Simpsoni: Najluđa TV priča svih vremena

Piše: Redakcija

 

Sve je krenulo davne 1987.  kao popunjavanje prostora u večenjem showu na američkoj televiziji. Od tih tih jednominutnih epizodica, Simsposonovi su postali društveni fenimen o kojem raspravljaju naučnici. I tako tokom 24 godine.

Priča je krenula davne 1987. kao serija kratkih epizoda u sklopu večernjeg showa tada tek osnovan FOX televizije. Uspjeh je bio veliki, te su dvije godine kasnije, u decembru 1989. Simpsoni postali „samostalna” serija koja se emitovala u udarnom terminu i trajala je pola sata. Simsponi kao televizijska priča traju i danas, pune 24 godine kroz 530 epizoda. Za to vrijeme, impresivno za medij kao što je televizija, Simpsoni su pomakli gotovo sve standarde industrije u kojoj su nastali. Simsonovi su najduže emitirani američki sitcom, najduži emitirani animirani program i najduži program koji se neprekidno emitira u udarnim terminu. Upkos kritikama i tvdnjama kritičara da je serija tokom godina izgubila na kvaliteti, njen autor Matt Groening ne namjerav odustati. Kako sam kaže, on se tokom rada na seriji osjećao kao u svojoj kući i ima dobar za razlog za to.

– Moj otac se zove Homer. Moja majka se zove Margaret. Imam sestru Lisu i drugu sestru Maggie. U počeku sam razmišljao da glavni lik dobije ime Matt, ali sam shvatio da to neće privući mnogo pažnje, te sam liku promijenio ime u Bart…Tokom srednje škole sam objavio jedan mali roman o dječaku Bartu. Ime, bar mi se činilo neobičnim ali mi je zvučalo kao lajanje pasa… Lik je imao oca po imenu Homer, baš kao i moj otac i to je bilo to, kaže idejni tvorac Simpsona, dodajući da prezime najpopularnije animirane porodice dlaze od rijači „Simpleton” odnosno „budala”.

 

Sve su preživjeli

Inače, Groening je početkom 1987. dobio poziv od tada veom zaposlenog hollywodskog producenta Jamesa L. Brooksa, kojem je za oko zapeo rad tada mladog crtača stripiva, poznatog po popularnom stripu „Život je pakao”. Brooksu je trebala nekoliko animiranih sekvenci za tada popularni TV show glumice Tracy Ulman. Animacija je se trebala vrtiti sporije i poslije reklama, a Groenninga nije bilo mnogo vremana za razmišljanje.

– Znao sam da što god mi ponude i što god budem radio za njih, to će biti vlasništvo TV kuće FOX. Zato sam odlučio da stvorim nešto potpuno novo, nešto što će biti samo moje. Dok sam na telefonu čekao da me sekretarica spoji do Brooksa, a to je trajalo cijelu vječnost, nacrtao sam brzo karaktere Simsponovih, nazvavši ih po članovima moje porodice, kaže Groenning.

Večernji show Tracy Ullman se vrlo brzo ugasio, no Simsponi su živjeli i dalje, ne i bez problema. Glumica Tracy Ullman se tada sjetila da je u njenom ugovoru sa 20 Cenatury Fox studiom stajalo i da ona ima pravo na tantijeme od spin – off projekata, uključujući i animirani karaktere koje su kreirali drugi. Prema tom ugovoru iz 1986. Ullmanovij bi pripadalo između pet i deset posto profita. Koliko su Simpsoni bili uspješni već u prvoj sezoni, govori i podatak da je serija u 1990. zaradila 750 miliona dolara, što je bio sasvim dobar razlog da se tada relativno neuspjašna glumica i voditeljica Tracy Ullman pokuša „ogrebati” o veoma uspješnu seriju. Sud je odbacio njenu tužbu.

Još jedan težak momenat za seriju desio se 1995. Nakon emitiranje kontroverzne epizode „Zvijezda je spaljena” ( A Star is Burns) izbila je svađa između autora serije Groeninga i producenta Brooksa. Groenning je optužio svog producenta da je ova epizoda, inače 18. u šestoj sezoni bila ništa drugo nego reklama za Brooksoovu vlastitu animiranu seriju „The Critics”, koja se ugasila nakon samo tri sezone. Ipak, prije nego što je epizoda izašla u jasvnost Grenning je na sve načine pokušavao zaustaviti njeno emitiranje, prijeteći i tužbama. Kada nije uspio isposlovati njenu zabranu, Groenning je zatražio da se njegovo ime izbriše sa uvodne špice, tvdeći da The Crictis i Simpsonvi nemaju ništa zajedničko, te da Broos ovim činom „ruši univerzum Simpsona”: Na drugi strani producent serije je izjavio da svako ima pravo na svoje mišljenje, no da je Groeningovo ponašanje „pokvareno”.

