Sulejman Memo Haljevac: Pitam se jesam li uspio predstaviti tipičnog Bosanca

Piše: Redakcija

Svijet voli pobjednike. I Sulejmana Memu Haljevca, akademskog slikara i pobjednika četvrte “Farme” televizije Pink, svi vole. Dok sam sjedila s njim u bašti kafića njegovog prijatelja Vlade Cabrere, prisutni su gledali u naš stol, smješkali se, a o Meminom telefonu da ne pričam. Zvonio je bar dvadeset puta, pa je odlučio da ga isključi. Kaže da je svaki dan posljednje sedmice tako. Kako u Ferhadiji deset metara prelazi po pola sata, a isto je bilo i u Knez Mihajlovoj. Prilaze mu, kaže, svi, ali najviše vršnjaci. Zamolila sam ga da mi donese nekoliko fotografija iz djetinjstva. Simpatičan je na njima, lijepi plavokosi dječak.
Gledam ga sad. Oči mu sjaje pobjednički, ali se u uglovima nakupilo borica. Nisam sigurna da su od smijeha. Pocrnio je i smršao 14 kilograma.

– Ova prva slika na kojoj sjedim u stolici nastala je kad me mama vodila na audiciju za reklamu “Lee Cooper”. Bio sam ljubomoran na neko dijete, što je snimilo tu reklamu, pa je mama odlučila da me odvede da i ja probam. A druga je u nastala u vremenu kad mi je tata bio scenograf na Televiziji Sarajevo. To su bile godine kad su snimane popularne dječije emisije. Onda su lijepo rekli da sam antitalent. Dozvolili su mi da se uslikam u toj uniformi, ali nisu mi dali da pjevam. Puno sam odudarao – kaže Memo u svom stilu.

Istina je da odudaraš. Ljudi te vole ili ne vole, ali po broju glasova koje si osvojio činjenica da je više ovih u prvoj grupi. Šta je najljepša stvar koja ti se desila u posljednja četiri mjeseca?

-Uvijek ću pamtiti moment kad je na “Farmu” ušla Mira Škorić i rekla mi da me puno pozdravljaju Halid (Bešlić) i Sejda i da kompletna familija glasa za mene. Spominjala je još neke zajedničke prijatelje. U tom momentu sam prvi put shvatio da sam napravio pravi čok. Halid je čovjek koji me uvijek podržavao i kupovao moje slike. Druga scena koju pamtim je trenutak kad sam vidio svjetla mog šehera. A još ću ti nešto reći, od radnje mog punca na Slatkom ćošetu, do slastičarne “Egipat” mi treba sat i po.

 Kad smo radili priču nakon tvoje pobjede u realitiju “Izgubljeni”, rekao si mi nešto slično. Koliko se ove dvije pobjede razlikuju?

– Mnogo. Moj telefonski račun je 2.500 maraka, a da sam se nakon izlaska uspio javiti samo svojoj supruzi i majci. Imao sam poziv čak s Novog Zelanda. U historiji reality projekta na Balkanu ovaj je, kažu, najgledaniji. Svakog dana “Farmu” je gledalo sedam ili osam miliona ljudi. U suštini, kad sam ulazio u oba projekta, htio sam da samo budem Memo i to je to. Moja najjača taktika je biti ja, showman, kojem raja nikad ne da da ide kući. Memo je imao iskren nijet, da bude bar dvije sedmice tamo. Borio sam se k’o lav. “Izgubljeni” su bili nekako drugačiji. Prvo, ti vidiš kamermana, pa mu lijepo kažeš: “Kako je, paša?” Ovdje niti koga vidiš ili znaš, a svi su hladni k’o špricer. U jednom trenutku sam mislio da sam poludio.

Kad?

