak je velika zemlja, veća od Njemačke, Italije, Japana, no podijeljena je nevidljivim, unutrašnjim granicama. U Iraku žive suniti i šiiti, žive i Asirci – kršćani. U Iraku pored Arapa žive i Kurdi, Armeni, Iranci, pa čak i Čečeni. Govori se arapski, kurdski, armenski, perzijski, turkmenski. Irak se geografski nalazi u “smrtonosnom zagrljaju” triju zemalja, koje se međusobno ne podnose i koje nastoje ostvariti svoj utjecaj na iračkom tlu. Na sjeveru je sekularna Turska, na jugu teokratska Saudijska Arabija, na istoku je Iran. Sve to čini Irak kućom u kojoj nema mira. Paradoksalno, taj mir su mogli čuvati samo Saddam i njegova zloglasna socijalistička Ba’ath partija.
Pad Saddamovog režima i američka okupacija u proljeće 2003., za veliki dio Iračana je značio slobodu. Saddamov režim surovo je kažnjavao svakoga ko bi se suprotstavio vlastima, pa čak kada bi se lično zamjerio nekom od članova diktatorove porodice. Kadom al-Jabouri, nekadašnji prvak u dizanju tegova te trgovac dijelovima za motocikle, proveo je 11 godina iza rešetaka, samo zato jer se požalio da mu dikatorov sin Udday nije platio popravku motocikla. Kadom al-Jabouri je bio taj koji je velikim čekićem srušio Saddamovu statuu u centru Bagdada i postao poznat kao „Lice Iraka”. Za Saddamom ne žali, ali žali za kakvom-takvom sigurnošću koja je vladala za vrijeme diktature. Njen pad označio je otvaranje iračke pandorine kutije.
– Pod Saddamom je bila sigurnost. Bilo je korupcije, ali ni blizu kao danas. Naši životi su bili zaštićeni. Mogli smo sebi priuštiti osnovne potrebe kao što su struja ili gorivo. Nakon dvije godine od pada režima ja nisam vidio nikakav napredak. Onda su došla ubistva, pljačke i sektaško nasilje… Sve ovo su počeli Amerikanci zajedno s političarima koji su razorili zemlju. Ništa se nije promijenilo i izgleda da će biti još gore. Nema ovdje budućnosti. Ne dok su naše partije sada u vlasti – kaže deprimirani Kadom al-Jabouri.
Ovaj fizički impozantni, ali psihički slomljeni čovjek, svojih je 11 godina robije izdržavao u zloglasnom zatvoru Abu Ghraib. Amerikanci su srušili Saddama, no preuzeli su njegova mučilišta i u njima zatvorili hiljade osumnjičenih za terorističke aktivnosti ili podršku Al Qaidi. Jedan od stanovnika ovog zloglasnog zatvora je bio i čovjek po imenu Abu Bakr al-Baghdadi. On je danas, navodno, jer sve što ima veze sa ISIL-om spada pod „navodno”, vođa ISIL-a. Sebe titulira halifom, a svoju državu naziva halifatom u koju je uključena „de jure” i Hrvatska, ali i Bosna i Hercegovina. U Abu Ghraibu su se dešavale užasne stvari i torture koje su šokirale cijeli svijet, pa i samu Ameriku.
Istina, sve do 2003. Irakom će upravljati diktatura, no obični građani ove zemlje su bili liberalni ljudi, okrenuti sebi i prosperitetu svojih porodica. Ekstremizam, islamizam i militantne mračne ideologije u Saddamovim Iraku jedva da su postojale, ako su postojale uopće. No, stravične slike iz Abu Ghraiba potresle su Irak i radikalizirale neke slojeve njegovog društva do krajnjih granica. Što su neke grupe ili pojedinci bile bliže Abu Ghrabi, to je njihov radikalizam bio jači. Danas mnogi smatraju da je ISIL zapravo „začet” u ovom zatvoru. Njegovi najistaknutiji borci/aktivisti/vođe/protagonisti, ljudi su koji su prošli torture ovog zatvora.
