Bojana Gregorić-Vejzović: Ponekad je publiku teže nasmijati nego rasplakati

Piše: Redakcija

Kada je u crnoj, dugoj, itekako izazovnoj haljini, koju potpisuje dvojac eNVyRoom, proštela crvenim tepihom 20. Sarajevo Film Festivala, Bojana Gregorić-Vejzović bez riječi je ostavila jači spol, a njenoj hrabrosti, ali i atrakativnom izgledu, ništa manje nisu se divile ni žene. Lijepa hrvatska glumica pokazala je da joj rane četrdesete pristaju puno bolje nego dvadesete i tridesete, te da neke žene, zaista, postaju ljepše u zrelijoj životnoj dobi. Razlog njenog dolaska u bh. glavni grad bila je regionalna premijera filma “Otok ljubavi”. Ovu komediju, koja je do suza nasmijala sarajevsku publiku, potpisuje naša Jasmila Žbanić, a jedna od uloga pripala je i Bojani, koja je našoj bh. javnosti najpoznatija po ulogama u hrvatskim sapunicama. No, osim toga, može se pohvaliti i brojnim pozorišnim, kao i filmskim rolama. Ipak, ovog puta s Bojanom smo razgovorali o ulozi Nine koju igra u “Otoku ljubavi” (čija distribucija u kinima širom BiH kreće u oktobru), otkrila nam je kada i zašto je ponosna na svog supruga Enesa, te kako odgaja svog sina Raula i kćerku Zoe.

Povod našem razgovoru jeste film “Otok ljubavi”, pa nam za početak recite više o ulozi koju igrate u ovom filmu?

– Igram ulogu Nine koja je klasična sponzoruša. Interesna sfera su joj situirana gospoda. No, na kraju filma, ipak, završava u zagrljaju svoje generacije. Nažalost, neke scene su u montaži ispale, jer bit ovog odličnog filma jeste ljubavni trokut predvođen Erminom Bravom, ali za Jasmilu je užitak biti i samo pojava na filmu.

“Otok ljubavi” je na jednom mjestu okupio glumce, reditelja, producente s čitavog Balkana. Kako je bilo sarađivati s ovako šarolikom ekipom?

– Bilo je sjajno! Nisam imala osjećaj da radim nego da sam na nekom dobrom tulumu…(smijeh). Vrijeme nas je zezalo, kiša pa sunce, pa kiša, tako da smo imali vremena družiti se, čekajući između kadrova. Franko Nero me podučio sve o svjetskom tenisu kojeg je veliki ljubitelj. Međutim, kada smo radili, išlo je brzo, jer Jasmila tačno zna šta hoće i ima sjajan osjećaj za glumce.

Vjerujemo da na svakom projektu naučite nešto novo. Koje vrijedno iskustvo ćete ponijeti sa snimanja ovog filma?

– Da je važno imati hrabrosti improvizirati, jer se dogode divne zabavne i smiješne situacije koje obogate kadar. Ali, to se, naravno, radi u saradnji s rediteljem. Jasmila, uistinu, vjeruje glumcima i zato se dobra atmosfera sa seta pretopi u dvoranu koja odjekuje smijehom.

S obzirom na to da je riječ o komediji, koliko ste skloni ovom žanru i koliko, općenito, volite igrati u komedijama?

– Obožavam! Igrala sam mnogo komedija u Gavelli, od Kuće Vrt-Bena Jonsona, Popcorna, a i satira podrazumijeva smijeh, pa mogu navesti Gogoljevog Revizora, Krležinu Ledu, Četvrtu sestru… Ponekad mi se čini da je teže nasmijati publiku nego je rasplakati. I kada u tome uspijemo, sretna sam. Predivan je osjećaj kad znate da ste nekoga razveselili.

Govoreći o komedijima, jedan od najpoznatijih svjetskih komedijaša bio i Robin Williams. Sve nas je rastužila vijest o njegovom samoubistvu. Koje Vam je njegovo ostvarenje bilo najdraže i po kojoj ulozi ga se Vi sjećate?

