LifestyleNovostiTeme

Oko za oko, pasta za zube

“Koji čovek nije nikad prekršio Tvoj zavjet, reci?
Život bez grijeha, kakav ukus ima, reci?
Ako zlim kažnjavaš zlo koje počinih,
Kakva je razlika između Tebe i mene, reci?”

Iako je jedan od najvećih mislilaca otkako je svijeta, a koji je iznikao iz islamske kulture i tradicije Omar Hajjam, zbog ovakvih i sličnih misli proglašen jeretikom, a da bi poniženje bilo definitivno, zabranjeno je bilo da ga sahrane na mezarju pa je ovaj čuveni astronom, fizičar i matematičar skončao svoj plodni život u bašti.

Neminovnost kazne za svako učinjeno zlo je temelj svake religije, i ne samo religije, društva su sagrađena na tim zidinama. Pravne institucije garantiraju odmazdu proporcionalnu učinjenoj šteti ili zločinu. Žena s prekrivenim očima, te mač i vaga, koje drži u ruci, simboli su pravde. Pravda će, dakle, biti neizbježna i (približno) jednaka učinjenom zlu. U osnovi svake pravne akcije sakrivena je, dakle, ta “revanš poluga” (revenge, engl. osveta).

Iako se koncept osvete službeno odbacuje kao “primitivan” i izuzetno društveno opasan, ipak na njemu funkcionira čak i međunarodna politika, ali se takve akcije simbolički nazivaju odmazdom. Žudnja za osvetom predstavlja jednu od najuniverzalnijih i najiskonskijih ljudskih osjećaja. Nama Balkancima, koji vrlo sporo pravimo korake od “iskonskog prema civilizacijskom”, dobro je poznata ta “oko za oko…”. Nekim balkanskim narodima osveta je postala dijelom identiteta.

Brojni autori se bave pozicijom osvete u današnjem društvu  i saglasni su da svijet počiva na njenim principima. I naravno, djeluje potpuno pošten koncept prema kojem bismo na poniženje uzvratili poniženjem, šamar – šamarom, mučenje – mučenjem.

Ipak, život ne nudi tako čiste situacije. Da biste, naprimjer, nekog ponizili, moraju se ostvariti brojni uvjeti, osnovni je da dominirate, to jest imate izvjesnu kontrolu nad nečijim životom. Kolika je šansa da šefu iz svojih 20-ih godina uzvratite uvredom mnogo godina kasnije? Veoma mala, osim u opciji da život posvetite toj osveti. Život bi se nečemu trebao posvetiti, pa u nedostatku boljih ideja i osveta je sasvim smislena. E ta promišljena, dugo i temeljito planirana osveta opet je inspiracija i svevremenski motiv književnicima i filmadžijama.

I ta ljudska sposobnost da se osjećaj bijesa i tuge deponuje i 20 godina sačuva netaknutog intenziteta, taj energični protest protiv životnog toka i trganje prioriteta u ime jednog, zamišljeno višeg cilja – uvijek će izazivati kod ljudi poštovanje. Ipak, naravoučenije kaže da osvetnici nisu osjetili toliko željeno olakšanje nakon izvršenja osvete, te da postoje mudriji načini nošenja s tim životnim situacijama.

Ali, postoji jedan ljigavi, odvratni, jalovi, impotentni, onaj koji ostavlja sluzavi trag iza sebe – oblik osvete – a to je likovanje nad tuđim lošim usudom. Ta zluradost za tok nečijeg života koji je poprimio loše obrise, ne zaslugom onog koji se zlu radije – izaziva zaista posebnu odvratnost. Ako se ikad uhvatite u potrebi da aplaudirate i onako potiho, kad ne gledaju oni koji bi mogli uzvratiti, i radujete se nesreći koja je zadesila nekog ko se o vas ogriješio ili barem nepravedno dobio nešto što ste željeli, a da nikad niste smogli snage, hrabrosti i strpljenja da se sami s njim obračunate – zamolite bližnjeg svoga da vas opali lopatom.