Negdje između svakodnevnih poslovnih obaveza u Općinskom sudu u Ljubuškom i treninga, te priprema za Evropsko prvenstvo, koje će se 19. oktobra održati u Španiji, Haris Jakić, pobjednik Prvog balkanskog takmičenja u natural body buildingu, našao je vremena i za intervju za naš magazin. Haris je, na nedavno održanom takmičenju u Mostaru, koje je inače prvi put organizirano u našoj zemlji, pobijedio u kategoriji fitnes modela. Opravdano… Iako nema iskustva u ovakvoj vrsti takmičenja, u modelingu itekako ima. Još 2006. godine izabran je za Best Modela u BiH. Sudbina mu je nudila manekensku karijeru u inozemstvu, no Haris je izabrao još jednu svoju veliku ljubav – pravo. Iako se mnogima čini da pravo, modeling i fitnes nemaju baš nikakvih dodirnih tačaka. Haris je tu da vas razuvjeri, i to veoma ubjediljivo.
Najprije čestitke na tituli, odnosno pobjedi na takmičenju Musclemania 2014. Jesu li se slegli utisci i šta Vam titula najboljeg fitness modela, zapravo, znači?
– Hvala. Još je glava malo „vruća”, dojmovi su svježi, ali manje-više stvari su pod kontrolom…(smijeh). Titula najboljeg fitness modela mi znači potvrdu svih onih ulaganja koja sam investirao u samoga sebe u proteklih 10 godina. Svaki istinski trud, rad, vjera u sebe se isplate, a svako istinsko ulaganje uvijek dođe na naplatu. To je jednostavan kozmički zakon.
Je li ovo Vaše prvo značajnije takmičenje ili ste se i ranije takmičili?
– Ovo mi je prvo službeno takmičenje u svijetu fitness modelinga. Međutim, u svijetu klasičnog modelinga (manekenstva) sam duže od 10 godina. Još 2006. godine izabran sam za Best Modela BiH i dvije godine poslije predstavljao sam BiH na svjetskom izboru koje je održano u Alicanteu u Španiji. Ušao sam u veliko finale među Top 10 najboljih modela svijeta, što je tada za mene bio veliki uspjeh o kojem niti u najluđem snu nisam mogao sanjati. Poslije sam dobio nekoliko uistinu dobrih ponuda od najjačih agencija iz Milana, ali sam ih odbio, budući da mi je školovanje bilo na prvom mjestu.
Zašto ste se odlučili prijaviti baš na Musclemania 2014. i je li Vas trebalo dugo nagovarati?
– Musclemania me je oduvijek privlačila iz razloga što propagira prirodnu izgradnju tijela bez nedozvoljenih supstanci. Ponekad je potrebna velika snaga volje da bi se slijedio jedan prirodni put izgradnje tijela, jer takav pristup zahtijeva veliku disciplinu. U ovom sportu nema prečaca, svi oni koju su mislili suprotno to su platili onim najvrednijim što imaju – zdravljem. Biti uzor, istinski sportaš, atleta, znači biti konstantan, trajati, a ne pojaviti se, zabljesnuti jednu godinu i nestati. Nije me trebalo dugo nagovarati. Sam sebe sam već odavno nagovorio, tako da mi je trebao samo mali povod.
Kao pobjednika, uskoro Vas očekuje takmičenje na evropskom nivou. Kada i gdje se održava, kakvu konkurenciju očekujete i kakva su, uopće, Vaša očekivanja?
– Evropsko prvenstvo održava se 19. oktobra 2014. godine u Barceloni. Sasvim sigurno je da će konkurencija biti velika. U mojoj kategoriji fitness modela bit će najmanje 200 takmičara iz cijele Evrope, što samo za sebe svojim kvantitetom govori da će konkurencija biti žestoka.
Bi li bilo neskromno očekivati još jednu pobjedu?
