Prvi put sam ga slušala kako govori u jednoj dijaloškoj emisiji na Hrvatskoj nacionalnoj televiziji, potom i u “Reflexu” na OBN-u. S nekom naročitom mjerom analizira i secira sve ono bitno – političko, ekonomsko, društveno…, smješteno u naše domaće, lokalne okvire. Ima li pravo baš u svemu? Vjerovatno ne… Uostalom, ko ima? Ali je pravo to da on s neupitnim zanjem podstiče da se zapitaš, okreneš oko sebe i propitaš.
Povoda za razgovor s Ninom Raspudićem, profesorom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, rođenom Mostarcu, bilo je mnogo. Hrvatska je tek bila ušla u EU, a tih dana i neslavno se završila Bebolucija, odnosno “revolucija” šačice građana ispred Zajedničkih institucija BiH, zbog neizdavanja JMBG.
Kaže da je naš najveći problem apatija, koja je postala opća, kao i gubitak vjere u to da se išta može promijeniti. I, nije da smo razgovarali samo o životnoj problematici, na stolu su se našli i Bruce Lee, “Zrinjski”, Hercegovina i žene.
– Prosvjedi za JMBG krenuli su kao prosvjed protiv nefunkcioniranja države koja građanima ne osigurava ni najelementarnija prava, a na kraju su, nažalost, polučili potpuno suprotan rezultat, a to je još nefunkcionalnija država u kojoj se sada i rad zajedničkih državnih institucija dovodi u pitanje. Takva situacija, u kojoj i najbolja namjera nužno rezultira lošim posljedicama, djeluje dodatno depresivno na ljude pa većina ostaje na ispraznom kritiziranju uz kafu – kaže Raspudić u intervjuu za naš magazin.
Top tema posljednjih dana je ulazak Hrvatske u EU. Mišljenja su podijeljena kada je riječ o blagodatima života u Uniji. Zašto je dobro ovih dana imati hrvatski pasoš?
– EU je velikoj krizi i danas djeluje znatno manje primamljivo nego prije desetak godina, kada je Hrvatska počela pristupni put. Ipak, biti državljanin zemlje članice EU znači moći se lakše kretati i imati donekle širu mogućnost školovanja i zapošljavanja. Nijednoj zemlji neće druga riješiti probleme. Maštanja o nekakvim fondovima koje će drugi puniti, a mi se iz njih obilato koristiti su puste tlapnje. No, okvir EU pruža određene nove mogućnosti, a od nas samih ovisi kako ćemo se unutar njih pozicionirati i hoćemo li iz toga profitirati.
Veliki književnik Dževad Karahasan dobro primjećuje da današnji čovjek (u 21. vijeku) osjeća strah od apsolutno svega: terorista, ekonomske krize, klimatskih promjena, komšije, letenja, strah od… Zašto je to tako?
– Ljudi žive sve izoliraniji jedni od drugih. Današnje zapadno društvu pretvara čovjeka sve više u apsolutnog individualca, koji je teoretski slobodniji, a praktično sve usamljeniji i nesigurniji. Paradoks da ljudi nikada nisu raspolagali s više materijalnih sredstava, a da su sve depresivniji svjedoči kako nešto dubinski ne štima s današnjom zapadnom civilizacijom.
Ž5 = Nerijetko u intervjuima Hercegovinu suprotstavljate Bosni (što je, uostalom, i prirodno i ne smije se prigovoriti rođenom Mostarcu), objasnite nam koja je suštinska razlika između hercegovačkog i bosanskog duha.
– Radi se o zdravom regionalnom prepucavanju. Za Hercegovce su se lijepili svakakvi stereotipi, ali nikada nisam čuo da bi se za njih reklo da su glupi, lijeni ili nesposobni. Hercegovci su skloniji razmetanju, a Bosanci kuknjavi. Mjera je, naravno, negdje po sredini.
Dobro, ni Bosancima se nije spočitavalo da su baš lijeni, ali ono što se danas spočitava mladima jeste da su krajnje nezainteresirani i nespremni da stvari uzimaju u svoje ruke, i da ih nazivaju pravim imenima. Mnogi su uvjerenja da će bolja vremena biti ipak teret koji će na svojim leđima morati iznijeti generacije koje tek dolaze. Šta Vama kao čovjeku koji radi sa studentima, educira ih, naročito ulijeva nadu u tom smislu?
– Svaka genaracija mladih nosi potencijal, no o društvu koje ih educira i uči ih vrijednostima ovisi što će od njih na kraju ispasti. U pravilu, tu nema velikih skokova, jer, kakvi stari, otprilike takvi su im i mladi. Moje nastavno iskustvo mi govori da su u bitnome sve generacije slične – imate manjinu izrazito nadarenih, većinu prosječnih i onda na kraju, manjinu problematičnih. Mene ne brinu mladi, već oni koji su na vrhuncu snaga i upravljaju današnjim društvom, očito u pogrešnom smjeru.
Volimo vjerovati da smo najotvoreniji ljudi na cijelom svijetu i da od nas boljih domaćina nema. Ako je već tako, otkud onda tolika količina predrasuda u svemu i o svemu?
– Takve stereotipe uzgajaju ljudi koji nisu putovali. Svijet je pun dragih, gostoljubivih, srdačnih ljudi, tako da mislim kako tu nismo ništa bolji od drugih, ali nismo ni lošiji. Veliki problem ove loše ekonomske situacije je što većina mladih u BiH nema priliku putovati i boraviti u drugim zemljama, čime bi stekli i potpuniju sliku samih sebe i svoje sredine, mogli vidjeti što bi se kod kuće moglo promijeniti, ali i što je dobro pa to treba njegovati.
Kada jedan John Galliano pijan izvrijeđa židovski par, svjetska javnost ga doslovno istjera iz modnog svijeta i u svakom smislu profesionalno marginalizira. A, kada jedan Bora Čorba u televizijskom primetimeu kaže da je četnik i da se ponosi time, ovdje se amnestira time što ima vrhunske stihove. Kada Ceca pred desecima fotoreportera ljubi spomenik Arkanu, Bosanci se utrkuju ko će prije kupiti njen novi CD i iz čijih auta će više treštati njena “Kukavica”. Čemu pripisujete ovaj paradoks?
– Ljudi očito razdvajaju osobu u cjelini njenog djelovanja od dijela njezine aktivnosti koji im paše. Odavno sam se prestao zamarati time tko što sluša, samo ako mene ne gnjavi. Za mene je pravi paradoks kako nas u školama generacijama uče glazbenoj kulturi, a većina onda poslije ipak sluša šund.
Otkud Vam ideja da u Mostaru podignete spomenik Bruceu Leeju?
– U Mostaru ljeti zna biti jako vruće, i iznad četrdeset stupnjeva pa ljudima svašta padne na pamet. A neke od tih ideja, poput spomenika Leeju, pokažu se dobre i pozitivne. Tako je to nekako otprilike išlo.
Obično kod nas kažu da fudbal više nije na stadionu već u kancelarijama. Ali, da se ipak zadržimo na zelenom travnjaku: “Velež”ili “Široki”, ili nešto treće?
– “Zrinjski” je moj klub.
Čiju misao slijedite?
– Svačiju, ako je pametna.
Čemu jednog Hercegovca uči žena?
– Skromnosti i poniznosti!