Ima li za ženu ljepše spoznaje od činjenice da će uskoro postati majka i život udahnuti jednom malenom biću? Trudnoća se s pravom naziva blaženim stanjem, a sreću da je ponovo osjeti ima naša istaknuta dizajnerica Nina Varga. Nina se već jednom ostvarila kao majka. Imala je 23 godine kada je na svijet donijela sina Khana. Njemu su danas četiri i po godine i za nekoliko dana dobit će brata. Lijepa dizajnerica kaže kako su djeca Božiji dar. I zaista jesu.
Kako bi sačuvala uspomene na svoju drugu trudnoću, Nina je snimila set bajkovitih fotografija. Mama u, kako kaže, boho stilu, pozirala je ispred foto-objektiva talentirane Maje Topčagić, a fotografije koje su nastale su prava mala remek-djela. U prilog romantičnom snimanju išao je i snijeg, koji je tek počeo padati i prekrivati naš šeher. Trudničke fotografije, na kojim je i mali Khan, pristala je objaviti u našem magazinu. Usput nam je rado govorila o trudnoći, danu kada je saznala da je u drugom stanju, kako se priprema za porod, te zašto se odlučila poroditi u Holandiji.
U osmom ste (možda već i devetom) mjesecu blaženog stanja…Čestitamo. Kakvi su bili ovi mjeseci iza Vas i po čemu ćete ih pamtiti?
– Trudna sam tačno 34 sedmice. Mjeseci iza mene su kao i da nisam trudna jer se osjećam dobro. Radim, uvijek sam pod 1000 volti i ponašam se isto kao i kad nisam trudna i, onda stanem i sama sebe upitam: „Zar sam ja zaista trudna?“ Pamtit ću ih po tome da sam trudnoću nosila lako, da sam imala ogroman apetit. Ponajviše mi se jelo slatko, zatim sirevi, coca-cola i kafa, što inače nikad ne pijem.
Jeste li drugu bebu planirali? Možete li se prisjetiti trenutka kada ste saznali da ste u drugom stanju?
– Planirala sam nekada kao djevojka. Govorila sam kako je najidealnije da rodim sa 28 godina prvo dijete. Međutim, Khana sam rodila sa 23 godine i mislim da su djeca Božiji dar. Nešto najljepše što nam se može desiti. I kad se desi (a nije planirano), opet, sve to ima svoj prirodni tok. Pomislimo samo na parove koji žele dijete, a ne mogu da imaju djecu. Tako da je “planiranje” ustvari luksuz.
Kako kažu u Bosni: “Svako dijete ima svoju nafaku”! Prisjećam se trenutka…Pokazala sam pozitivni test svom suprugu. Zagrlio me i bio je presretan! Bilo je vrijeme da se desi. Khan sad ima sad četiri i po godine. Tako da je idealno vrijeme da više ne bude sam.
Kome ste prvom javili sretnu vijest?
– Svom suprugu Alenu, Khanu, mami i prijateljici.
Kako ste Khana pripremili za dolazak bebe, ali i njegove direktne konkurencije ?
– S Khanom sam uvijek komunicirala kao s odraslom osobom. Najvažnije je djetetu dati do znanja da ga, ni u kojem slučaju, nećete manje voljeti kada beba dođe kući! Rekla sam mu da že on biti stariji brat, da že on meni pomagati, uključila sam ga u sve, biranje imena, odjeće za bebu….Ispričala sam mu priču kad sam bila s njim trudna, pa mu pokazala fotografije. Ponavljam Khanu kako ga volim koliko je god puta potrebno, jer djeca to žele često čuti. Najvažnije je da je uključen u sve, jer se tako osjeća važnim.
Kakvi su mu komentari?
– Khan ima medu od rođenja koji se zove Fellipe i naišli smo slučajno na istog. Prvo što je rekao bilo je: “Ovaj je za mog brata, imamo istog”.To me zaista fasciniralo!
Možete li napraviti poređenje između dvije trudnoće, koja Vam je bila lakša i zašto, jeste li imali nekih posebnih prohtjeva, koliko ste imali energije?
– Obje trudnoće lako nosim. I zaista uživam. Mnogo se krećem i pješačim. Razlika je jedina da mi se u ovoj trudnoći osulo cijelo tijelo. A s licem, odnosno kožom nisam imala problema ni u pubertetu.
To mi je bio prvi znak da sam pomislila da nosim djevojčicu, jer kažu kad imaš loš ten nosiš djevojčicu. A s Khanom sam u trećem mjesecu imala kratko mučnine, što u ovoj trudnoći nisam.
Jeste li kao trudnica koristili neke posebne dodatke za prehranu, što bismo mogli preporučiti i drugim budućim mamama?
– Tablete – Davitamon Compleet Mama plus Omega-3 Riblje ulje 2-u-1 kombinacija. Svakog jutra popijem svjež sok – mrkvu, cveklu, jabuku, đumbir, spravljen u sokovniku.
Vidjeli smo da se niste nimalo ugojili, jeste li pazili na ishranu ili je sve stvar genetike?
– Majka priroda se pobrinula za moju liniju, jer ja znam čak navečer kasno nešto pojesti (što je loše). Možda se to izbalansira kod mene, jer se mnogo krećem, pješačim.
Do 12 kilograma je najbolje da se trudnica ugoji. Što si teži, ti je teža trudnoća, jer valja taj “višak” kilograma nositi. A ako se manje ugojiš, to ništa ne govori o veličini i težini vaše bebe. Tako mi je bilo i u prvoj trudnoći, vitka, a Khan se rodio sa 4.950 grama, dug 54 cm i plus dojio 18 mjeseci. Ponosim se tim.
A iskreno i ne razmišljam o kilogramima. Ljudi sebi daju za pravo komentirati mršavu trudnicu, jao da li išta jede, pazi se i sl. A trudnice koje imaju višak kilograma ne komentiraju, ta trudnica je kao zdrava?! Koja diskriminacija i nonsens. Kao i kad je dijete deblje, ono je kao zdravije, a ljudi nisu svjesni da se kod deblje djece sve više pojavljuje dijabetes. To mi je potvrdila i Khanova pedijatrica u Holandiji kada sam je pitala: “Da li je Khan mršav”.
Znamo da nosite dječaka… I znamo da se kaže samo da je dijete živo i zdravo, ali jeste li, možda, priželjkivali malu Ninu?
– Ja sam prava „Mom of Boys“. Ne volim roze šnalice, gumice, trake, mašnice, girly stvari. Volim cool girls, ako je djevojčica, ne mora od glave do pete biti označena u roza boji! Ali, voljela bih djevojčicu!
U svom sarajevskom domu ste nedavno organizirali baby shower… Kako je proteklo druženje?
– To je također nešto što ću zauvijek pamtiti! Simbolično. Prekrasno je bilo. Nekako su me prijateljice iz Sarajeva ispratile, jer sam došla u Holandiju da se porodim i neću ih jedno vrijeme vidjeti.
Vidjeli smo teglicu s imenima koje su predlagali Vaši gosti za bebu, je li neko od tih imena pobijedilo? Ako nije, između kojih imena se dvoumite?
– Pobijedio je Alenov (suprug ap.a) i moj izbor. A gosti su imali zanimljivih prijedloga.
Znamo da ste se odlučili poroditi u Holandiji, zašto? Je li tamo rođen i Khan?
– Khan je rođen u staroj Koševskoj bolnici. I s njim mi je bila želja da se porodim u Holandiji, ali radi supruga i njegovih tada sam ostala u Sarajevu. Uslovi su zaista bili loši u Koševskoj bolnici, aktualna je bila i MRSA, a ni mama mi nije bila ovdje. Došla je nakon poroda. Isto mi je smetalo i bilo žao što moj suprug nije mogao biti prisutan tokom poroda, što je u Holandiji najnormalnije! Jer, zajedno smo u tome, kad zatrudniš ovdje se kaže: trudni SMO! A ne: trudna SAM. Ja sam, naprimjer, prisustvovala rođenju svog brata. Bilo mi je 10 godina, a on se rodio 1996. godine u Holandiji. U Sarajevu sam, ipak, uspjela snimiti svoj porod s Khanom… Dozvolili su mi.
Plaše li se mame drugog poroda?
– Plašim se, ali to je, nekako, zdrav strah. Jer je svaki porođaj drugačiji. Niti jedan doktor ne može garantirati da te neće puno boljeti, da će porod biti brz i sl. Ali, pozitivna sam i bitno je biti smiren i koncentrisan na disanje!
Majčinstvo ima svoje čari, ali nosi i nove brige. Čemu se kao “ponovna” mama najviše radujete, a šta Vas najviše plaši?
– Pružit ću svojoj djeci najviše ljubavi što mogu… i više od toga! Radujem se dojenju. Nista me ne plaši. I naravno snimanje s Majom Topčagić, ja kao boho trudnica sa sinom Khanom mi je nešto što će biti arhivirano zauvijek! Taj dan baš i da padne snijeg… tako magično i prirodno kao što je i sama trudnoća po sebi! I jedan sin u stomaku, drugi sin ljubi stomak, prekrasno!