– „Ciljaj na mjesec; čak i ako promašiš, naći ćeš se među zvijezdama”… Imam mentalitet pobjednika, uvijek idem na prvo mjesto, ponekad se to zbog objektivnih i subjektivnih okolnosti ne ostvari, ali uvijek ciljam na sami vrh. Ljudski um je veoma složen mehanizam i iznimno je važno poznavati neke osnovne zakonitosti i načela po kojima funcionira. Naše misli oblikuju našu stvarnost, zato treba biti svjestan činjenice da smo mi jedini i odgovorni kretori svojih života, jer sve one misli koje nam se konstantno „vrte” po glavi uskoro postaju opipljivi objekti i odnosi u fizičkoj realnosti. Zbog toga je veoma važno održavati mentalnu higijenu.
Kako ste se uopće našli u tom svijetu fitnessa i body buildinga, odakle zanimanje za nešto takvo?
– Odrastao sam u sportskoj porodici tako da je baviti se sportom bilo nešto sasvim prirodno. Kao dječak bio sam veliki nogometni talent, međutim, splet životnih okolnosti onemogućio mi je da taj talent realiziram. Budući da sam veliku energiju i potrebu za treningom morao negdje kanalizirati, odlučio sam se za „koketiranje” s tegovima…
Vaš brat Adis je također veoma uspješan fitness model. Šta Vam je rekao kada ste pobijedili?
– Spartanski kratko i jasno: „Brate čestitam. Svaka čast”. Ali, ona poruka prenesena pogledom ne može se opisati.
Ko koga više motivira kad je riječ o pripremama za takmičenja? Vi njega ili on Vas?
– S bratom imam izuzetno dobar odnos. Veoma dobro se upotpunjujemo, tako da zajedno činimo jednu nepobjedivu i moćnu kombinaciju. U samim počecima, ja sam bio taj koji je bio inicijator i motivator. Međutim, poslije je Adis postao veliki stručnjak za koncipiranje treninga i reguliranje prehrane, što je i dokazao nizom svojih titula, tako da mi je na tome polju mnogo pomogao. Ukratko, veoma dobra saradnja.
Od fitness modela vjerovatno niko ne očekuje da po struci bude pravnik i da je zaposlen kao sudija. Gdje ste zaposleni, šta radite i je li ljubav prema pravu jača od ljubavi prema fitnessu ili…?
– Radim u Općinskom sudu u Ljubuškom, na izvršnom referatu. Ljubav prema pravu ili ljubav prema fitnesu? To je kao da vas pitaju koje od svoje dvoje djece više volite.
Kako uopće uspijevate spojiti, odnosno “pomiriti” to dvoje – sudnicu i teretanu?
– G.G. Markez je lijepo napisao: „Ljudsko srce ima više soba nego najveći bordel”. Ljubav prema nečemu ili nekome ne treba uvijek nužno anulirati ljubav prema nečemu ili nekomu drugom. Život nije jednodimenzionalan. Život je divlji i uvijek egzistira izvan granica sigurnosti. Kada ste u riziku, uvijek ste živi, blizu izvoru opće egzistencije.
I, sad, jeste li bolji sudija ili fitness model?
– Zanimljivo pitanje. Pravosudna karijera i karijera fitness modela su tekle jedna uz drugu, ne dodirujući se nikada, niti u jednoj tački. Bila su to potpuno dva različita svijeta. Barem sam tako mislio na samom početku, ali kasnije sam shvatio da se isti principi provlače kroz sve uspješne karijere, a to su red, rad i disciplina.
Koliko uopće vremena dnevno provodite na treningu?
– Dnevno na trenigu provodim sat i po. To je vrijeme i više nego dovoljno da se “odradi” kvalitetan trening, sve ostalo je samo gubljenje dragocjenog vremena kojega, nažalost, živeći u nemilosrdnom kapitalizmu, imamo sve manje. Oduvijek sam se držao jedne izreke velikog Stevea Reevesa, oca bodybuildinga: “Treniraj snažno, napusti teretanu, živi svoj život”.