– Desilo mi se da tri dana zaredom odem negdje sam, sakrijem se da posložim misli i gledam u prirodu. Ne prođe ni deset minuta, a meni dođe pismo ili me zovu na intervju. Gledaju me valjda iz produkcije i procijene o čemu mislim u tom trenutku. Prije ulaska bili smo na velikom sistematskom pregledu, pa sve sam kontao da mi nije neko ugradio kakav čip. Sve je nekako preprofesionalno i ne možeš da vjeruješ da se to tebi dešava. Onog trenutka kad sam ušao na ona vrata pomislio sam: ” Bože, je l’ moguće da sam ja ovdje”.

Kad sam radila razgovor s tvojom suprugom Lejlom, rekla mi je da je svake sedmice očekivala da izađeš. Razmišljala je o tome gdje ćete ove godine na odmor. A onda je juni polako protekao, ti ostao. Kad si, iskreno, počeo razmišljati o tome da bi možda, ipak, mogao pobijediti?

– Nikad. Bogami, nije mi bilo lako. Nisam nikad pomislio o pobjedi, ali mi je bio ogroman uspjeh kad sam ušao među šest posljednjih. Tad sam, eto tebi ću reći, bio ponosan na sebe. Kontao sam u stilu: “Hej, Memo uštini se, pa jesam li ja ovo ušao u prvih šest?” Onda sam u posljednje vrijeme, a mahalac sam i osjetim to, shvatio da se ruše rejtinzi u gledanju. Kad su dolazili da uzimaju izjave iz produkcije, osjetio sam neku napetost.

Šta ti je bilo najteže od svega? Vidim i sad dok pričaš, a i nekoliko puta na “Farmi”, oči su ti zasuzile…

– Najteže mi je bilo u momentima kad sam razmišljao da li sam uspio da dam pravu sliku svog naroda, onakvog kakav jeste. Dakle, mislim na Bosanca. Da li sam se pokazao kao pravi Bosanac i Hercegovac? O tome sam najviše razmišljao u onim momentima kad su bile svađe, pa ti neko nešto kaže. To je dilema koja me lomila. Htio sam da pokažem taj naš čok, miris sevdaha…

Daj nam pojasni šta na tvom slengu znači čok. Turska riječ, koja ima značenje puno je…

– Moj čok je nešto dobro, nešto što se odlično radi, a poteklo je iz jedne kafanice na Kovačima, gdje smo sjedili u pet ujutro. Sad je čok i u Srbiji popularan. Na nekoj priredbi, dok smo još bili na “Farmi”, prišlo mi je dvoje djece, mjesec dana prije kraja i kažu mi: “Mi smo glavni sa čokom u školi”. Moje finte prolaze, pa i ples.

Reper Sha bit će kum tvojoj kćerkici, tako si izjavio. Šta te to vezalo za ovog momka?

– Momenti koje smo provodili u šetnji tokom dana na “Farmi” bili su najljepši dio dana za mene. Nekako smo se odmah, na prvu, prepoznali. On je lud za “Nadrealistima” i dopada mu se naš humor. Sad imam 80.000 zahtjeva da mi bude kum. Hej, k’o “Dinastija”.

Lejla mi je rekla da ste skoro dva mjeseca razgovarali o tome da li da uopće odeš na “Farmu”. Je li bilo momenata kad si se zapitao što si uopće ušao?

– Nije. Da sam to uradio, onda bih se… na sebe i sve one koje su vjerovali u mene. U onom momentu kad je bila frka s Vesnom Rivas, da je bio muškarac, možda bih tad zeznuo stvar. Samo dragi Bog mi je dao sabur. U jednom momentu sam izgubio glas. Nikad me niko za 32 godine nije tako izbacio iz takta, nisam mogao pričati šest ili sedam minuta, ni doći do daha. Ne čujem nikog i ne mogu da govorim. Objavili su da sam išao doktoru, ali su mi dali vitaminski koktel jer sam bio u stanju šoka.

Kompletan tekst možete pročitati u printanom izdanju magazina “Azra” ( br. 855)

 

 

 

 

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti