Slobodno vrijeme danas je postalo prava dragocjenost. No, nerijetko vam i sudbina odredi takav životni put da slobodno vrijeme u vaš život dođe iznenada. A, ako ste naviknuti na rad, poput naše sagovornice, novinarke, urednice i televizijske voditeljice Sanje Bagarić, onda ćete i u tim momentima tragati za nečim čime biste ih ispunili. Dok je uz supruga Damira Arnauta, našeg bivšeg ambasadora u Australiji, boravila na najmlađem kontinentu, Sanja je otkrila svoju sklonost ka šivenju. Iako čak nije znala ni kako se uvlači konac u šivaću mašinu, bila je odlučna u namjeri da to nauči. Najprije je počela šivati krpene lutkice, a povratkom u Sarajevo, Sanja je za sebe pronašla još jedan zanimljiv hobi – oslikavanje namještaja.
Prva šivaća mašina
– Sve je počelo prije nekoliko godina, dok smo bili u Australiji. Iako je suprugov posao donosio i meni samoj punoj obaveza, ipak sam imala mnogo i slobodnog vremena. Nisam ga željela trošiti samo na kuhanje i čišćenje, to mi je, nekako, bilo zatupljujuće. U Australiji je, inače, “hand made” veoma na cijeni. Njihove knjižnice su pune časopisa i priručnika s instrukcijama kako za šivanje, tako i ostalih stvari tipa “Uradi sam”. I, tako sam počela maštati da se počnem baviti nečim od toga i da čak pokrenem neki mali biznis. Kako se nikada ničim sličnim nisam bavila, nisam znala ni kako koristiti mašinu za šivanje. Otišla sam na jedan sat koji je organizirala jedna organizacija za imigrante na kojem sam naučila kako utaknuti konac u šivaću mašinu i kako je koristiti. Sve ostale savjete našla sam ili na YouTubeu ili bih sama nadošla na određena rješenja. Kupila sam jednu malu mašinicu za šivanje, tkanine, boje… Najprije sam počela praviti platnene lutkice i sove, jer je njih najjednostavnije napraviti od raznih tkanina. Međutim, kako nemam poduzetničkog duha, sve je ostalo na tome da su na kraju bile samo zgodan poklon. Dijelila sam ih suprugama od ambasadora i diplomata, Australkama. Bile su oduševljene njima. Čak su mislile da su haljinice koje sam im pravila neka vrsta narodne nošnje u našoj zemlji. U svakom slučaju, bio im je to lijep suvenir, sjećanje na mene i našu zemlju – kaže za naš magazin Sanja, dodajući kako je u Australiji svoj hobi zanemarila kada je počela raditi u jednoj ekskluzivnoj robnoj kući.
No, neko vrijeme nakon povratka u Sarajevo ostala je u drugom stanju. Imala je zdravstvenih problema, pa je trenutno na bolovanju, kako bi čuvala trudnoću.
Siva komoda
– Veći dio vremena moram provoditi u kući. Tako sam, sasvim slučajno, otkrila jednu malu radnju koja prodaje materijal, boje, salvete za “decoupage” tehniku. Otprilike u isto vrijeme vidjela sam televizijski prilog kako oslikati namještaj, posuđe, slike tom tehnikom i činilo mi se nevjerojatno jednostavno, pa sam odlučila i sama probati. I zaista jeste. To je tehnika gdje ne možete pogriješiti. Naprotiv, što više pogriješite, to bolje ispadne. Čak sam i sina Bornu uključila u svoj hobi. Par pločica napravljenih tom tehnikom on je uradio – ponosno će Sanja, koja će se uskoro drugi put ostvariti u najljepšoj ulozi.
Prvo oslikavanje namještaja isprobala je na drvenim pločicama. Najprije bi ih obojila u shabby chic stilu, potom bi ih šmirglala, kako bi djelovale iskrzanije, a onda bi na njih zalijepila salvetu.
– Kasnije sam nastavila sa sanducima, pa sam potom u šupi našla nekoliko starih odbačenih smeđih stolića. A sad, na “zadovoljstvo” svojih ukućana, prelazim i na ostatak namještaja. Jedna siva komoda u stanu koju smo donijeli iz Australije bolje će izgledati bude li bijela u shabby chic stilu. Da dodam, nikad nisam bila pomodarka. Znam da je taj stil sad u modi, ali meni se, zapravo, uvijek sviđao – uz osmijeh će Sanja, dodajući da je u njenom kreativnom radu najviše podržava suprug.
– On se oduševio kada je vidio prve transformacije. Najviše me podržava. Možda i zbog toga jer se nada da će me ovaj hobi držati zauzetom, kako ga ne bih gnjavila dok je na poslu… (smijeh). Ovim zadnjim hobijem sam se počela baviti tek nedavno, tako da moje radove nije imao prilike vidjeti veliki broj ljudi, ali ko god je vidio, roditelji, sestra, Facebook prijatelji, bili su oduševljeni. Mene, pak, najviše oduševljava što misle da je za takvo oslikavanje potrebno neko veliko umijeće – na kraju će Sanja.
[nggallery id=606]