– Njegov odlazak je, uistinu, veliki gubitak za svjetsko glumište. Bio je sjajan u svemu čega se prihvatio. Obožavam ga u “Fisher Kingu”, “Društvu mrtvih pjesnika”. Mogla bih nabrajati do sutra.

Kada ste se i čemu posljednji put baš iskreno i od srca nasmijali?

– Nedavno, u Crnoj Gori, u jednom hotelu, bila je, u sklopu švedskog stola za večeru, servirana riba. Pita moj suprug konobara koja je vrsta ribe u pitanju na šta konobar odgovara na engleskom: “It’s a fish”. Mi smo se pogledali i ponovo na hrvatskom rekli: “Da, znamo da je riba, ali koja?”. Na šta konobar ponovo odgovara: “Fish!Fish!”. Onda mu je Enes rekao: “Znam da je fish, ali koja vrsta fish?”. Tada je tek shvatio i rekao: “Aaaa, to moram da pitam kuhara”…

Odrastali ste u glumačkoj porodici, a danas i Vaša djeca odrastaju u porodici u kojoj su oba roditelja glumci. Koliko je životno zanimanje Vaše majke utjecalo na odluku o Vašem životnom pozivu? Koliko biste voljeli da Vaše i Enesovo životno opredjeljenje utječe na poziv Vaše djece?

– Važno nam je da izrastu u poštene ljude, iako to, možda, danas nije na cijeni. A bit će ono što sami požele. Mi ćemo im, svakako, biti podrška šta god izabrali, ali da njihov izbor bude razuman, naravno.

Imate sina i kćerku, obično su mame nekako vezanije za dječake, djevojčice za tate – ko je čiji mezimac u Vašem domu?

– U našem domu mezimac je pas Axa, a naša ljubav prema djeci je bez razlika.

Odgajanje djece sigurno jeste najteži posao na svijetu. Šta Vas najviše plaši kada je roditeljstvo u pitanju?

– Plaši me kako u svijetu “pitt bulova” odgojiti saosjećajne, poštene ljude koji će opstati i ostati vjerni svojim idealima. Dajemo sve od sebe kao i svi ostali roditelji na ovome svijetu, pretpostavljam, i nadamo se čudu da će ovaj svijet jednog dana postati bolji, blaži, iskreniji i jednostavniji.

Čime Vas Vaša djeca svakodnevno iznenađuju? Desi li se da ponekad Vi učite od njih?

– Iznenađuje me da su već sad pametniji od mene, iako imaju osam (sin), odnosno četiri (kćerka) godine. Svjesna sam da to nešto govori i o meni.

Jesu li postavljali neka pitanja na koja niste znali odgovoriti? Šta obično tada uradite?

– Kažem im da pitaju tatu. Enes ionako sve zna…(smijeh)

Kada ste na Enesa najponosniji?

– Uvijek i stalno!

Šta su Vam najljepše donijele ’40-e?

– Staloženost.

Poželite li ikada da se vratite u svoje dvadesete ili u tridesete?

– Ne, jer sva životna razdoblja imaju svoje čari koje treba proživjeti punim plućima. Ja sam, uistinu, punim plućima živjela i u ’20-im i u ’30-im, a podgrijavanje je dosadno. Prepuštam se neočekivanim izazovima u ’40-im, s veseljem.

Kada biste sumirali svoje životne uspjehe, šta biste stavili na prvih pet mjesta?

– Laskam sebi da sam premlada da podvlačim crtu. Ima još puno stvari koje želim napraviti, tako da mi to pitanje postavite oko 70. godine.

Za kraj nam otkrijte na kojim projektima trenutno radite?

– U “Gavelli” pripremamo “Hrvatskog boga Marsa” u režiji Sebastijana Horvata. Bit će to zanimljivo putovanje kroz vrijeme i sagledavanje Krležinih divnih rečenica iz današnje perspektive i vremena tranzicije i krize morala općenito.

 

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti