Od augusta prošle godine naš reprezentativac Haris Medunjanin (30) igra za španski club “Deportivo”. Jedan od naših najboljih fudbalera istog mjeseca odselio se u živopisnu La Corunu, te tursku ligu zamijenio španskom. Sretan je i zadovoljan novim klubom i kolegama, a na ovaj njegov uspon najponosnija je njegova dvije godine mlađa sestra Dženana. Prije tri sedmice, puna lijepih utisaka, vratila se iz Španije, gdje je posjetila Harisa. Kontaktirali smo je, nadajući se da će pristati na naš intervju i reći nam o svom bratu nešto što do sada nismo znali.
Nije nam odgovorila odmah, ali nekoliko dana kasnije dobili smo njen odgovor. Bila je na godišnjem odmoru i nije imala pristupa internetu. Dopala joj se naša ideja da nam priča o Harisu, njihovom zajedničkom odrastanju u Holandiji, međusobnoj podršci, majci Sadeti koja ih je naučila pravim životnim vrijednostima. Koliko je Haris uspješan u fubalu, toliko je Dženana uspješna na svom polju djelovanja. Nedavno je postala managerica u holandskoj kompaniji “Nimsys”. A, 28 godina joj je tek…
Iz Sarajeva ste otišli u ratu. Haris je tada imao sedam, a Vi samo pet godina. Po čemu pamtite svoje odrastanje u Holandiji?
– Odmah moram reći da za sve što smo uspjeli i ostvarili u životu, zahvalni smo našoj mami Sadeti. Ona nam je bila i mama i tata. Baš u svakom trenutku je vodila brigu o nama i nikada nas nije ostavljala same. Nas troje smo bili kao tri mušketira. I danas je tako, baš smo vezani jedni za druge. Mama je uvijek tu da nam pomogne u svemu. Ona mene i danas zove da pita gdje sam ako se ja zaboravim javiti. Isto tako je i s Harisom, bez obzira što je on daleko od nas. Iako smo odvojeni, uspijemo provesti neko vrijeme zajedno.
Prvi put ste se razdvojili kad je Haris otišao igrati u Španiju za “Real Valladolid” 2008. godine. Sjećate li se tog perioda?
– Mami i meni je bilo veoma teško, međutim, znale smo da to moramo prihvatiti, jer je njegova karijera bila u usponu. Samo je bilo pitanje vremena kada i gdje će otići. Sjećam se da nam je u to vrijeme utjeha bila činjenica da Španija, ipak, nije toliko daleko. Može se doći avionom. Znali smo da će mu u Španiji biti bolje, ali mi je mnogo nedostajao. Kad bih došla kući, nisam imala s kim pričati o svakodnevnim stvarima. Tada nije bilo Skypea ili Facetime, što danas mnogo koristimo.
Haris je od augusta prošle godine opet u Španiji. Koliko često se danas čujete i razgovarate? Jeste li bliski?
– Nas dvoje se moramo čuti svakog dana, barem jedanput dnevno. Imamo baš blizak odnos. On se meni više povjerava kada su neke stvari u pitanju, naprimjer o djevojkama ili problemima koji ga trenutno muče, kako je, šta radi, šta ima novo… Više se on povjerava meni, nego ja njemu. Ako mu se neko svidi, zna mi poslati sliku djevojke da je vidim.
Kako mu je u La Coruni?
– Super, prelijepo, išli smo na more. Njegov stan ima divan pogled na more. Lijepo se smjestio. Mentalitet sugrađana mu odgovara.
Koliko, zapravo, Haris sluša Vaše savjete?
– Posluša on mene, ne samo kada je riječ o djevojkama, nego i o svemu drugom. Uvijek mi traži savjet, jer zna da ću mu najiskrenije pomoći. Za njega i za mamu dala bih sve. Nekada se ne slažemo oko nekih stvari, ali uvijek nađemo rješenje i kompromis. Ali, nikada mi ne kaže: “Šta ti znaš?”. Uvijek me sasluša, bez obzira postupio prema tome ili ne.
Kompletan intervju možete pročitati u printanom izdanju magazina “AZRA” (br. 939)