Zana Marjanović uživala je u festivalskim danima, družeći se s kolegama i gledajući dobre filmove. To je, kaže, njen praznik, svijet kojem je oduvijek pripadala. Predlaže mi da pogledam srbijanski film „Neposlušni” kad budem u prilici, koji joj se veoma dopao.
Iako je u umjetničkim krugovima u Regiji visoko pozicionirana, cijela priča o uspjehu koji je napravila u proteklih nekoliko godina nije je opila, niti su joj misli zauzete hrvanjem s trivijalnostima.
Nosila je i ona prekrasne haljine na crvenom tepihu, gdje je pozirala sa suprugom, rediteljem Emirom Kapetanovićem, ali se nije pućila i treptala okicama. Posljednjih mjeseci radila je s najpoznatijim svjetskim umjetnicima današnjice, a festivali su i bit će dio njenog života. Zana je savršena slika sarajevske (mirnodopske) urbane djevojke, koja zna šta želi, u savremenoj verziji, pojačana američkim sistemom edukacije. Kaže mi da je oduvijek znala šta želi, vjerovala je u sebe i mnogo radila na putu ka cilju. Ovo je priča o njenom uspjehu i novim izazovima.
– Otkad sam se vratila iz Amerike, a bila sam prvi član moje porodice koji se odlučio na povratak, željela sam napraviti nešto za ovu zemlju, imati misiju. Već tad je moja ideja bila da se bavim društveno angažiranim radom, kroz različite projekte. Bilo me je uvijek, a naročito sada, stid što mladi ljudi bježe iz ove zemlje, da bi prali i čistili hotele ili kuće negdje u Njemačkoj. Bilo me je stid što naši političari s poniznošću i podanički razgovaraju s predstavnicima drugih zemalja i jednako me je bilo stid što u većini ne govore engleski, glavni jezik Evropske unije. No, jedna stvar mi je možda najgora od svega. To je da u svojoj zemlji ne mogu biti predsjednica zato što njegujem i posjedujem korijene svih naroda ove zemlje. Kroz projekte koje sam radila imala sam mogućnost da upoznam brojne svjetske umjetnike i političare. Na moj aktivizam u ovom smislu utjecali su Angelina Jolie, pa kraljica Nur te predsjednik Amerike Barack Obama.
Vaš rad s Angelinom poznat je širom Planete, a pisano je i govoreno o susretu s predsjednikom Amerike. Gdje ste i kako sreli kraljicu Nur?
– To je bila večera povodom prikazivanja Angelininog filma „U zemlji krvi i meda” uoči početka kampanje koju ona vodi zajedno s Wiliamom Haguem, a sve s cilju borbe protiv seksualnog nasilja nad civilima u ratnim žarištima širom svijeta. Tad sam je upoznala. Bila je to zanimljiva večer, jer je razgovarano o gorućim temama današnjice, a za stolom su bile prisutne brojne utjecajne svjetske ličnosti. Mislim da su me upravo ti ljudi odnosom prema meni i uvažavanjem kao uspješnog i ostvarenog umjetnika ohrabrili da uđem u politiku. Moj stav je da je politika jedini legitiman način da se nešto promijeni.
Kandidat ste za Federalni parlament Saveza za bolju budućnost- Fahrudin Radončić. Ukoliko dobijete povjerenje građana, šta će biti fokus Vašeg rada?
– Logično, prvo o čemu razmišljam je oblast kulture. Posvetila bih se razvijanju kulturne, odnosno kreativne ekonomije koja je kao takva je potpuna nepoznanica u našoj zemlji, a naočito u funkcionalnom i realnom smislu. Moj profesionalni put traje duže od deset godina, kroz razne projekte. Znam šta znači biti mlad čovjek koji se bori za život u ovoj zemlji. Bori se da se ostvari, što je veoma važno. Mislim da je primjenjivanje kulturne ekonomije u zakonodavnom smislu veoma bitno. Najprije moramo napraviti reforme u vezi sa zapošljavanjem mladih ljudi/umjetnika, te određivanje radnog statusa koji nemaju.
Kako kulturna, to jest kreativna ekonomija izgleda u praksi?
– Mi često zaboravljamo da se iza jedne dobre scenografije kriju tri stolara, dva molera, ilustrator i, recimo, pet fizički radnika. Na filmu je toga mnogo više. To je širok dijapazon zanimanja, koja su uključena u kulturni rad, a koji se na prvi pogled ne vide. Kroz „Magacin Kabare” radila sam na tome, mnogo sam naučila i zbog toga sam duboko svjesna svega.
Upravo taj projekt dokazao je da se i u vremenu krize u BiH u oblasti kulture može napraviti dobar posao…
– U momentu kad smo ga pokretali, mnogi su nam govorili da nismo odabrali pravi trenutak. Ubrzo smo shvatili da su ljudi željni kulture i već tri godine smo na svim predstavama puni. Da imamo veći kapacitet, mogli bismo imati još gledatelja, ali polako rastemo. Ono što sam na početku zamišljala dijelom se već ostvarilo. Trebalo je strpljenja. Možda je ovdje malo teže, ali vrijedjelo je. Zapravo, osnov uspjeha bila je ideja da napravimo udruženje u kojem će stvari funkcinirati na način kako se to radi na Zapadu. Od načina finansiranja, što znači da smo samoodrživi, pa nadalje. Malo ljudi zna da možda 40 posto ljudi koji rade za „Magacin Kabare” nisu umjetnici. Tu ima prilike i mogućnosti. Inače, mislim da kultura može biti veoma unosna. Živimo u vrlo kreativnom podneblju, imamo odlične reditelje, glumce, književnike, muzičare… No, galerije se zatvaraju, pozorišta su prazna, ne možemo snimiti nijedan film godišnje. Dakle, postoji problem i potrebna je hitna reforma zakona i načina finansiranja.
