– Moda je moja strast koja se razvila u posao, familija je, ustvari, jedino što me interesuje i pokreće dvadeset i četiri sata dnevno. Možda sam jednostavno imala sreće u životu pa su se kockice ovako poredale, ali nisam lijena da na toj sreći radim – objašnjava Melina Džinović, modna dizajnerica i supruga naše muzičke zvijezde Harisa Džinovića, svoj nedavni poslovni uspjeh u Cannesu.
Naime, njena modna marka “Hamel” je od ove godine, nakon šou-ruma u Beogradu, te pariskog „Žizel Zoa”, izložena u jednom od najpoznatijih butika na kanskoj Croisette “Le shop17”, u kojem se prodaju i kreacije Eliea Saaba, Jean Paul Gaultiera, Zuhaira Murada, Azzedinea Alaia, Victorie Beckham…
Velika je to stvar. A, ona na sve to kaže:
– Ne zanosim se uspjehom u inozemstvu. Istinski, inozemni uspjeh bi bio kada bi potražnja za kreacijama rezultirala pozicioniranjem u modnoj mapi Francuske. Za to bi, ipak, bile potrebne godine teškog rada koje bi mi uzele vrijeme koje provodim s Harisom i djecom. Međutim, nisam spremna da se odreknem hedonizma i uživanja koje imam s njima da bih ulazila u neke “pokušaje” inozemne karijere.
Još radije putujem sa suprugom nego što idem na poslovne sastanke. Srećom,”Hamel” već tri godine posluje pozitivno, a zadnja godina bilježi veliki skok u prometu. Jedini plan koji imam jeste kvalitetna i damska kolekcija, a za svaku se nadam da će biti barem mrvicu bolja od prethodne – iskrena je.
U trenutku kada smo dogovarale ovaj intervju, Melina je sa sinom Kannom (8) i kćerkom Đinom (9) odmarala u Crnoj Gori, u ekskluzivnom budvanskom hotelu “Splendid”. Uskoro im se pridružio i Haris. Porodica Džinović ovdje tradicionalno provodi juli. U “Splendidu” imaju sav komoditet, a Budva je odlično geografski pozicionirana, pa Džinović bez problema može otputovati na zakazane koncerte i vratiti se porodici.
Osim o modnom poslu, razgovarale smo ovoga puta i o njihovoj desetoj godišnjici braka, koju su nedavno proslavili u Cannesu.
Po čemu se deseta godišnjica razlikovala od prve?
– Kada imate 32 godine i slavite deset godina sretnog braka, to je veliko kao Mont Everest! Za mene je taj dan bio pun ponosa na nas dvoje i najdraže slavlje do sada. Taj osjećaj zadovoljstva nisam imala nikada do tada, a Haris je na svoj način pokazao da je ova godišnjica veća od svake prijašnje. Proslavili smo je onako kako najviše volimo, s najbližim prijateljima u našoj kući, a gospodin Džinović je bio glavni kuhar te večeri. Sretna sam žena, muž mi je kuhao, pjevao, gostio društvo, i na to sve poklonio nešto što sam silno željela!
Godinama ste zajedno sa suprugom predmet interesa javnosti. Je li Vam važno šta drugi misle o Vama?
– Naravno da mi je važno! Svako živo biće želi da vidi lijepu sliku sebe u tuđim očima. Zar svi ne pokušavamo svakodnevno da zadivimo okolinu? Sasvim je normalno da će me zaboljeti laž ili negativan stav, ali i da će me razveseliti lijepa riječ ili gest. Zapad je počeo da uništava život u zajednici do kojeg je meni izuzetno stalo. Sigurno je lakše živjeti bez barijera, i ne tražiti tuđe odobravanje, ali nisam toliki individualist. A kada razmislim, nije ni loše imati neke barijere. Tada dobro razmislite o svojim postupcima.
Vaša i Harisova bračna priča, sudeći prema onome što možemo čitati u novinama ili gledati na televizijama, djeluje kao bajka. Postoji li ijedan razlog zbog kojeg biste suprugu rekli: Ne želim više biti u ovoj zajedničkoj priči?
– Ničiji brak nije idiličan, ničiji život nije savršen. To su apsurdi koji se pišu po novinama. Rečenicu: “Sve je stvar kompromisa” ne podnosim. Da ne moram, ne bih napravila nijedan kompromis u životu. Kod nas se povlači ko u tom trenutku mora. Znači, to su za mene laži za naslovne strane. Moja bajka su dvoje zdrave djece i Haris, pa kakvi god problemi dođu, riješit će se nekako. A, svi imamo probleme, svi se dignemo nervozni, nemoguće je da sve štima, samo jednostavno mi smo ljudi koji su se uzeli, imaju djecu, za nas ništa drugo osim nas četvero ne postoji i nema mogućnosti da to pokvari.
Sutra ujutro svi možemo da se probudimo i da svi promijenimo mišljenje. Može Hari da zaključi da mu ništa ne valjam, mogu ja, ne mogu o tome uopće da razgovaram, jer nisam toliko naivna da ne bih uračunala ljudsku ćud u sve to. Ne znam ni da li ćemo se sutra živi probuditi. Ljudi se nakon 20 godina zajedničkog života razvedu zbog čaše mlijeka. Sve je to od osobe do osobe. I on i ja, kao i svaki normalan čovjek ako je imalo pametan, znamo da ni na šta u životu ne možemo dati garanciju. Nadamo se da ovako ide zauvijek.
Kompletan intervju možete pročitati u printanom izdanju magazina “Azra” (br. 857)
[nggallery id=70]