Ogledalo Amerike

Bilo kako bilo, epizoda je postala kultna i jedan od najomiljenijih kod fanova serije, koja je i sam obila kultni status te iz godine u godinu dobiva sve više poštovalaca. U pomenutoj spornoj epizodi, lokalni pokvareni magnat i kapitali Montgomery Burns želi pobjediti na lokalnom filmskom festivalu, te svom pomoćniku naređuje da nađe meksičkog dvojnika Stevena Spielberga, naglšavajći, onoga koji „nije član sindikata”. Tako će za bogatog Burnsa početi raditi „Senor Spielbergo”.

Epizoda je naravno parodija na činjenicu da bolnu činjenicu da bi američka ekonomija odavno bila mrtva da nije jeftine radne snage miliona Meksikaca koji rade prljave, često ponižavajuće poslove koje Amerikanci ne žele raditi. Simsponovi su gorka parodija upravo takve Amerike kao i modernog društva i svijeta u kojem Amerika odlučuje šta je dobro a šta ne. Svijet Simposna je i grad Sprinfield je pozornica na kojem pardiraju likovi kakve poznajemo i iz relanog života. Tu su korumpirani političari, nepismeni i pokvareni novinari, lijeni policajci, nastavnici nezainteresirani za djecu, lopovi, čudaci, kafandžija Moe, šteberi, te kvazi – zvijezde koje iza svog nasmiješno lica kriju mnogo toga što publika ne bi smjela znati. Kada se 17. decembra 1989. Na američkoj nacionalnoj televiziji pojavila uvodna špica Simsona, stvari na prvu izgledale poznati i sve je mirosalo na to da je u pitanju još jedan sitcom u kojem osobe od autoriteta, učitelj, policajac ili doktor znaju sve.

– Vrlo brzo je postalo jasno da to nije Cosby Show… Simposonovi su postavljeni u svijet gdje su likovi autoriteta postavljeni naprosto kao „ridikule”. Bartov direktor škole je idiot, njegova učiteljica je teški pušač. Njegov otac je nesposobni tehničar u nuklerci sa nepravednim i zlim šefom. Bartov TV idol, Klaun Krusty je cink koji se oduševljava beznačjnim, opasnim igračkama. Niti jedna institucija nije sigurna: tu je umorni velečasni, šef policije ovisan o krofnama i napušeni vozač školskog autobusa, primjećuje komentator uglednog Time -a.

Od svojih početaka serija je bila na udaru kritika posebno od američkih konzervativac i onih koji se predstavljaju kao zaštitnici porodičnih vrijednosti, šta god to značilo. Tako je 1992. američki predsjednik George Bush Stariji izjavio bi građani „trebali više gledati Waltone nego Simpsone”. Waltoni su inače američka TV serija koja govori o amričkoj porodici nastanjenoj u ruralnom području u vrijeme velike finansijske krize između 1929. i 1933.. Tvorci Simspona su odgovorili na svoj, vrlo originalan način tako što je Bart na školskoj tabli u uvodnoj špici napisao „ Mi smo baš kao Waltoni. Molimo se da kriza prođe”.

– Vaši moralni autoriteti nemaju uvijek na umu ono što je najbolje za vas, odgovorio je svojevremeno Matt Groenning konzervativnim kritičarima svog crtića.

Ipak, konzervativci ne mogu poreći dvije činjenice o sriji Simpsonovi. Prva je da serija afirmira ideju porodice, koja je možda disfukcionalna, mo ipak živi pod jednim krovom i objeduje za istim stolom. Tu je brižna majka, inače domaćica, tu je i otac, koji nije baš najbolji primjer roditelja, no ipak je tu. Tu je i djed, Homoerov otac, te dvije žene, sestre mame Marge. Uprkos brojnim nesporazumima, članovi šire porodice se ipak druže i komuniciraji sa manim ili većim uspjehom. To je naprosto životno životna zbilja koju mi svi dobro poznajmo. Iako su Simpsoni fiktivna serija sa fiktivnim karakterima, situacije koje su gledateljim podarili autori serije su začuđujuće realne.

Druga stvar koju konzervativni kritičari Simpsonovih prešućuju jeste tretiranje religije u seriji. Kako u Americi ne postoji ljevica i desnica u onm smislu kakve ove dvije političke krajnosti poznajemo u Evropi, tako se analizom može uvidjeti da je serija prožeta nekim umjerenim liberalizmom. Bilo bi stoga za očekivati da serija, koja ismijava društvene autoritete, ismijava i religiju, no nije tako. Kako su jednom primjetili kritičari, stanovnici Sprigfilda su religiozniji više nego iko na televiziji. Oni redoviti nedjeljom odlaze u crkvu, a među njima je i Homer koji religju ipak shvaća na svoj način.

– Ako je već Bog htio da se ljudi mole njemu jedan sat sedmično, onda je sedmicu trebao napraviti jedan sat duže.

