IntervjuLifestyleNovostiTeme

Ammara Mistrić: Djevojka koja čuva noć od budnih

Nismo bez razloga tekst o 23-godišnjoj, talentiranoj i, nadasve, lijepoj Sarajki počeli poznatom pjesmom benda “Leb i sol”, jer ti je stihovi, kaže ona, najbolje opisuju. Pjesma je to koja joj odgovara baš u svakom trenutku i nikad joj ne može dosaditi. Njenim stihovima, ali i tekstovima najvećih pop rock balada sedamdesetih i osamdesetih, na kojima je odrastala, Ammara oduševljavala gledatelje poznatog bh. muzičkog showa (ZMBT) u kojem se trenutno takmiči i gdje se, bez većih problema, plasirala u grupu od 40 učesnika. Muzika je njen život od djetinjstva, a uporedo s aktuelnim muzičkim takmičenjem, Ammara i njen bend redovno imaju svirke po sarajevskim klubovima.

Muzika se živi

Na razgovor dolazi s najvećim osmijehom na svijetu. Drago nam je vidjeti je takvu. Prije nekoliko godina dala je intervju za naš magazin. No, nimalo lijepim povodom. Govorila nam je o ubistvu njenog starijeg brata, tragediji koja je zadesila njenu porodicu, ali i bez riječi ostavila čitav grad i zemlju. Trebalo joj je dugo vremena da krene ispočetka, iako joj se i danas suze ispune očima na spomen brata. Kada smo je kontaktirali za intervju, kazala je kako je sretna, jer ovog puta ima da nam kaže nešto lijepo. Sretni smo i mi… Odmah, na početku, istakla je zašto se, uprkos brojnim regionalnim produkcijama, odlučila za bh. muzički show.

ammara mistric1

– Najprije zato što je to naš grad i država. Mene moj grad već zna, a imam u planu da me upozna i Region. Veoma je važno da mladi ljudi ostanu u našoj zemlji, a gdje će nam biti kraj, nikad se ne zna – priča nam Ammara i dodaje kako, zapravo, potječe iz muzičke porodice. Pjevati je počela još kao djevojčica.

– Moja mama Hana ima izuzetan glas i to sam naslijedila od nje. A otac je čitav život plesao i, nekako, te dvije struje su se spojile u meni. Moj brat Amar bio je baš talentiran za ples. I djevojke su ga zbog toga voljele, tako da smo svi jedna muzička porodica. Amar bi svirao na nekoj gitari, a ja bih pjevala. Tako smo funkcionirali. Sama sam se upisala u osnovnu školu, jer mi je toliko bilo dosadno da sam se spremila i otišla u školu preko puta naše zgrade da se upišem. Pokucala sam na vrata i tada sam upoznala nastavnika muzike Fahrudina Rizvanovića, koji je poslije imao veliki utjecaj na moje opredjeljenje za muziku. On me je i prijavio na Mali šlager 1996.godine, gdje sam pjevala “Pahulje padajte”. Sve vrijeme školovanja sam bila član vokalne sekcije, a nakon osnovne, upisala sam srednju muzičku školu i završila solo pjevanje i klavir. Slijedila su brojna takmičenja i festivali. Prije četiri godine sam, kao članica ženskog benda, nastupila na festivalu Budva. Uzeli smo nagradu za najboljeg debitanta. Nagrada mi je veoma bitna, jer su te iste godine nastupili Toni Cetinski i Kaliopi.

Poslije srednje muzičke škole, Ammara upisuje Muzičku akademiju u Sarajevu. Bila je na prvoj godini kada je njenu porodicu zadesila tragedija. Nije imala snage nastaviti školovanje. No, iduće godine planira se vratiti na Akademiju, te steći diplomu ove institucije.

– Sviram klavir, a moja velika ljubav je i bas gitara. Tu ljubav je teško objasniti. Bubanj i bas gitara u bendu čine jedan “tepih”, to je jedna cijela postava, a vokal dolazi na to sve. Svirati bas gitaru je teško. Morate konstantno vježbati. Moje kolege basisti vježbaju po četiri-pet sati dnevno, a nisam ni ja baš daleko od toga. Muziku zaista moraš živjeti. Nije dovoljno samo pustiti glas. Kad imam svirku, toliko se unesem i u mojoj glavi je to uvijek mali koncert. Toliko se muzici predam da narednih pet dana nemam glasa da govorim. Preferiram pop rock i muziku sedamdesetih i osamdesetih, zatim ex-ju rock balade. Pjevam samo ono što i privatno volim slušati.

ammara mistric2

Moj brat i ja smo odrastali uz MTV muziku i sve to je uzrok mog današnjeg izbora. Izabrala sam kvalitetnu muziku koja traje. Put je veoma težak i trnovit. Sebi sam, nekako, zadala da edukujem taj mlađi naraštaj i pokušam ih uvesti u svoju priču. Publika dolazi na moje nastupe, nema ih puno, ali su vjerni. I zato mi je bitno da se kući vrate nasmijanog lica – priča nam Ammara, dodajući da iza sebe ima podršku članova benda, kojeg čine Sanjin Lutvić (bas gitara), Adnan Teskeredžić (bubnjevi), Mišo Ćirko (električna gitara) i Senko Salihbegović (klavijature).

“Budi najbolja”

Na muzičko takmičenje koje je odabrala gleda kao na odličnu priliku za mlade ljude da pokažu šta znaju i umiju.

– Talenti trebaju ostati u našoj zemlji, jer nas je baš malo, pogotovo ženskih vokala. Ja sam BiH spremna ponuditi kvalitet i stojim iza toga, kako pjevanjem tako i ponašanjem na sceni. Takmičari, kada izlaze na scenu, imaju pozitivnu tremu. Imam je i ja, ali prvo sebi pjevam, pa ostalima. Vjerovatno ta moja energija privlači ljude. Važno mi je da spomenuti da sam na showu dobila bod plus od Kaliopi. Dok smo stajale same rekla mi je: “Ammara obavezala sam te, uzdala sam se u tebe. Bog te je dotakao i bio bi grijeh da ostaviš muziku”. Kazala je kako je i ona imala uspona i padova, ali da je skupila snage i nastavila. Počela je plakati, a onda i ja. Zaista je divna. Izašla sam uplakana iz studija. Neopisiv je osjećaj kad vam neko ko se bavi muzikom kaže nešto takvo.

Ammara ističe kako pjevati može svako, ali pjevati s emocijom je ono što ne polazi svima za rukom. Pjesme otpjevane s emocijom publika prepoznaje.

– Možda je to kod mene uzrokovano onim što se mojoj porodici desilo. Ne znam… Vjerovatno ima toga. Dok sam bila mlađa i išla na nastupe i takmičenja, Amar je uvijek bio tu da me odveze, sačeka, vrati kući. Pita jesam li gladna, žedna, kao svaki stariji brat. Imali smo nevjerovatan bratsko-sestrinski odnos. Uvijek kažem kako bih svakome poželjela takvog brata kakav je bio on. Pored roditelja, bio mi je uvijek podrška u svemu. Da je živ i da vidi ovo sve… mislim da bi bio izuzetno ponosan na mene. Svaki put kad izađem na scenu, izađem s mišlju da on tamo, negdje sjedi ili stoji u masi, da me posmatra i da mi govori: “Ammara, budi najbolja”.

Priznaje da joj je, koliko god voljela muziku, bilo teško ponovo uzeti mikrofon u ruke. No, teže od susreta s muzikom, padao joj je susret s ljudima, s masom.

– Više mi je bio problem da budem licem u lice s ljudima, nego što sam uzela mikrofon i počela s probama u januaru. Upalila sam “ON” i lagano krenula. Teže mi je bilo zbog ljudi. Bila sam se sasvim povukla iz javnog života i iz života uopće. Ali, danas imam dosta poziva podrške i pohvala, pa je sve lakše. Pojavila su se neka divna djeca koja prate moj rad. To mi daje snage da istrajem i da se borim, jer oni trebaju odrastati na kvalitetnoj muzici, bez pobude na neko zlo, na alkoholiziranje i slično. Volim kad me nazovu i kažu kako im je bilo super na mojoj svirci i kako bi me slušali opet.

ammara mistric web

Ammarina najveća podrška njeni su roditelji. S nestrpljenjem iščekuju njene nastupe na televiziji, a tim povodom u njihovom porodičnom domu mama Hana okupi malu ekipu komšija, kako bi je bodrili.

– Roditelji su me oduvijek zvali pametnica. I dok sam bila mlađa, vjerovali su mi, jer sam se uvijek znala snaći. Nemaju problem s tim što ja odem na svirku, jer to odradim vrlo profesionalno. Odem, završim posao, spremimo instrumente i idemo kući. Znaju u svako doba gdje sam i šta radim. Imaju u mene povjerenje i ne mislim to izigrati. Moja mama je najveći kritičar. Drago mi je da poslije svega što su preživjeli, tragedije koja je obilježila naše živote i ukrala dio mene, dio njih, postoji nešto što ih tjera da nastave naprijed. Ništa ne može zamijeniti njihov ponos kada sjednu ispred televizije i gledaju moj nastup. Mama, tako, okupi ekipicu iz komšiluka i zajedno me gledaju, a nakon nastupa odmah zovu. Pokušavam raditi prave stvari i mislim da uspijevam – na kraju će našeg razgovora ova talentirana djevojka.