Domaćin ovogodišnjeg jubilarnog 20. SFF-a je zasigurno najperspektivniji glumac mlađe generacije, Adnan Hasković. Plodno prošlo razdoblje mu je i donijelo ovaj laskavi angažman i bilo ga je lijepo gledati u voditeljskoj ulozi.
No, on neće biti samo domaćin, već će se tokom festivala predstaviti u dva filma u kojima glumi. Jedan je holivudsko naučnofantastično ostvarenje pod nazivom “Snowpiercer”, dok je drugi domaći film “Reket”, reditelaa Admira Buljugića.
Sreli smo se na Festivalskom trgu. Do Adnana je tek stigla vijest o smrti Sulejmana Kupusovića. Žao mu je, kaže. Sasvim sigurno neće moći uživati u ovim danima kao što je zamislio.
Šta je za Vas dobar domaćin?
– Dobar domaćin je ljubazan i gostoprimljiv. On na najbolji način goste uvodi ne samo u festival, nego i u naš grad.
Velika je čast biti domaćin Sarajevo Film Festivala.
– Naravno da jeste. Poznato je da Festival podržava mlade umjetnike iz BiH, pa im je u interesu da to uvijek bude neko ko u filmskoj umjetnosti daje u nekom periodu više, jer ovo je ipak filmski festival, pa je tako ove godine odlučeno da to budem ja.
Kakvi su Vaši dojmovi o proteklim danima Festivala?
– Bilo je lijepo. Prvu večer je bilo malo kašnjenja, osjetila se nervoza u publici. Nisam sklon voditeljskim zadacima, te sam i ja osjećao pritisak. Pokušao sam se snaći, pa valjda sam i uspio.
Od mlađe generacije glumaca Vi imate najkonkretnije rezultate, karijeru gradite pažljivo i kvalitetno. Koliko je sve to dio velikog plana a koliko ste imali sreće?
– Zvučat će kao floskula, ali drugačije ne mogu objasniti, oduvijek sam vjerovao da se predanim radom može postići uspjeh izvan granica naše zemlje. Kada sam se odlučio za ovaj posao, upisao Akademiju, prvenstveno sam želio biti na filmu. Gledao sam holivudske filmove, imao sam uzore u tamošnjim glumcima. Pozorište sam zavolio tek na Akademiji. Dakle, uvijek sam mislio da ako daješ maksimum od sebe, crpiš iz svog talenta sve što možeš, da će to biti prepoznato. To ujedno ne znači da ja trčim za ulogama, ali nisam ni uspavan. Jednostavno neka sve ide svojim tokom, a ja ću davati najviše od sebe. Nisam bolesno ambiciozan. Ljudi koji sebi postave previsoke ciljeve doživljavaju razočarenje kada se njihove želje ne ostvare. Neki su i nerealni prema sebi, neki su pretenciozni.
Poznato je da dosta vremena provodite u teretani, ali i cigarete su uvijek s Vama. Žene su saglasne da od Adnana Haskovića zgodnijeg glumca nema, a Vi za to vrijeme tragate za dubljim smislom i u religioznim knjigama. „Uvik kontra”, kako bi rekao sjajni TBF…ili?
– Hvala vam na lijepim riječima. Nekako sam oduvijek znao da treba odrediti prioritete i rukovodio sam se time. Također, za mene je važna umjerenost. Nisam sklon radikalnim postupcima. I glumu bih ostavio kada bi od mene zahtijevala da radim nešto suprotno mojim ubjeđenjima, stavovima i poimanju morala. Odbijao sam i uloge takve. Ne mogu da prezentiram nešto u šta ne vjerujem, do čega mi nije stalo.
Do čega Vam je stalo u životu?
– Ako izuzmem dobro zdravlje za mene i moje najbliže, što je nulta kategorija, stalo mi je do toga da ne izgubim obraz. Trudim se biti dobar čovjek. Kako je rekao naš profesor Izo (Bajrović op. a), kojeg doživljavam kao oca; “Samo dobar čovjek može biti dobar glumac!”. Jedno s drugim uvijek ide, iako su poimanja razna. Uvijek će se naći neko ko će vam nešto zamjeriti, pogrešno protumačiti. Ipak, ljubaznost, odmjerenost , lijepi maniri čine život ugodnijim.
Kako se nosite s tom velikom ženskom pažnjom?
– Pa nije to sad u nekoj alarmantnoj fazi pa se moram rješavati toga. Godi mi pažnja, vjerujem da laže svako ko kaže drugačije. Ovo je Sarajevo, ne Amerika pa da obožavateljice trče za glumcima. Nema tu neke velike priče.
Maloprije ste nam otkrili da vas je prvenstveno ljubav prema filmu odvela na Akademiju. Šta Vas je posebno dojmilo od filmske produkcije u posljednje vrijeme?
– Svake godine se desi nekoliko velikih stvari iz filmske umjetnosti. Serije već neko vrijeme preuzimaju primat. Velike mreže „Show time”, „HBO”, „Matrix”…bukvalno i rade serije kao filmove. Sve više velikih glumaca igra u serijama. Puno je dobrog urađeno u posljednje vrijeme. “Ray Donovan”, „Braking Bad” ne moram ni spominjati, zatim “Game of Thrones… Zavidan je posao uradio Matthew McConaughey u filmu „Dallas Buyers Club”, pa i u seriji „”True Detective”…Ta posvećenost, do krajnosti, producira uvjerljivi performans u fizičkom i svakom drugom smislu. Meni imponuje da vidim tako dobar performans. I kad se čini da se sve pokazalo u glumi, uvijek se nanovo iznenadimo i to je ono najljepše.
Kako se nosite s kritikom?
– Otvoren sam za sugestije i prijedloge. Imam određeni broj ljudi kojima vjerujem, koje uvažavam i u kritici. A ove profesionalne virtualne kritičare na portalima i forumima ne registrujem. Žao mi je što nemamo prave kritičare koji bi pomno pratili dešavanja u kulturi i čija bi kritika imala funkciju unapređenja.
Šta nikad ne biste mogli raditi?
– Mislim da bi svaki čovjek sebe iznenadio time šta je u stanju sve raditi da bi preživio, pa tako i ja. Ipak, ako već mogu birati, teško bih pristao na kancelariju, monotone poslove, rutinu…
Kada ste ljuti, kakvi ste?
– Kratak fitilj. Brzo planem, ali brzo i zaboravljam. Nejasne su mi te psihologije zlopamtila, osvete koje se dugo i temeljito pripremaju.
Vaš posao podrazumijeva kontinuirano upoznavanje ljudske psihe. Čime Vas danas čovjek može iznenaditi?
– Dobrotom.
Znam da je kliše, ipak naše čitateljice mi ne bi oprostile da Vas to ne pitam: “Kako Vas je najlakše zavesti?
– Uvijek je to spontano, nema recepta i priprema. Valjda se samo desi.
Niste dakle pobornik teorije da nam se ljubav desi kada smo za nju spremni?
– Ma ne, pa nije to trening, predstava.