Rezultati nekih istraživanja pokazuju da se rađaš kao ljevičar ili desničar. Kakvo je Vaše mišljenje o tome ili imate svoju teoriju?
– Odrasla sam u Americi i različite su stvari utjecale na moje mišljenje. Bile su to godine u kojima se formiraš. U američkom sistemu ne definiraju se politički stavovi tako kruto, desnica ili ljevica. Bila su „zlatna vremena”, kad je treća opcija dominirala, a koja je najbliža centru. Ta opcija stavlja akcent na privredu i tržište, na sve ono što nam je neophodno za poboljšanje i bolji život. Upravo zbog sličnosti, ja sam dio političke opcije SBB- Fahrudin Radončić.
Mnoge su žene kroz stoljeća obilježile politiku. Indira Gandhi se borila za ljudska prava, Evita Peron za prava siromašnih, jednakost muškaraca i žena, Margareth Thatcher imala je usmjerenje na tržište.. Ko je Vas inspirirao?
– Za mene nema dileme, to je Angelina Jolie. Ona je nevjerovatna kombinacija umjetnika i osoba koja se zaista bori za ljudska prava kroz kulturu i kroz ulogu u UN-u. Britanska kraljica Elizabeth II nagradila ju je počasnom titulom „lady” u znak podrške za sve što radi na pitanju podizanja svesti i prevencije nasilja nad ženama. No, Angelina je tom prilikom veoma jednostavno pojasnila svoj aktivizam, majka ju je odgojila tako da ukoliko svijet ne mijenja nabolje, njen rad nema smisla.
Kako vidite ovu zemlju za dvadesetak godina?
– To je pitanje koje sam postavljala sebi često nakon što sam se vratila u Sarajevo i jedan od razloga zašto sam se počela baviti politikom. Za mene je ovo najljepša zemlja na svijetu i vjerujem u nju. Mislim da se stvari mogu mijenjati ukoliko svi imamo isti cilj, prvenstveno dobar život u ekonomskom smislu. U ovom trenutku mogu živjeti bilo gdje na svijetu. Dobila sam brojne poslovne ponude nakon filma s Angelinom, koje bi uključivale promjenu mjesta boravka, ali sam ostala ovdje, jer vjerujem i želim stvari mijenjati nabolje.
Jedan od projekata na kojem predano radite je i Mali „Magacin Kabare”, koji je namijenjen djeci uzrasta od šest do 14 godina…
– Kroz taj projekt educirali SMO više od 200 djece, a sad pravimo film, koji je inkluzivan u punom smislu te riječi. Djeca zajedno, bez obzira imaju li poteškoće u razvoju ili ne, prave film o ljubavi. S kolegama smo razvili sistem koji je vrlo zanimljiv i poseban te jedinstven u svojoj ideji, kreativni proces kroz koji svako pojedinačno dijete prolazi kako bi napravio film. Od pisanja scenarija, sve do pravljenja plakata, kostima, te snimanja kamerom. Djeci raste samopouzdanje, socijaliziraju se i razvijaju vještinu govora u javnosti. Film će biti završen krajem decembra.
Maloprije ste spomenuli kako je na putu ka ciljevima u životu lakše kad imaš pravu osobu pored sebe…
– Tako je, lakše je dijeliti život i dileme s voljenom osobom. Moj suprug Emir je moja podrška, ponekad i motivacija.
Razmišljate li o tome da proširite porodicu?
– Već smo to uradili, imamo psa. Kad smo krenuli na Pozorišni festival u Bihać, za našim autom na Vlašiću trčao je mali pas. Ručali smo u jednom objektu, pa smo se dogovorili da ukoliko on bude tu kad se budemo vraćali, da ga povedemo. Sad živi kod nas, zove se Fleki i volimo se. Mnogo je pasa lutalica na ulicama, mi smo neke hranili, a evo sad je jedan s nama.
Lijep i human gest, no razmišljate li o djeci?
– Naravno, to je jedan od ciljeva u bliskoj budućnosti. Evo nakon nas dvoje imamo jednog člana, pa nek’ nam se pridruže bar još dva.
Osim glumačkog, mnogi hvale Vaš talent za pjevanje. U novom projektu koji je nastao u saradnji s TV Pink „Magacin Kabare Show” pokazat ćete to umijeće…
– Imamo divan bend, odlične goste i da, ja ću pjevati. Mnoge regionalne zvijezde potvrdile su dolazak, a projekt počinje 10. septembra. Pokazat ćemo ono u čemu smo najbolji kroz spoj muzike, kabarea i dobrog humora – kaže na kraju Zana Marjanović.