– Nijedan od ISIL-ovih vođa nije došao iz Turske ili prošao kroz nju. Pitam vas sada: Odakle je al-Baghdadi došao? On je došao iz Abu Ghraiba. Došao je iz Iraka. Jesu li Irak ili Abi Ghraib ikada bili pod turskom kontrolom – pitao je ljetos turski premijer Ahmet Davutoglu, odbacujući optužbe da njegova zemlja na bilo koji način podržava ISIL i njegove aktivosti na Bliskom istoku.
Ipak, ISIL je možda začet u Abu Ghraibu, no formirao se u jednom drugom, jednako strašnom zatvoru na iračkom tlu. Nakon skandala s mučenjem u Abu Ghraibu, njegovi zatvorenici su raspoređeni u druge zatvore, među kojima je najveći bio Kamp Bucca. Tu je svojevremeno prebačen i al-Baghdadi, kao i devetorica današnjih vođa ISIL-a.
– Prije nego što su zatvoreni, al-Baghdadi i njegovi ljudi su bili nasilni radikali, koji su namjeravali napasti Ameriku. Vrijeme koje su proveli u zatvoru, produbilo je njihov ekstremizam i dalo im priliku da prošire broj svojih sljedbenika, u Kampu Bucca, naprimjer, najradikalnije figure držane su među zatvorenicima koji nisu počinili nikakav nasilan zločin. Koalicijski zatvori postali su regrutacijski centri i trening-polja za teroriste protiv kojih se SAD sada bore – navode sagovornici “NY Timesa”.
Danas je u Iraku Kamp Bucca poznat kao „teroristički univerzitet”. Američki i britanski čuvari nisu ni slutili šta se, zapravo, dešava među zatvorenicima i kakvu „školu” oni uče. Umjesto da zatvor slomi njihov navodni ili stvarni ekstemizam, Kamp Bucca je samo proizveo veliki dio ekstremista, onih najgore vrste.
– U Kampu Bucca, ekstremisti su prisiljavali umjerenije zatvorenike da slušaju propovjednike koji su zagovarali džihad. Glavnina zatvorenika bili su nepismeni ljudi na koje je bilo lako utjecati… Zatvori su postali virtuelni teroristički univerziteti: Tvrdi radikali su bili profesori, drugi zatvorenici su bili studenti, dok je zatvorsko osoblje imalu ulogu odsutnih staratelja – opisuje “NY Times” život u zatvoru Kamp Bucca, mjestu na kojem je istinski nastao ISIL.
Halifa iz 1001 noćne more
Devetnaestog septembra 2009. zatvor Bucca je rasformiran i pretvoren u hotel za strane biznismene koji su posjećivali Baghdad i imali namjeru investirati u njega. To im je zadovoljstvo američka vojska naplaćivala 200 dolara za noć. Zatvorenici iz Kampa Bucca su ili premješteni u druge američke zatvore u Iraku ili su pušteni na slobodu. Među oslobođenima je bio i Abu Bakr al Baghdadi. Amerikanci, ali i regularne iračke vlasti sada sigurno čupaju kose kada shvate koga su, zapravo, imali u rukama, koga su pustili na slobodu i šta im njihov bivši zatvorenik sada radi. Deset miliona dolara, koje SAD nudi za glavu vođe ISIL-a, nikada vjerovatno neće biti isplaćeno.
Svijet je prvi put čuo za Al Baghdadija krajem juna prošle godine, kada je ovaj proglasio Halifat, islamsku državu svih muslimana, a sebe nazvao halifom ili vladarom zemlje koja ima nekoliko varijanti imena, ISIL, ISIS ili DAESH ili jednostavno IS – Islamska država. Lice vođe ove neobične tvorevine ukazalo se prvi i posljednji put petog jula prošle godine, kada se Abu Bakr al Baghdadi pojavio na džummi u gradu Mosulu, finansijskom, kulturnom i naftnom središtu Iraka i najjačem uporišitu ISIL-a.
– Imenovanje vođa je obaveza muslimana. Ja sam vaš vođa, iako nisam najbolji od vas, pa ako vidite da sam u pravu, podržavajte me, a ako vidite da sam u krivu, savjetujte me – kazao je tada Al-Baghdadi.
