Vlada Rusije izglasala je zakon prema kojem se narednih 100 godina ne smije održavati gay parada. Baš tih dana malo južnije, na Mediteranu, održana je gay parada, bez incidenata. Svi su šokirani, od Splićana je drugačije očekivano. Ali, cijela hrvatska politička elita došla je da kaže: „Gay it is OK”, i to je to. I dok je seksualni identitet postao predmet rasprava brojnih parlamenata, gotovo da svako od nas poznaje nekog gaya. Bilo ih je i prije, svjedoče brojni. Ipak, danas se radi o cijelom lifestyleu ljudi koje prepoznajemo po načinu na koji se oblače ili govore.
Priča o homoseksualcima kod mnogih izaziva gnjev. Glasni su kada se pozivaju na religiju ili zakone prirode. Ipak, teško je povjerovati da bi neko pristao na bolni homo seks zbog trenda, odnosno, da može ikako drugačije. Biseksualac je najčešće oženjeni muškarac, otac. Vodi jedan život u porodici, a drugi sa svojim dečkom.
– Samo da znaš koliko ih je – zabrinuto je lice našeg sagovornika. On ima 30-ak godina. Odavno je načisto sa sobom i cijelim svijetom da je gay. Iznimno je pametan, lijep je i dobro miriše. Njegova potraga na moju molbu da među svojim takvim prijateljima – nađe jednog koji bi s nama podijelio svoju priču – nije urodila plodom.
– Oni se boje vlastite sjene. Znaš li ti kako je njima život komplikovan? Ovakav si za ženu, djecu, prijatelje ove, prijatelje one. Frustrira to. Nikad nećeš naći jednog takvog da ti ispriča priču.
A koliko ih ima?
– Jako puno. Nevjerovatno puno. Moram ti priznati da ja nikad nisam bio u vezi s pravim gay muškarcem. Koliko god da sam se trudio, uvijek sam nailazio na biseksualce. Svaki put kad upoznam frajera prvo pomislim: “Molim te, Bože, da ne bude biseksualan”. I na kraju uvijek bude takav. Bilo da je imao vezu, brak ili to još ima.
Ispičaj mi jedno iskustvo s biseksualcem koji je oženjen? Kako uopće stupite u kontakt?
– Obično putem interneta, postoje stranice gdje se mi upoznajemo. Predstavio mi se kao dečko, imali smo super komunikaciju, ni u jednom momentu mi nije nagovještavao da je porodičan čovjek. Proveli smo mnogo vremena zajedno, pričajući. Počeli smo vezu. Jedne prilike me pozvao u svoju kuću i logičan slijed događaja, sreli smo se na vratima, željni jedan drugoga, završili smo u njegovom krevetu, njegovoj spavaćoj sobi, da bih se ja nakon svega okrenuo i s noćnog stolića me gledala fotografija njegove žene i djece. Šokirao sam se. Bilo me stid pogledati u tu fotografiju. Pitao sam ga: “Ko su oni?”, rekao mi je da su to njegova žena i djeca, a ja sam fotografiju poklopio. Bilo me stid. Jako. On je mene doslovno slagao. To nije trajalo još dugo.
Ostavio si ga?
– Ne volim ljude s dvostrukim moralom. Ne mora se megafonom objavljivati svoja seksualnost, ali minimum iskrenosti zaslužujem. On je kasnije tražio da se više i češće nalazimo, nisam htio. Mislio sam da ću naći nekog ko je bolji, iskreniji. Međutim, prevario sam se. I drugi, treći, četvrti… da više ne nabrajam, svi su bili biseksualni.
Vjeruješ li u koncept biseksualca?
– Pa ne baš. Oni su, ustvari, gay, jer onog momenta kad se razvedu od svojih žena, opredjeljuju se za muškarce. “Bi” je nešto što je društvo nametnulo. Njegov seksualni odgoj mu omogućava da može biti sa ženom i on tako ulazi u život. Nije da on ne zna šta je, svi znaju šta su. Laž je kada neko kaže da sebi ne može nešto priznati. Sebi se sve može priznati: ja sam peder, lažljivac, ubica, kurva… ali, jako je teško stisnuti petlju, imati muda – da tako kažem – drugima u lice priznati šta si.
Kako vi homoseksualci gledate na biseksualce? Meni, kao nekom iz hetero svijeta, ta je priča malo jeziva?
– Oni su najopasniji u društvu, odgovorno tvrdim. Njihovo ponašanje je rizično. Ljudi obično optužuju gay populaciju za promiskuitet i spolno prenosive bolesti – što je potpuno netačno. Homo seks je uvijek zaštićen, ali kako je sa suprugama/djevojkama biseksualaca – one su najranjivija kategorija. Kad ste čuli da neko u braku koristi zaštitu. To je taj veliki rizik.
Je li ti se neko od njih povjeravao? Kako uspijevaju održati privid dobrog oca i supruga, a ispunjavati svoje homoseksualne fantazije?
– Moram ti priznati da oni nikada ne pričaju o tome, jer se panično boje da se ne otkrije taj dvostruki život. Da se ne bi desilo, naprimjer, da ja u napadu ljubomore odem njegovoj ženi i ispričam sve. Što je suludo. Nikad ne bih nekog doveo u takvu situaciju.
Kako žene upozoriti na, eto, realnu mogućnost, da ih muž vara s drugim muškarcem?
– Žena ima intuiciju koja je nepogrješiva. I onog momenta kad osjeti da nešto nije uredu, samo neka ostavi mogućnost da je u pitanju i neki muškarac, jer, ponavljam, biseksualci su izuzetno macho. Oni su odlično izdresirani za dvostruke živote. To je naporno i njih to frustrira. Ali, toliko su vješti u tome da je to nevjerovatno.
Mogu li biti otkriveni zbog seksualnog ukusa…
– Pa takvi muškarci obično žele analni seks i od svojih žena ili djevojaka. Njima je fetiš analni seks. Ako polazimo od teze da je protuprirodno biti homoseksualan, onda je protuprirodno imati analni seks sa ženom. Nema potrebe. Dakle, žene trebaju biti otvorene i za tu mogućnost. Mislim da bi mnogi muškarci priznali kakvi su, kada bi im žene dale tu šansu.
Kad si ti shvatio da si homoseksualac, da s tobom, kao dječakom nešto nije uredu?
– Vrlo rano sam znao da sa mnom nešto nije posve normalno. U ranom djetinstvu su me djevojčice privlačile… ili je tako od mene očekivano. Ipak, već u četvrtom osnovne škole sam shvatio da mi se sviđaju moji drugari iz razreda.
Na koji način su ti se sviđali?
– Ranije sam ušao u pubertet, baš u vrijeme kada se to dešava djevojčicama. One su bile moje drugarice i pričale su mi ko im se sviđa. Obično su to bili dječaci iz starijih razreda. Jednostavno sam shvatio da se oni i meni sviđaju. Moji roditelji su bili tipični Balkanci, dobri, ali nikad nisu ostavili niti malu mogućnost da se njihovom djetetu može desiti nešto takvo.
Je li te plašilo saznanje da si gay?
– Nimalo. Plašilo me samo kako će moji roditelji to prihvatiti. Dakle, shvatio sam da sam gay kada sam imao 11 godina, a već sa 16 sam sve priznao ocu i majci.
Je li bilo još homoseksualaca među tvojim školskim kolegama?
– Nije, ili to ja nisam znao. Odnosno, kad pogledam s ove distance, mogu reći za neke dečke da su imali jasne simptome toga, ali tada se nisam njima bavio, jer sam bio okupiran sobom. Brinulo me kako će me prihvatiti, kako ću odrastati…
Kako su tvoji reagirali kada si im to saopćio?
– Sestri sam prvoj rekao. Ona me podržavala i tada i tako je i ostalo. Otac je sve potisnuo duboko i daleko i više nikada nismo o tome razgovarali.
Je li pokušao to ispraviti kod tebe?
– Naravno da jeste. Vodio me psihijatru, endokrinologu (specijalist za hormone), psihologu… Prošao sam razna testiranja, razgovore.
Je li koristio silu da te ubijedi kako nisi homoseksualac, već to sebi umišljaš?
– Nije. To nije njegov način niti u jednoj sferi života. On je htio to da promijeni. Kad je vidio da to ne može, potiskivao je i napravio jaz između nas dvojice.
Kakav je bio nalaz endokrinologa?
– Imao sam 16 godina i hormoni su mi divljali. Uz to nalaz psihologa, psihijatra… sve je ukazivalo na to da se radi o drugačijem spolnom identitetu, ali to mom ocu ništa nije značilo. Moj otac nije htio imati sina pedera – da budem do kraja jasan.
A majka…
– Kao i svaka majka, bila je pogođena, malo je plakala. Prihvatila je to na najbolji mogući način. Onoliko koliko je mogla.
Patiš li zbog činjenice što to tvoji roditelji nikad neće do kraja prihvatiti?
– Ne, više patim zbog činjenice što sam im to uopće rekao. Što sam stariji, shvatam da svijet funkcioniše prema principima dvostrukog morala. Jedno se pokazuje, drugo se radi. Žao mi je što sam povrijedio svoje roditelje, trebao sam to sačuvati za sebe i živjeti po svom. Sarajevo, uopće BiH, puno je homoseksualaca, biseksualaca… većina ih vode “normalne” živote. Na ovakvima kao ja lome se koplja. Lakše je govoriti onako kako od tebe očekuju.
Postoje homoseksualci koji to odaju svojim načinom odijevanja, ali ima i onih dlakavih, macho muškaraca koji, također, vole dečke u svom krevetu. Kako to?
– U gay svijetu, kao uostalom i kod hetero ekipe, postoje razne fizionomije. Postoje nježniji, i mi to obično zovemo femmy look, postoje oni koji se zovu macho… i mi imamo takve. Oni su alfa mužijaci i ti na njima nikad nećeš prepoznati njihovu homoseksualnost. Oni su najčešće biseksualni. Njima se najčešće sviđaju dečki koji su na granici između muškarca i žene. Pravi gay muškarac vodi računa u svom izgledu, obrazovanju, ponašanju i traži istog takvog – ravnog sebi. Gay muškarcu je mnogo važniji uspjeh, moć – nego što je izgled. Dok je biseksualnim muškarcima uvijek najbitnije da nađu muškarca koji je fizički slabiji od njih, kako bi i dalje bili dominantni. Dalja podjela ide na dečke koji vole druge momke koji se već transformišu, mijenjali su, naprimjer, oblik grudi, piju hormone, depiliraju se, puštaju dugu kosu – to su transice ili CD, kako ih mi zovemo.
Gdje se nabavljaju hormoni?
– Pa u apotekama, ne znam samo kako funkcionira to s receptima.
Jesi li ti to ikada uzimao?
– Ne, jer ja nikada nisam htio biti žena. Sasvim sam zadovoljan kao muškarac. Jedino što me nikada nisu privlačile žene.
Nikad nisi imao iskustvo sa ženama?
– Ne. To jest nikada nisam imao seks s njima, bilo je nekih pokušaja, ali sam shvatio da nisam zainteresovan. Većina mojih prijatelja je to imala pa se meni čude kako to nisam nikada mogao.
