Poznata pjevačica Ana Stanić je za “Alo” otkrila tajnu koju čuva 20 godina. Naime, ona je priznala da svaki put kada se popne na binu na sebi ima “sretne gaćice” koje su joj poput amajlije.
– Nosim ih duže od 20 godina, ali samo na koncertima. Fascinantno je da su čitave – rekla je ona.
Podsjećamo, Ana Stanić bila je prva pjevačica grupe „Moby Dick”, gdje nije provela mnogo vremena, pa je karijeru nastavila kao solo izvođač. Za njen njegovan i mladolik izgled, osim stanja duha i rituala koje prakticira godinama, zaslužan je, kako je otkrila za naš magazin, i genetski faktor.
– Pretpostavljam da je za moj izgled najzaslužniji genetski faktor, zatim moje stanje duha iz kojeg proizlazi i to kako se oblačim, kakvu frizuru nosim, kako se ponašam i kakvu energiju šaljem, te sam ubijeđena da to uveliko određuje utisak toga koliko imam godina, da li izgledam mlađe ili starije, a tu su i njega, te rituali koje prakticiram godinama unazad. Ja sam kao odlikaš, sve po pravilima. Doslovno sam do 25 rođendana počela da kupujem antirid kreme i da stvaram taj ritual nanošenja kreme oko očiju pred spavanje, noćne kreme na lice kao i ujutru hidratantne kreme.
Već 16 godina Ana prakticira svoj neizostavni ritual, ma u kakvom stanju bila, umorna ili ne, kaže, uvijek nađe vremena i snage da skine šminku, tonikom očisti lice, nanese noćnu kremu na lice i antirid oko očiju. Od tridesete godine Ana je počela odlaziti kod kozmetičara.
– Imam svoju kozmetičarku Emu, koja odlično zna šta mom licu treba, i posjećujem je redovno. Posljednju godinu počela je da praktikuje tretman mezoterapije radio talasima, bez igle i čini mi se da to održava moje lice svježim. Manja je potreba za čišćenjem, manje se prlja i nekako je bolje stanje lica od svih tih koktela koje mi ona ubaci radiotalasima. Često mi radi i biološke tretmane, tretmane vitaminom C i iz njenog salona uvijek izađem svježa. Nikad nisam crvena i iziritirana, a inače imam jako osjetljivu i svijetlu kožu.
Ana je jedna od sretnica koje i u četrdesetim imaju ubrzan metabolizam, može da jede koliko želi i nema problema s viškom kilograma.
– Na veliku sreću, kako sam ušla u četrdesete, nisam primijetila da mi se kilogrami lakše lijepe ili da ih teže skidam. I dalje imam ubrzan metabolizam i jedem nekoliko puta dnevno. Pošto jedem nekoliko puta, to nisu neki ogromni obroci, i to je princip koji mi prija. To sam još od trudnoće, kada sam imala trudnički dijabetes, počela da praktikujem, tada sam morala i onda sam to nekako nastavila. I shvatila da je to odlično za očuvanje metabolizma i kilaže. Ali, opet ne mogu biti sigurna šta je tu stvar genetike a šta stvar navike. Slatkiše, koji su bili uvijek moja slaba tačka, balansiram time što ne jedem junk food i grickalice. Jedini problem je što stalno jedem, jer ne podnosim glad, i zbog toga nikada nisam mogla biti na nekoj dijeti.
Od malena nikada nisam sebe mogla da zamislim s velikim stomakom ili da sam ugojena. Imala sam i ja faze kada bih se udebljala po nekoliko kilograma i kada shvatim da ne mogu da uđem u svoje farmerke bez elastina, to mi je bio alarm da trebam da smanjim i to je obično da smanjim količinu hrane ili da eventualno, ako govorimo o rigoroznoj dijeti, preskočim večeru. Najveći strah sam imala da ću se u trudnoći udebljati 20 kilograma i tu sam zaista vodila računa. Jela sam za dvoje, ali izuzetno zdravu hranu, čisto meso, mnogo salate, što manje ugljikohidrata, i na taj način sam se udebljala minimalnih sedam kilograma, pritom je beba imala 3.250 grama, i u svoje tijesne pantalone ušla sam za samo tri sedmice. Tu sam shvatila da kada imaš tu volju i disciplinu i kada znaš da ne želiš da sebe vidiš sa 20 kilograma viška poslije porođaja, ne može se desiri da se nenormalno udebljaš.
Ana, priča nam, nema utisak da su žene pod većom lupom nego muškarci. Jednostavno, žene se više debljaju, ali će ona na isti način zezati druga koji se udebljao i dobio stomak, baš kao i drugaricu, s tim da to sa ženama radi opreznije, jer, kaže, njih to mnogo više pogađa nego muškarce.
– Trudim se da pratim sebe, nosim ono što mi se nosi, ne oblačim ništa što se smatra da žena mojih godina treba da nosi, ali gledam da ne pretjeram i ne glumim klinku. Međutim, frizura, šminka, stil života, garderoba, u svemu tome slušam sebe i neki unutrašnji osjećaj, a ne nešto što bi sredina prepisala i mislim da je to ključ. Također, bavljenje muzikom, nekom umjetnošću me podmlađuje i čini mlađom duhom, a opet ljudi se bave potpuno drugačijim poslom, treba da stvari koje ih opuštaju i hrane njihovu dušu rade u slobodnom vremenu i da se toga ne lišavaju, te da ne dozvoljavaju da ih svakodnevica ubija, jer čim izgubiš tu iskru u očima, radost na licu, to je najtužnije.