Teško je govoriti precizno kada i gdje je određeni žargonizam nastao, jer je osnovna osobina žargonizma anonimnost stvaraoca i fluidnost širenja. Dakle, kao i vic, ne znamo ko ga je prvi ispričao, odnosno izmislio, ali ako je smiješan, brzo će se proširiti. S druge strane, bilo bi zanimljivo istražiti kada se i u kojem kontekstu prvi put riječ zabilježila.
– Papak je žargonizam – metafora. Sve osobine papka kod papkara odgovaraju definiciji žargonskog papka: nespretnost, neotesanost, neprilagođenost kada se izmjeste iz svog prirodnog okruženja. U gradovima Bosne i Hercegovine papci su osobe koje su u grad došle iz ruralnih područja i nisu se prilagodile urbanim pravilima života. Obično se tu misli na konvencije bacanja smeća i očuvanja javnog reda i mira. Kako se u narodu kaže „nije seljak ko se na selu rodi…”, tako se općenito kršenje urbanih pravila ponašanja danas karakterizira papanlukom. Ostavljanje lifta otvorenim, nepozdravljanje komšija, ostavljanje smeća ispred vrata – objašnjava nam Sandra Zlotrg, profesorica bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, izvršna direktorica Udruženje za jezik i kulturu Lingvisti.
Ksenofobični aspekt definicije
Papanluk u gradovima može se tako posmatrati kao posljedica mijenjanja demografske strukture stanovništva zbog ratnih dešavanja, ali i kao posljedica srozavanja obrazovnog sistema. Ukratko, žargonizmima se imenuje neka društvena pojava. Da bi se ona pobliže definirala i ispitala, u raspravu treba uključiti historiografiju i sociologiju, pa i psihologiju.
– U Sarajevu, više nego u drugim gradovima, do izražaja dolazi ksenofobični aspekt definicije: svi koji nisu rođeni u Sarajevu, odnosno oni koji nisu ovjereni kao “raja” mogu postati papkom, papanom ili papankom. Tu prelazimo s pravila ponašanja u ulici, odnosno u komšiluku na prostor čaršije. Svi koji po ponašanju, načinu oblačenja, izboru muzike odudaraju od prosjeka čaršije mogu biti okarakterizirani kao papci – dodaje Zlotrg.
Žargonizam papak postoji u rječnicima zagrebačkog i beogradskog žargona, potvrde upotrebe mogu se naći u hrvatskim magazinima. Dakle, nije isključivo sarajevski žargonizam. Iako u Sarajevu ima dodatne nijanse značenja. Ko koristi ovu riječ i s kojim ciljem?
– Obilježavanjem nekog muškarca kao papka, žene kao papanke ili pojave kao papanluka izražavamo moralni stav – da se osoba ponaša protivno društvenim pravilima pristojnosti. Obično se izriče kao komentar, i to osobi koja dijeli naše vrijednosti – da bismo se mi – gradska raja odijelili od njih – papaka. Naravno, može se izreći i kao uvreda s ciljem izazivanja svađe, tuče…
– Papak je osoba namjerno, svojom odlukom neprilagođena ponašanju i razmišljanju okoline u kojoj se nalazi i živi. Sebi je centar svijeta i najvažniji, bez mogućnosti prilagodbe urbanom životu, uz apsolutno neprihvatanje nečega što se uslovno može nazvati bontonom. Papak podrazumijeva veoma široku lepezu postupaka, razmišljanja, društvenog ponašanja, shvatanja, stila oblačenja… Papak će na pozorišnu premijeru obući sve prema dres kodu, ali će zadržati mamin ručni rad “bijele vunene čarape”. Papak će u razgovoru prihvatiti razloge da svoj glas da za stranku XY, ali će glasati za “svoje”. Pitu, janjetinu s ražnja, suđukice i ine roštiljske proizvode će jesti uz nevještu upotrebu noža i viljuške, ali će posrkati sok od salate, supu ili čorbu će nageti i popiti u cugu. Na zidove u kući će objesiti uramljene slike poklopaca s bombonjera, ne daj Bože kakavu originalnu sliku. Ma neću vas daviti primjerima. Namjerno neprilagođen papak vazda osta papak, neizlječiva kategorija. Nisam ni spomenuo papke prisutne u politici, to i nije novinska tema nego čista drama – rekao nam je Mladen Jeličić Troko.