Svijet se sa zebnjom zapitao ko je ovaj čovjek, odakle dolazi i šta ga ja natjeralo da postane prvi čovjek najbrojnije, najbogatije i teritorijalno najveće i najokrutnije militantne grupe svih vremena. ISIL je najbogatija militantna grupa na svijetu, a u rukama ima više od 500 miliona dolara. Cjelokupne iračke devizne rezerve, pohranjene u centralnoj banci u Mosulu, pale su u ruke ISIL-a kada je ova grupa zauzela grad. S novcem, gradovima i naftnim poljima, u ruke iSIL-a palo je i naoružanje iračke vojske. Vozila, tenkovi, helikopteri, komunikacijska oprema, uniforme i tone municije, sve ono što su SAD donirale marionetskoj vladi u Baghdadu, sve je palo u ruke militanata. Iračke trupe ne mogu se suprotstaviti ISIL-u ili to, jednostavno, ne žele.
Kada je ISIL napao Mosul, početkom juna prošle godine, grad je „branilo” 30.000 iračkih vojnika. Napadača je bilo mnogo manje, samo 800, što nije spriječilo iračke vojnike da se razbježe poput zečeva. Ko je, zapravo, Abu Bakr al Baghdadi, čovjek koji je stvorio pokret/paradržavu, čija šačica militanata može bez ispaljenog metka poraziti regularnu iračku armiju, naoružanu najmodernijim američkim naoružanjem?
Priča o Abu Bakru al Baghdadiju, počinje prije nešto manje od 44 godine, u historijskom gradu Samari, gdje je rođen kao Ibrahim Awad Ibrahim al-Badri. Lider ISIL-a tvrdi da njegova loza vodi porijeklo od poslanika Muhammeda, što mu daje nekakav legitimitet da bude vjerski i politički vođa. O njegovoj mladosti nema mnogo raspoloživih podataka, no neke stranice naklonjene ISIL-u, tvrde da potječe iz porodice intelektualaca i da su članovi njegove porodice bili profesori arapskog jezika i filozofije. I Al Baghdadi je studirao pravo i islamske nauke na Univerzitetu u Baghdadu, postao je magistar i doktor nauka. U doba prije američke invazije radio je kao imam jedne male džamije, ali i kao skromni službenik. Zanimljivo, osim knjiga i religije, imao je još jednu ljubav: nogomet.
– Bio je „Messi” našeg tima. Bio je naš najbolji igrač – opisuje vođu ISIL-a njegov bivši saigrač iz lokalnog tima za koji je Abu Bakr al Baghdadi igrao u mlađim danima.
Njegovi bivši saigrači, kao i komšije, sjećaju ga se kao mirnog, povučenog, tihog i ljubaznog mladog čovjeka. Bio je religijski konzervativan, no nije bio ekstremist. Kada su Amerikanci okupirali Irak, on nije govorio protiv njih. Živio je neki svoj život i možda kovao planove. Ipak, tokom 2005. je uhapšen zbog sumnje da je blizak Al Qaidi. Čak se i zatvoru ponašao regularno i nije pravio mnogo problema američkim čuvarima.
– Bio je opasan lik, ali nije bio najgori od najgorih – sjeća ga se komandir straže u zatvoru Bucca.
Kada je u septembru 2009. pušten iz logora, na odlasku je čuvarima dobacio „Momci, vidimo se u New Yorku”. Čuvari njegovu rečenicu nisu shvatili kao prijetnju. Ili su možda trebali.
Najtamniji vilajet današnjice
Danas, ISIL kontrolira teritoriju veličine Velike Britanije, koja se proteže od predgrađa Baghdada do predgrađa Damaska. Asocijacija na ISIL su crne zastave, spektakularna pogubljenja zarobljenih i nepodobnih, sam lider Al Baghdadi, njegova crna odora i roleks na njegovoj ruci, no o samom životu unutar “halifata” malo se zna. ISIL je tamni vilajet, mjesto gdje je rijetko ko otišao i rijetko ko se vratio odatle. Život u ovoj neobičnoj paradržavi nije idealan, samo je to sigurno.
ISIL nema dovoljno struje, u Mosulu nema dovoljno vode, a strogo je zabranjena upotreba mobitela. Vijesti koje stižu s teritorije ISIL-a su rijetke, a one koje stignu u svijet govore kako je životni standard pod kontrolom ISIL-a nizak, a infrastruktura u stanju raspada.
– Struju imamo samo dva sata u četiri dana. Postoje i privatni generatori, ali kako ovdje nema posla, ljudi nemaju novca da plate račune za struju ili energente za generatore – kaže Ahmed, vlasnik male trgovine iz Mosula.
Činjenica da nema struje znači da se hrana u frižiderima ne može čuvati, da se hrana brzo kvari i da je nema dovoljno. Osim Mosula, slično teško stanje je u gradu Fallujji. Jedna je porodica pobjegla iz ovog grada, ne zbog redukcija struje i nedostatka hrane, nego zbog straha za svoju kćer.
– Jednog dana, strani je borac na bazaru upratio moju kćerku koja je kupovala sa suprugom. Pratio ih je sve do kuće. Pokucao je na naša vrata i tražio da vidi “glavu kuće”. Pozdravio sam ga i pitao: “Kako ti mogu pomoći”. Želio se oženiti mojom kćerkom. Odbio sam njegov zahtjev, jer je običaj u našem plemenu da ne udajemo naše kćeri za strance. Bio je šokiran mojim odgovorom i kasnije je uznemiravao moje kćerke. Vidio sam da je bolje da odemo – kaže za “Independent” čovjek po imenu Abbas, koji je s porodicom pobjegao u Kurdistan.
On je u razgovoru jasno objasnio zbog čega je ISIL dobio tako snažnu podršku među iračkim sunitima, koji inače ne gledaju blagonaklono prema većinski šiitskoj vladi u Baghdadu. Ni ta vlada ne gleda na sunite s pretjeranim simpatijama. Nepovjerenje je uzajamno.
– Mi trebamo ISIL da nas spasi od Vlade, ali to ne znači da ih u potpunosti podržavamo – kaže gospodin Abbas.
Početnu sunitsku euforiju kada je ISIL u pitanju, zamijenila je nevjerica kada je nova, islamistička vlast, osim mobitela, zabranila i žvakaće gume, cigarete… Zabranili su i frizure u zapadnom stilu, te majice s natpisima na engleskom. Najgore od svega, zabranili su da žene same hodaju ulicom, bez pratnje srodnika. Žene moraju nositi dvostruki veo i na bilo koji način ne smiju privlačiti pažnju muškaraca. Jedina boja odjeće koja je dozvoljena ženama je crna.
– Ušla sam u taksi u kojem je bila starija žena koja nije nosila veo. Taksist se okrenio i rekao ženi: „Zašto ne nosiš veo”. Ona mu je rekla da je ISIL objavio kako je veo za žene mlađe od 45 godina. Vozač joj je odgovorio: „Bojim se, ako ste u mom autu, ISIS-ova policija će me zaustaviti na punktu i kazniti me” – ispričala je svoje iskustvo novinarima “Guardiana” jedna stanovnica Mosula po imenu Saleh.
Zbog čega sve ovo ISIL radi? Odgovor nije težak. ISIL nastoji u potpunosti, do najsitnijih detalja, reproducirati islam s njegovih početaka, iz doba poslanika Muhammeda i njegovih sljedbenika – ashaba. Sve što ISIL radi, to je pokušaj da se restaurira život, praksa i religijski duh iz sedmog stoljeća, sve pod devizom “obnove islama”. I slijepcima je jasno da je ISIL najgore što se muslimanima moglo desiti i da, umjesto jačanja muslimana i islamskog svijeta, muslimani postaju nazadniji, zatvoreniji u sebe i da od ISIL-a koristi imaju samo muslimanski neprijatelji. Takvim je iSIL došao kao poručen.
ISIL: Pitanja bez odgovora
Ko je pravi „mozak” ISIL-a? Da li su ISIL stvorili CIA i Mosad? Kako je moguće da je američka vojska tokom aprila 2003. za svega nekoliko sedmica uništila regularnu iračku armiju, a ne može razbiti relativno malobrojnu šačicu militanata? Da li je Abu Bakr al Baghdadi zapravo francuski glumac? Odakle ISIL-u narandžasta odijela u kojima pogubljuje taoce? Postoji li ISIL – uopće?