Gay populacija se dijeli na “dečke” i “cure”, one koji daju i one koji primaju…
– Tako je. To su seksualne usluge: postoje pasivni, aktivni i oni koji su univerzalni. Pasivan muškarac ima žensku ulogu, aktivan muškarac ima mušku ulogu, a univerzalni su oni koji pružaju obostrano zadovoljstvo. U posljednje vrijeme sve je više univerzalnih, jer sve je manje aktivnih.
To je zanimljivo. Ali eto, biseksualci su pritekli u pomoć…
– (smijeh) Pasivni su primorani postati univerzalni, jer njihov život gubi smisao. Pravi gay muškarac je univerzalan, kao mlad obično je više pasivan. Biseksualan je više aktivan.
Fiziološki, homo seks je veoma bolan. Teško mi je s tim povezati užitak.
– To jeste mišić koji nije elastičan. Postoji čitava filozofija kako se pripremiti za seks. Vrlo je teško. Neka ne misle ljudi da gay muškarac ima svakodnevni seksualni život. Dakle, ako ste pasivan gay, da biste se pripremili za seks, cijeli jedan dan morate paziti na ishranu, potom slijedi čišćenje crijeva – to jest klistiranje. Nakon svega toga, potrebno je puno strasti, ljubavi i lubrikanata, da to sve bude kako treba. Cijeli organizam mora biti spreman. Stoga, više je predigre, oralnog seksa, dodira – nego samog analnog seksa.
A ljubav…? Isto kao mi, zaljubite se, patite, pravite budale od sebe…
– Pa da, otprilike. Strašno sam bio zaljubljen prije dvije godine. Taj momak živio je daleko od mene, ali to nas nije sprečavalo da se nalazimo često – nekad u Sarajevu, nekad u njegovom gradu, hotelima na pola puta. Bila je to velika ljubav. Desilo se da se posvađamo i prekinemo na dva mjeseca. Kasnije smo se pomirili i veza je postala ljepša, čvršća i stabilnija. Meni prsten na ruci, spreman sam život spakovati u dva kofera i otići za njim. Rastali smo se tako jedan dan i on se više nikada nije javio. Donedavno. U međuvremenu sam saznao da je on u našem prekidu veze imao djevojku, ona je ostala trudna i trebao je da je ženi. Na kraju ni nju nije oženio. To hoću da ti kažem. Puno sam patio. Pustio sam ga u svoj život, on me pregazio. Isto je to kao i u vašem muško-ženskom odnosu, sve nam se isto dešava. Svi ljudi su samo ljudi.
Mit o homoseksualcima je da su ženi dobri prijatelji. Istina?
– Da bi neka žena bila ili ostala moja prijateljica, mora proći mnogo testova. Evo zašto, žene koje su orijentirane na gay muškarce kao prijatelje – većinom su kučke. Njima to predstavlja trofej u životu. One puno čitaju novine, gledaju TV, žene su danas dobro obrazovane… danas je popularno imati gay prijatelje. “Cico, mico, dušo, zlato, podržavam te, shvatam te…”, kod mene to ne pije vode. Kad djevojke žele biti inn, onda hoće da imaju gay prijatelja.
Drugi mit kaže da je gay lobi u svijetu danas najjači. Jesi li se poslovno okoristio zbog činjenice da si gay?
– Ja to još nisam doživio. Priča se o tome, i ja znam. Isto tako je činjenica da homoseksualci nisu toliko složni da bi pomogli jedni drugima.
Kakvi ste između sebe?
– Vrlo ljubomorni, posesivni, egoistični, egocentrični…
Gdje se sastajete u Sarajevu?
– Pa kod nas nema zvaničnog gay kluba. Postoje neka mjesečna okupljališta, ali tamo, za mene, nema ništa zanimljivo. Zamisli sebe da se središ, utegneš i dođeš u klub pun žena, dakle zmija (smijeh). Pa tako je i meni među njima. Sav se ufitiljim, postanem strašno gord i tamo nikog na koncu ne upoznam.
Imaš li među prijateljima heteromuškarca?
– Da, i to dobrog prijatelja.