LifestyleNovostiTemeZanimljivosti

Muškarci: Novi nježniji spol ili teška vremene druže moj

Evolucija ih je stvorila kao lovce i ratnike, te ih oblikovala da tu svoju ulogu odigraju najbolje što mogu. Stvorila ih je snažne, okretne i agresivne, no današnje čovječanstvo takve usluge više i ne treba. Kakva je budućnost muškog roda? Je li on tehnološki zastario?

Nedavno je obilježen i “praznik”, naziva “Međunarodni dan muškaraca”. Nije bilo pompe kao za Osmi mart, Međunarodni dan žena, nije bilo osnovaca koji su u redovima nosili karanfile svojim učiteljima; supruge, djevojke i ljubavnice nisu razbijale glavu šta i kako kupiti svojim muškarcima za “njihov dan”. Šefovi nisu tog jutra na najvažniji sto u firmi dobijali gomile poklona i čestitki od svojih uposlenica, koje se nisu utrkivale kako bi šefu čestitale Dan muškaraca. Devetnaestog novembra ove godine nije se desilo ništa spektakularno, ništa osim što su svi portali objavili da je baš taj dan “Međunarodni dana muškaraca”, objavljujući usput i onih nekoliko škrtih rečenica o ovom “prazniku”, koje se mogu naći na Wikipediji.

Zaslužuju li muškarci dan koji mogu nazvati svojim? Bez bilo kakvog ustezanja, da. Tokom 365 dana u jednoj godini, skoro svaki je dan „dan nečega”, poput 14. marta – „Dana znaka Pi”, 24. aprila – Svjetskog dana laboratorijskih životinja, 23. maja – Svjetskog dana kornjača ili 30. septembra – Svjetskog dana kafe. Istovremeno s Međunarodnim danom muškaraca, obilježavaju se i Svjetski dan WC-a, Svjetski dan poginulih novinara i Svjetski dan vlasnika oružja. I muškarci su, vjerovatno, još značajna pojava, pa i oni zaslužuju svoj dan. Kažemo „još”, jer se svijet mijenja velikom brzinom i u tom haotičnom vrtlogu promjena mijenjaju se i muškarci i okolnosti u kojima muška populacija raste, radi, djeluje i umire. Mnogo je govoreno o čuvenom Y hromozomu, onom koji čini muškarca muškarcem i koji je, navodno, slabio i polako se pretvarao u X hromozom, onaj u kojem je sadržana ženska strana svakog mužjaka. Nivo testosterona u venama muškaraca na Zapadu opada već nekoliko decenija i to je trend koji se neće zaustaviti sam od sebe.

– U jednoj od najvećih studija ove vrste izvještava se o širokom fenomenu opadanja nivoa testosterona kod muškaraca u Massachusettsu. Taj fenomen nije povezan sa starenjem, općim zdravstvenim stanjem ili životnim stilom, svim onim što utječe na nivo testosterona. Istraživači su pronašli da su koncentracije testosterona opadale po stopi od 1,2 posto godišnje, ukupno 17 posto u razdoblju od 1987. do 2004. godine. Silazna putanja je primijećena i kod pojedinaca i kod ukupne populacije. Najveće promjene primijećene su kod muškaraca u istim godinama, ali u različitim razdobljima. Tako su 65-godišnjaci iz 2002. imali niži nivo testosterona nego 65-godišnjaci iz 1987. godine – pisali su 2007. razni naučni portali, iznoseći dijelove ove šokantne danske studije.

Postaju li muškarci slabiji? I da i ne. Postaju li muškarci slabići i mekušci? Ne bi se reklo. Da li muškarci generalno postaju feminizirani, kako njihov nivo testosterona opada? Ni slučajno. Šta se onda mijenja kada je riječ o muškom rodu? Mijenja se uloga muškarca kao i uloga žene. Nekada lovac i ratnik, kasnije pater familias, veliki ili manji vođa, trgovac, političar, zanatlija, danas je muškarac i otac koji ostaje kod kuće i mijenja pelene bebi dok njegova supruga zarađuje, danas su žene oficiri kojima su potčinjeni drugi, i to brojni muškarci. U novom poretku stvari muškarac je često prinuđen da sluša i posluša, on je samo točkić ili remenica neke velike priče, ni slučajno upravljačka palica.

Šta uraditi s muškarcem čije uloge više nisu potrebne, uloge da štiti, brani, osvaja, širi svoje potomstvo i genetski materijal po svaku cijenu i nastoji biti pravi u svemu gdje se može takmičiti? Šta učiniti s muškim rodom ako kloniranje jednog dana postane legalno i muškarci i s te strane postanu potpuno nepotrebni? To su velika pitanja, možda najveća koja čovječanstvo u ovom trenutku ima pred sobom i na koja će još dugo vremena tražiti prave odgovore.

 Testosteron i sociologija

Šta je to što je uzrokovalo dramatičan pad nivoa testosterona kod muškaraca na Zapadu, tokom proteklih stotinjak godina? Prema nekim autorima, to je hrana prebogata šećerom, aditivima i mastima. Masna hrana može da poveća lučenja estrogena – ženskog spolnog hormona. Prema drugima, krivac su hemikalije i plastika koja potiče lučenje estrogena. Takva plastika se nalazi svuda oko nas, u bocama gaziranih pića, kutijama za hranu na poslu, okvirima za CD itd. Ipak, niti jedan odgovor ne zadovoljava pitanje zbog čega muškarci nisu ono što su bili, zbog čega nisu tako „maskulinarni”, mišićavi, viteški nastrojeni i spremni uletjeti u prvu tuču?

Odgovor možda nemaju hemija i biologija, nego ga možda krije sociologija. Nove društvene uloge, život u uređenim društvenim sistemima, gdje svako zna svoje mjesto i ulogu, život u doba gdje se sukobi ne završavaju tučom i potezanjem oružja nego putem advokata na sudu, sve to uslovljava da današnjem muškarcu i nije potrebna tako velika količina testosterona kao prije nekoliko stoljeća, kada je bilo jasno da će svaki muškarac jednom u životu morati ići u rat. Moderni muškarac ne lovi hranu, on je kupuje. On ne ratuje, za sigurnost se brinu policija i vojska. On ne mora biti dominantan u svojoj grupi, po svaku cijenu. Čak i kao beta-mužjak, on može da živi vrlo ugodno i prosperitetno, da nađe lijepu partnericu i ima potomstvo, ima posao i udobnu kuću. Za takvo nešto mu više nisu potrebni ni kosmato tijelo, ni velika čeljust, ni široki torzo i jaki mišići, dovoljno mu je da završi odgovarajuću školu, da bude inteligentan, uporan, vrijedan, pošten i da ima malo sreće u životu.

Mi smo još u procesu evolucije, naša tijela se mijenjaju kao i intenzitet hemijskih procesa u našem organizmu. Naše čeljusti su manje, ali su kora velikog mozga i lobanja sve veći. Ipak, treba priznati da su današnji muškarci fizički itekako slabiji nego njihovi, ne tako davni preci.

– Čimpanze, naši najbliži preci, imaju mišiće koji su četiri puta jači nego naši. Oni koriste mišićna vlakna na potpuno drugačiji način, oni gibaju svoja tijela s grane na granu i trebaju mnogo snage. Iz nekog razloga naša mišićna vlakna postaju slabija tokom vremena. Kada je u pitanju vilica, naprimjer, to može imati nešto s omogućavanjem više prostora za mozak u lobanji. Iako, ja mislim da to ima više poveznica s našim prelaskom iz šume u savanu. Mi smo izgubili potrebu za tako eksplozivnom snagom, jer nam je trebalo nešto potpuno novo i drugo – velika izdržljivost, kako bi hodali i trčali na velike daljine, ali smo razvili nove mišiće, one koji su omogućili da pravimo alatke i druge stvari – kaže australski arheolog Peter McAllister za ugledni Salon.com.

Muškarci su u prošlosti bili vrlo, vrlo jaki. Prvi istraživači su bili zaprepašteni brzinom kojom su mogli trčati Aboridžini koje su zatekli na obalama Australije. Prema otiscima stopala zaleđenim u pijesku i vremenu, jasno je da su neki od njih trčali brže od Usaina Bolta. Veslači na brodovima stare Grčke morali su biti tri puta snažniji nego današnji veslači. Radnici u nekadašnjim tvornicama s početka industrijske revolucije morali su podnositi nevjerovatno velike napore, ručno podizati džinovske čekiće i slično. I danas muškarci iz nepalskog naroda Sherpas, poznati vodiči na Himalajima, zadivljuju svojom snagom i izdržljivošću. Iako imaju samo oko 55 kilograma, oni nose 90 kilograma tereta i s njim na jednom putovanju prema Mont Everestu pređu gotovo 75 kilometara.

Da li je stoga muškarac zastario, tehnološki kada je evolucija u pitanju? Da li je ona, zapravo, hodajući atavizam? Šta uraditi sa snažnim mišićima, snažnim kostima i testosteronom te kako ih prilogoditi novom dobu, onom u kojem muškarac nije ni ratnik, ni lovac niti radi teške fizičke poslove? Moderni muškarci danas imaju potpuno druge uloge, od kojih neke nisu imali čak ni njihovi očevi ili djedovi. Evo nekih od tih novih uloga.

Muškarac je roditelj

Ne tako davno, možda do prije tri decenije, roditeljstvo je bilo uglavnom majčina briga. Muškarci bi obavili svoj dio “posla”, a porođaje muke i sve ono što dolazi nakon toga, bio je teret na leđima žene. Ona se brinula o zdravlju mališana, o nihovoj ishrani, čuvala ih od povreda i bolesti, te imala zadatak da ih “izvede na pravi put”. Posebno se to odnosilo na dječake, od kojih je trebalo stvoriti dostojnog nasljednika vlastitog oca.

Današnji očevi su mnogo drugačiji nego njihovi bliski preci, te rade ono što ti isti muževni preci ne bi ni u snu radili. Moderni muškarci čuvaju djecu, mijenjaju im pelene, čiste ih od ostataka fizioloških potreba, prave im hranu i brinu su o svom potomstvu na najbolji mogući način.

Muškarac je partner

Tokom cijele historije ljudskih društava, sve do nedavno, muškarac je bio taj koji je govorio, a žena je bila ona koja je slušala i radila onako kako joj muž kaže.

– Slušaj ga dobro. Pusti ga neka ispriča svoje muke i nevolje. Tvoje su trivijalne u poređenju s njegovima – savjetovao je jedan porodični savjetnik iz 1943. godine.

Možda još negdje na Zapadu ima poneka porodica koja odražava ovaj tip odnosa muž-supruga, no obično bi služila kao podsmijeh za okolinu ili bi komšije pozvale socijalne radnike. Današnji brakovi se sklapaju iz ljubavi i postoje dok ljubav traje. Dok ona traje, bračni drugovi su partneri, oni zajednički razgovaraju o životnim pitanjima i zajednički traže rješenja za važna pitanja koja život i svakodnevica nose. Oni zajednički plaćaju račune, kupuju sve potrebno za kuću, zajednički dijele porodični automobil i zajednički se brinu o djeci.

Muškarac je kolega

Paleolitski muškarci se nisu previše vezivali za mjesto i druge ljude. Lutali su šumama i prostranstvima, lovili onoliko koliko im treba i nerado dijelili teritoriju i raspoložive resurse s bilo kim. Drevni muškarci su bili veliki individualci, vrlo samoživi i sami sebi dovoljni. Takav mentalni sklop, onaj koji je funkcionirao po principu “u se – na se – i poda se”, danas više nije tako poželjan. Moderni muškarci su morali sabiti ili potpuno potisnuti neke svoje nagone. Oni danas rade i kreću se mjestima s mnogo drugih individua, oni moraju dijeliti mjesto i resurse s drugim ljudima, te biti kolegijalni.

Muškarac brine o sebi

Još do prije koju godinu, možda prije deset ili 15 godina, važni muškarci su u novinskim intervjuima s osmijehom izjavljivali da “znaju spremiti jaja i viršle”, te skuhati kafu. Takva izjava bi danas bili ismijana. Moderni muškarci se u društvu emancipiranih, zaposlenih žena, moraju brinuti o sebi i svojim potrebama. Oni znaju kuhati, uključiti veš-mašinu i peglati i nije ih sramota to raditi. Nije ih čak ni “sramota” usisati, brisati prašinu ili zategnuti vlastiti krevet.

Ž6 = Muškarac ima planove

Svijet je nekada bio mirnije, uređenije mjesto. Muškarac bi radio, zarađivao plaću, kod kuće bi ga čekala supruga i topao ručak. U kafani bi ga čekalo društvo. Novi dan bio donio novi – isti – stari životni krug. Danas se svijet mijenja tako brzo, tako da niko, baš niko ne zna šta donosi i najbliža budućnost. Moderni muškarac stoga pravi planove, posebno one s oznakom Plan B, te aktivno razmišlja o svojoj ulozi, poslu, karijeri i porodici u godinama koje dolaze.

Na kraju, treba biti pošen i priznati da je testosteron stvorio muškarca, pomogao mu da preživi sve krize i nevolje, no danas mu pravi problem. Tamo gdje je previše testosterona, tamo su saobraćajne nesreće, nasilje, ratovi. Oružje, krađe i nepoštenje. To moderni zakoni ne dopuštaju. Ono što je stvorilo muškarca, kao borbenu pojavu koja brani svijet i želi preoteti tuđe, sada radi protiv njega. Muškarac se tako mora prilagoditi i biti spreman da napravi velike ustupke i velike kompromise, možda kakvi još nisu napravljeni od postanka ljudskog roda. Muškarci su zbunjeni, svjesni su činjenice da se svijet promijenio i da se i njihova uloga mijenja, ali mogu biti sretni, jer jednom u godini i oni imaju svoj praznik. Makar taj dan nikom ništa ne značio.

Stvari koje su nekad bile samo muške

Mnoge pojave koje danas smatramo da su tipično muške ili ženske, u historiji takve nisu bile. Čipku i potpetice prvobitno su nosili muškarci. Oboje su bili vrlo moderni muški detalji oko 1600. godine. Roza odjeća je smatrana odličnom za dječake, a plava za djevojčice, još prije stotinjak godina. U nekadašnjim kancelarijama, kao „sekretarice” su uglavnom radili muškarci. Moderna sekretarica, ona ženskog spola, izumljena je 20-ih godina prošlog stoljeća. Cheerleading, navijanje na stadionima i sportskim događajima, također je dugo vremena bio muški posao. Velike vojskovođe i ratnici tokom cijele historije nosili su dugu kosu, kao simbol muškosti i snage. I na kraju, vrenje piva su u starom Egiptu izumile žene i pivo je smatrano njihovim, ženskim pićem.

Metroseksualci su OUT

Na prelazu u novi milenij smatrano je da su metroseksualci budućnost muškog roda. David Beckham je zaradio milijarde na toj slatkoj, bizarnoj zabludi. Nije bilo tako. Recesija je ponovo u modu vratila čvršće muškarce, a metroseksualce poslala u historiju.