Ž4 = Homer: Tata od krivog formata

Društvo britanskih profesora jezika, prije tri godine je Homera Simpsona proglasilo „najvećom kreacijom u ljudskom pripovjedanju, u zadnja tri stoljeća”. Godine 2007. Magazin USA Today je Homer proglasio jedanom od najznačajnijih figura u posljednjih 25 godina.

– On je najveća strip figura modernih vremena… Svako doba treba svojg, velikog, hronično neuspješnog, omiljenog, bezopasnog mediokriteta.. Mi smo našeg pronašli u Homeru Simsonu, tvrdio je te 2007. britanski Sundy Times.

Odakle tajo velika popularnost jednog animiranog TV lika? Razlog leži u mogućnost u identifikaciji. Ili sre sami ko Homer ili poznajete nekoga kao što je on. Trećeg jednostavno nema. Zapravo, lik Homer utjelovaljava u sebi utjelovljava mnogo stereotipa o Amerikancima koji se pronalaze u njemu. On je skoro tipičan predstavnik tamošnje radničke klase, takozvanih plavih kragni. Debeo, lijen, smotan, blagi alkoholičar i nesposobnjaković, on je slika i prilika prosječnog Amerikanca.

Drugi članovi porodice Simpson bi lako mogli postati ljudu neke druge nacionalnosti, no Homer bi ostao čisti Amerikanac, kaže pisac Dan Castellaneta, nazivajući ga „psom zarobljenim u ljudskom tijelu”.

 

– On je nevjerovatno lojalan, možda ne baš čist, ali neko koga morate naprosto voljeti. Castellaneta.

I ovdje važi pravilo kakav otac, takav sin. Bart Simpon je možda i najkritokovanija figura serije, ako ništa zbog toga jer za svoja nedjela ostaje nekažnjen.

– Sine Bart, u sportu nije važno jesi li izgubio ili dobio. Važno je da se nakon toga dobro napiješ, savjetuje Homer svom sinu, čije ime bart dolazi od igre riječ, odnosno izraza „brat” ili derište.

No, iako se Bart čini kao čisto zlo, on se takav nije rodio, nego ga je takvim stvorilo društvo.

– On je rođen dobar, no takvim su ga napravili doktori, učitelji, lijekovi, televizija i soda, brani u jednoj epizodi svog brata Lisa Simpson svog brata.

Lisa je inače označena kao najpozitivniji karakter u seriji. Ona svira saskofon, bori se za prava urođenika i za očuvanje šuma, reciklira stare materijale, bori se zaštitu ugroženih životanja i bori se da ovaj svijet bude što bolje mjesto za život. Ona i njen majka Maggie, žena beskrajno koja voli svog muža idiota, čine bolji i pametniji dio porodice Simpson.

Ta virtuln porodica je odavno prešla okvire malih ekrea, te postal kulturni i naučni fenomen koji se citira u naučnim studijama i doktorskim disertacijama. Sigurno je da tvorce srije nisu ni sanjali da će od jednominutnih skećav iz 1987. postati kultni TV program koji kao laserom siječe društvo lažnih vrijednosti u kojem živimo i koje nam nameću potrošačko društvo i mediji.

Ž6 = Homer Simpson efekt

Godinama se raspravljalo da li debljina utiče na inteligenciju. Godine 2003. francuski naučnici su utvrdili da te dvije pojave imaju značajnu korelaciju, te je utvrđeni da osobe sa indeksom tjelesne mase (BMI) vrijednosti 30 mnogo teže pamte nego osobe sa BMI vrijednosti 20. Fenomen je nazvan Homer Simspon efekt.

Homer, Lisa i Maggie…

 

19. marta ove godine umrla je majka tvorca serije Matta Groenninga, Margareth „Marge” u svojoj 94 godini. Na smrtovnici je pisalo sljedeće:

– Iza Homera, Margareth je otišla u smr poslije svoje najstarije kćerke Patty koja je umrla u januaru ove godine. Ita nje su oszzali brat Arnold, njena djeca Matt, Mark, Lisa i Maggie, osam unučadi i dvije praunučadi.

Homer na kovanici

Kakav je uticaj Simpsona na današnjicu, uvjerili su se svojevremeno španski policajci. Nakon što su 2006. razbili grupu falsifikatora novca, bili su veoma izneđanju. Umjesto lika kralja Juana Carlis, na kovanicama eura bila je glava Homera Simspona.

Ponosni Kanađanin

Mnogo se raspravljalo o tome ko je zapravo Homer i odakle dolazi. Iako se 25 gradova u Americi naziva Sprinegfield, Mat Groening je ipak nedavno priznao da bi se mogao nalazili u njegovom rodnom Oregonu, blizini Portalanda. Takođe je blo dikubailno koliko godina imaju članovi porodice Simspo. Iako su njegove godine varirale, na kraju je prihvaćeno da Homer ima 38 godina. Takođe je zanimljivo da Homer nije rođeni Amerikanac nego Kanađanin, građani kanadskog Winnipega su ga izabrali za svog počasnog građanina.

 

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti