Iako je regionalni uspjeh doživjela 1993. godine kao članica benda E.T. pjesmom „ Tek je 12 sati”, već na prvim nastupima Ivane Vrdoljak (tada Ranilović) Vanne muzičkim kritičarima bilo je jasno da je zvijezda rođena. Bilo je to desetak godina ranije, kad je s pjesmom “What a feeling” pobijedila je na Prvom pljesku u rodnoj Koprivnici, a tri godine kasnije ponovo je zablistala na Zagrebačkom takmičenju pjesmom „Pokora”. Uspješnu saradnju s grupom E.T. okončala je 1998. godine, pet godina nakon objavljivanja prvog hita, da bi se posvetila solo karijeri. Mnogi je i danas smatraju najboljom hrvatskom pop pjevačicom.
Prošlo je čak 20 godina od tog velikog regionalnog uspjeha. U međuvremenu ste izgradili i uspješnu solo karijeru, skladan brak, postali ste majka. Jeste li zadovoljni onim što ste postigli?
– Privatno, zaista, ne bih ništa mijenjala. Zahvalna sam za to s kime dijelim život, dobro i zlo, strasti i tuge, pa i poslovne probleme. K tome, super su nam i djeca ispala, zdrava, lijepa i pametna. Željeti više bila bi čista obijest i glupost. Poslovno bih, naravno, željela promijeniti dosta toga, ali problem je što na mnogo toga ne mogu utjecati, iako se zaista svakodnevno trudim. U čovjekovoj prirodi je željeti više i bolje. No, biti žena i baviti se glazbom na Balkanu… Nekih se snova, nažalost, morate riješiti i morate se pokušati prilagoditi mogućem. Eto, može se dakle, zaključiti da još imam puno toga za dati. Trebam biti borac, kao uostalom i svi ljudi kojima je stalo do onog što rade. A ja glazbu ne radim, ja je živim.
Jeste li zadovoljni reakcijama publike na nove pjesme tri godine nakon objavljivanja albuma „Sjaj”?
– Naročito sam zadovoljna i zahvalna za reakcije publike, isto tako i radijskim urednicima koji, zaista, vole te pjesme. Sada mi je naročito važno da i pjesma „Lopov” postigne takvu omiljenost tim više što mi mnogi govore da ima itekakvog potencijala za to. Ona je stilski dosta različita od pjesama s albuma „Sjaj”. Podsjeća na Vannu iz devedesetih, a znam i sama da to ljudi vole. Pjesmu sam, inače, sama napisala i svaka pohvala za nju od mene učini sretnu ženu.
Vas još navode kao najbolju hrvatsku pjevačicu, a publika u BiH Vas izuzetno voli i cijeni. Godi li Vam sve to?
– Vjerujte, i ja publiku u BiH izuzetno volim i cijenim, kao ljude kojima glazbe nije nikada dovoljno i koji svoje emocije izražavaju izravno i bez zadrške. Takvi moraju biti glazbenici i interpretatori. Ako se neko i dalje divi tome kako i što pjevam, ponizno se zahvaljujem. Osobno, znam da ima oko mene fantastičnih pjevača kojima se divim i zaista koristim svaku priliku da im to i kažem. Imala sam priliku to kazati Beyonce prije njenog predzadnjeg koncerta u Zagrebu.
I kako je to izgledalo?
– Kada sam joj to trebala reći, oči su mi se napunile suzama i zapravo nisam rekla ništa. Moja kćer Jana joj je rekla što je trebalo, a ja sam samo stajala sa strane. Sjećam se, također, prvog koncerta u Sarajevu, kada me na tonsku probu došao poslušati Halid Bešlić i poslije mi je rekao: “Vanna, ti pjevaš k’o da si naša”. Bilo je to prije mnogo godina, a ja se i danas veselim kada se toga sjetim.
Porodica zauzima prvu poziciju u Vašem dnevnom rasporedu i poznati ste kao veoma brižna mama. Kako organizirati skladan porodični život i graditi uspješnu karijeru?
– Zapravo, veoma teško. No, nikada nije bilo u pitanju hoću li se baviti djecom i karijerom, pa makar i u sporijem intenzitetu, ili će se djecom baviti neko drugi, a ja ću po cijele dane biti samo Vanna. Sve moje prijateljice imaju djecu i karijere. Dežuraju u bolnicama kao liječnice, rade doktorate i ne vidim tu veći problem. Dan je dug. Treba ga dobro organizirati i posvetiti se stvarima i ljudima koji ne troše vrijeme ili živce. Osobno, ne odlazim na duge kave po gradu, ne provodim sate na društvenim mrežama i ne gledam navečer serije koje me ne interesiraju. Ne trošim vrijeme bezveze.
Negdje sam pročitala da biste, možda, pristali da vodite televizijski show, ali da niste željeli nastupati u, naprimjer, „Plesu sa zvijezdama”. U čemu je fol, bodovanju, ocjenjivanju ili…
– Da, mogu se zamisliti kako vodim neki show, biram goste s kojima ću razgovarati, tražim teme koje bi ljudima bile zanimljive, malo pjevam ili biram pjesme drugih, smišljam aktualne fore i tako zabavljam publiku. S druge strane, „Ples sa zvijezdama” je zadati format show emisije u kojemu nema puno izražavanja osobnih stavova i afiniteta. To je jako zabavno natjecanje koje od osobe traži ono što treba za show, a ne ono što osoba ima za dati. Uživala sam biti djelom showa „Zvijezde pjevaju” kao član žirija. Tamo sam mogla lijepo reći što mislim o nečijoj izvedbi i to na, nadam se, atraktivan način.
I danas odlično izgledate. Koliko pažnje posvećujete svom izgledu?
– O da, imam dva personalna trenera, pse Abu i Dona. Kada bih imala i trećeg, riješila bih se i ovih dva-tri kilograma viška jednom zauvijek. Šalu na stranu, hvala na vašem dojmu. To bi valjda bio rezultat vječnih dijeta, jutarnje gimnastike, dobrih krema, poneke masaže, vrijednih frizerki, manikerki… Još kada bih spavala barem pola sata dulje ujutro, gdje bi mi bio kraj.
Kažu da je sreća stvar izbora i stava. Šta Vas čini istinski sretnom osobom i smatrate li se takvom?
– Pa, evo, činjenica da uopće postoji interes za moju glazbu me zaista čini sretnom. Nužno je gledati na svijet i vlastiti život pozitivno, pa makar kada nam rezultati i ne idu u prilog. Ja, recimo, svake godine žudim za tim da ljeto, moje omiljeno godišnje doba, provedem na moru. Onda ljeto dođe, i ja baš ne stignem otići na more ni približno koliko bih htjela. Tada me može uhvatiti depresija, pa sam, da bih izbjegla depresiju, odlučila uživati u svakom periodu godine, sigurno mogu naći nešto lijepo i u zimi, proljeću i jeseni. Tako biram sreću.