Berin Tuzlić, sarajevski animator i muzičar, smatra da riječ “papak” u sarajevskom žargonu nije bila nikad uvredljivog karaktera.
– Prije bih rekao da je malo više bila “oznaka” za upozorenje nepristojnim, bahatim, kakvih je danas i previše. Jednostavno, ta riječ je kreirana za sve one koji nisu pristojni bez obzira da li bili iz Sarajeva ili ne i da li bili iz sela ili grada. Ovaj oblik upozorenja kreiran je da bude na jedan način šaljiv za tako ozbiljne probleme.
– U hrvatskom govornom izričaju papak je ružna, pogrdna riječ. U žargonu se koristi više nego u službenom rječniku. Čak ni tabloidi ne koriste ovu riječ – smatra PR stručnjak Daniel Koletić.
– Papak znači osoba koja ne drži do svoje riječi, u smislu: Ti si papak jer ne ideš s nama na piće. Vidi ga, papak, ostavio nas je na cjedilu! Dakle, papak može biti i lakši oblik uvrede između prijatelja, a da prijatelj neće zamjeriti prijatelju.
Nije dio raje
Legendarni sarajevski ljekar Bakir Nakaš ima drugačije viđenje riječi papak.
– Za mene je definicija tog izraza vrlo kratka i jasna; papak je onaj koji nije raja. Nije bitno porijeklo te osobe (grad, selo), njegovo obrazovanje, odgoj ili socijalni status, bitno je ponašanje i odnos papka, koji su uvijek u suprotnosti s ponašanjem i stavovima raje. Jednostavno: papak je papak, nikako raja!
Derrida je na tragu Heidegerovog filozofskog učenja promišljao o ljudskim organima. Tako je došao do zaključka da je oko jedini ljudski organ koji ne stari. Koji se ne mijenja.
– Eh pa, papak je kao ljudsko oko, sve na bijelom svijetu može da vidi, može da se fascinira, a nit’ se mijenja, nit’ šta čuje, nit’ šta pametno zbori. Papak je kao oko. Sasvim nebitno odakle dolazi i u šta gleda – smatra Mirza Husulić, arhitekt.
Papci danas vladaju svijetom i Elvis J. Kurtović se ne bi kačio s njima i zamjerao im se.
– Ako već moram da se “izjasnim za ili protiv papaka”, pokušao bih da se izvučem s nekim kompromisnim rješenjem tipa “papanluk s ljudskim licem” ili “papanluk po mjeri čovjeka” – u svom stilu odgovara muzičar i kolumnist.
Uvažena sarajevska menadžerica Tomislava Banić smatra da pojam papak nikako nije povezan s nečijim porijeklom, mjestom stanovanja ili bilo kakvom geografskom odrednicom.
– Papak označava karakternu osobinu, nešto kao primitivni ljigavac.
[nggallery id=511]
Nermin Krdžalić: Rural papku žena ostaje u kući, plata u kafani
Nekada se znalo! Znalo se ko je raja, ko je levat, ko papak, ko je šupak, grebator. Sve se znalo! Moralnu podobnost i pripadnost određivala je raja… Ako te zanima kakav je ko, pitaj njih, jer čaršija sve zna… Danas svaki od navedenih društveno-mahalskih statusa ima svoje potkategorije… Kada su papci u pitanju, dvije su osnovne potkategorije…
Ruralni papak – U rano doba života stigao u grad, prilagođavanje zakonima čaršije i gradskim manirima je nemoguća misija. Mlađu (de)generaciju rural-papaka “krase” primitivni modni dezeni, još primitivnije ponašanje, krkansko dobacivanje, siromašan vokabular, nepismenost, zaostalost, neukost, netolerancija… Nedostatak želje da bilo šta od navedenog promijene, obogate, usavrše ih zapravo i čini papcima. Starijoj generaciji rural-papaka žena ostaje kući, plata u kafani.
VIP papak – Na osnovu brojnih mahalskih ispitivanja i čaršijskih istraživanja došlo se do zaključka da se u ovu kategoriju svrstavanju svi oni koji boluju od sindroma “Bogat, bogatiji, najbogatiji”, osobe bez vlastitog identiteta bez obzira na mjesto rođenja. On je “Very Important Papak” kojem su svi drugi papci osim njega. Životni moto im je: “Daj Bože para, pa nek’ se i malo bolesno”. Kategorija pripadnika VIP papaka postaje sve masovnija, šire se kao ambrozija, konstantno se dive svom odrazu u ogledalu. Sami sebi daju uloge, titule, statusne simbole, uživaju u virtuelnom, bježe od realnog. VIP papci uzdižu materijalno iznad duhovnog, kurve su u duši, u vječnom bijegu od samog sebe, smatraju da je trenutni užitak dovoljan za vječnu sreću. Osim dvije osnovne potkategorije, postoje još i Facebook i Instagram papci, uniformisani papci, politički papci, vjerski papci… O njima kad bude malo više vremena.
Almir Tucaković: Kad kažem papak, osjećam se papanski
Prema normama mislećeg čovjeka, papak je osnovna karakterna crta niskoenergetskog, socijalnog i emotivnog retarda. Kao i u animalnom svijetu, anamon po fekalijama gazi kao po sobnom ćilimu, ne obazirući se da li vonja ili mu je zaglavljena kakva koščica između malog i domalog nožnog papka. Papka ne znaš odakle bi gledao – od glave ili od vonjavih nožnih papaka. Papak može biti od glave i od nogu, nešto kao pače. Papak misli da se pače pravi od malih patki. Papak ne zna razliku između jeftine turbo zvijezde i, recimo, Miroslava Ilića. Papak ne zna da „zabavna” muzika ima stotine kategorija i pokategorija. On ne voli „zabavnu” muziku, on voli „narodnu” – ne voli zabavu voli narod, moglo bi se reći. Voli sjeverinu i njenu transgenealošku, dehumanizacijsku audio gonoreju.
Najzabavnije je papku tražiti definicije. Recimo, zabave i naroda. Papka jazz podsjeća na Toma i Džerija, i to samo onda kada hoće da ne bude papak. Najdraži papci su mi elitistički papci. Oni koji se slikaju s pozivnicama za festival. To je vrsta papaka koji to nekad nisu bili, ali su beskičmeno nejaki pa su se sageli promordijalnim papcima, dozvolivši im da ih ovi upape, pa sad više niko od njih ne razaznaje razliku između dobrog i lošeg, mudrog i glupog, ljudskog i onog koje to nije. Više i ne koristim riječ papak, jer sam je odavno prekuc’o, a i kad kažem papak, osjećam se papanski, jer ga primjećujem, a sebi prešućujem da čujem neartikulisani govor papanski. Taj je izgovor evoluirao jer se papak doselio odavno. Seobe su učinile da se dobro mimikrira među nas papke, jer nismo, a odavno smo trebali, svintali po jedan dobar šamar svakom papku. Nešto slično se trebalo uraditi sa sarajevskim psima lutalicama; da smo na samom početku njihovih nakota radili progresivno na sprečavanju širenja nakota, sada nam ne bi trebale gasne komore. Ono što su dobro papci uradili je to da smo naučili razliku između seljaka i papaka. Zatrpani smo hrpom papaka do očnih kapaka.