Koliko ste odricanja morali proći da biste postigli takvu formu?
– Ne bih to nazvao odricanjem, za mene je to stil života. Nekome je normalno da se poslije posla „zavali„ u svoju fotelju i gleda TV program. To je, također stil života, a za mene je to istinsko odricanje, budući da se na taj način ljudi odriču onoga najvrednijeg što imaju-vremena. Jer vrijeme je nešto što se ne može kupiti. Jednom kada trenutak prođe, prošao je zauvijek. Umjesto da to vrijeme iskoriste na jedan konstruktivan način i učine nešto za sebe: kratka šetnja, vožnja biciklom.
Jasno nam je kako postižete fizičku stabilnost, no da bi se izdržao pritisak, koji upravo nose takmičenja, ali i stresan posao (svakodnevica općenito), svima nam je potreban i psihički balans. Čime hranite dušu? Kako postižete unutarnji mir?
– Meditacijom. Svaki dan meditiram najmanje 20 minuta. Na taj način se vraćam samome sebi, čistim od negativnih inputa koji su se nakupili tokom dana i što je najvažnije upoznajem samoga sebe. Zanimljivo je promatrati misli kako se smjenjuju na ekranu uma, i ako se ne vežem za njih, ako ih pustim da teku svojim tokom u jednom trenutku se nađem u apsolutnom miru. Unutarnji dijalog se zaustavi i shvatite da ste nešto više od svoga brbljivog uma.
Sve statistike pokazuju da su ljudi koji se bave sportom sretniji od onih koji to ne čine. Dešava li Vam se da ste imali padova, da niste odlazili na treninge i slično? Kako ste te periode prevazilazili?
– Naravno da je bilo padova, sve su to prirodni životni ciklusi. Ne možete uvijek biti motivisani i u top formi. Kada dođu takvi periodi, kada osjetim da sam se svega zasitio, na nekoliko sedmica se „maknem” iz teretane i bavim drugim fizičkim aktivnostima poput joge, šetnje, vožnje biciklom, planinarenjem. Obično u tim periodima mijenjam i način prehrane i jedem sve ono što poželim i kada poželim. Na taj način dozvoljavam tijelu da se obnovi, a promjena rutine dobro dođe i za mentalno održavanje. S tako obnovljenim resursima povratak u teretanu bude jedno novo iskustvo i dobije novu dimenziju.
Sve žene koju budu čitale ovaj intervju zanimat će imate li djevojku i jeste li zaljubljeni?
– Sve žene koje su prošle kroz moj život „utkale” su jedan svoj dio u mene i naučile me važnim životnim lekcijama, tako da nije bilo njih, ja ne bih danas bi ovo što jesam, kako u fizičkom tako i u duhovnom smislu. Žene su pokretač svega, vječna inspiracija. Trenutno sam slobodan, nakon nekoliko bezuspješnih veza koje su sve imale isti epilog, malo sam zastao i odlučio preispitati samoga sebe. Nisam želio ponavljati stare greške. I tako, nakon mnogo rada na sebi, mogu reći da sam spreman za jednu veliku ljubav.
Uz posao i teretanu, vjerujem da Vam ostaje sasvim malo slobodnog vremena. No, šta Vas još čini sretnim, kako volite provoditi slobodno vrijeme?
– Moj radni dan počinje u 6 i 30, a završava u 22 i 30, tako da tokom sedmice imam veoma malo slobodnog vremena, a ono što imam pokušavam iskoristiti na konstruktivan način. Na svu sreću, tu je vikend. Tada se apsolutno posvetim samome sebi, obnavljam energiju šetajući negdje uz Jadransko more ili planinareći po hercegovačkim planinama. A, kada osjetim da su mi baterije pri samome kraju, „pobjegnem” na otok Hvar i uživam u jednoj skrivenoj uvali u pravom prirodnom raju.