Dugo Zlatana Muslimovića (33) nije bilo u bh. medijima. Sve na njemu je isto. Samo je kosa kraća. Robusan napadač je ispred nas, isti onakav kakav je bio dok je nosio dres Fudbalske reprezentacije BiH. Ko prati igre naše nacionalne selekcije, sjeća se i danas ona tri vanserijska gola koja je na sarajevskom “Koševu” dao u utakmici protiv Hrvatske.
Rušio je protivnike, driblao, tresao stative… Niko Kovač, tada reprezentativac Hrvatske, mogao je samo pogledom ispratiti njegove snažne udarce.
Zlatanove lopte su imale oči. Tri gola Hrvatskoj, koja je te godine bila šesta reprezentacija svijeta, osim Muslimovića dao je ranije (1998. godine) još jedino Slovenac Primož Gliha.
Danas Muslimovića nema u redovima “Zmajeva”. Njegovim odlaskom iz Evrope u Kinu (u redove tima Guizhou Renhe), prestali su i pozivi za “A” tim. Zlatan nije ljut zbog toga. Naprotiv, sretan je što njegovi bivši saigrači nižu pobjedu za pobjedom.
Sa Zlatanom smo razgovarali u petak ujutro u hotelu “Evropa”. Noć prije Hrvatska je izgubila od Brazila. Konobaru nije bilo teško služiti prvu jutarnju kafu. Naprotiv.
Dok ju je spuštao na sto, sa Zlatanom je mogao komentirati nesretni jedanaesterac, Japan i njegove suce… Je li uopće, u pola deset ujutro, i mogao imati boljeg sagovornika za to?
Zlatan se spremao za Split… Ljetovao je na najljepšim destinacijama svijeta, ali ljepšeg mora, kaže, od Jadrana nema.
– Četiri godine nisam bio na moru. Odlazio sam povremeno na Tajland, jer nije daleko, ali ostajao sam po dva, tri dana. Mnogo naših ljudi sam vidio tamo, dođu na odmor, međutim, Tajland nije po mom ukusu. Sve je drugačije nego kod nas – kaže Muslimović.
Šta ste vrijedno naučili u Kini?
– Mnogo sam naučio u ovoj zemlji. Ljudi su dobronamjerni, prijateljski se ophode prema vama, žele pomoći. Milijardu i 700 miliona ljudi živi tamo, ali je nevjerovatno koliko savršeno funkcioniraju. Radišni su i ubjedljivo najviše milionera imaju. Međutim, ono što me najviše oduševilo kod njih, jeste način na koji shvataju i žive život. Njihova glavna uzrečica je: “Šaka riže i pola litre vode”. Ako dnevno barem to imaju, oni su već zadovoljni ljudi.
Koliko ćete ostati još u Kini?
– Ne planiram ostati. Slobodan sam igrač. Dvije i po sezone sam odigrao tamo i mislim da je dosta. Najvjerovatnije odlazim na Bliski Istok.
Vidim da u Vama nema ni trunke gorčine što niste dobili poziv za Reprezentaciju i odlazak na SP. Jeste li pratili dešavanja koja su nedavno procurila u medije, a koja su u vezi s određenim neslaganjem između selektora Safeta Sušića i pojedinih igrača?
– Pratim mnogo toga kada je riječ o Bosni i Reprezentaciji. Time što nisam pozvan neću da se zamaram, pogotovo ne za SP. Stručni štab je tako odlučio i ja to poštujem. I pozitivno i negativno uvijek prihvatam do kraja. Takav sam tip čovjeka. Kad je riječ o drugom dijelu pitanja, ono što sam naučio u karijeri to je – sve ono što se desi u svlačionici, treba i ostati u svlačionici. Takve stvari se ne zloupotrebljavaju.
Bili ste jedan od učesnika BHRT-ove humanitarne akcije “Ljudi ljudima, pozovi i pomozi”. Prije toga dugo Vas nismo vidjeli u Bosni. Odlazite li često u rodnu Banju Luku?
– Roditelji su mi u Banjoj Luci, često sam dolje. Brat živi u Švedskoj. Proputovao sam mnoge gradove, ali Banja Luka mi je najdraža.
Prošle godine djevojčica Aleksandra Tanasić iz Banje Luke je izrazila želju da dobije inzulinsku pumpu koja bi joj olakšala liječenje. Vi ste se javili odmah prijatelju i kazali da ćete je Vi kupiti. O ovome, međutim, ne govorite.
– Humanitarni rad je nešto čime ću se sigurno baviti i u budućnosti, nakon što završim igračku karijeru. Međutim, ne želim razgovarati o ovoj temi. Volim to raditi, ali ne i govoriti o tome.
Iz veze s manekenkom Ljiljanom Šoškić imate kćerku Atinu. U čemu Vam je najsličnija, kako provodite zajedničko vrijeme?
– Ljiljana i ja ne živimo zajedno. Ostali smo u odličnim odnosima i zajedno se brinemo o našoj kćerki. Atina ima šest godina, jako voli putovanja. Već ima dva ispunjena pasoša. Obišla je gotovo sve. Svakih mjesec i po dolazila je u Kinu. Ne osjetite je, uklapa se gdje god dođe. Kada nešto želi od mene, onda se umiljava i zove me: “Tatiććććć”. Atina je moja najveća ljubav.
Osim sportske slave, fudbal donosi i finansijsku dobit. U šta ste pametno Vi investirali zarađeni novac?
– Suvlasnik sam jedne inozemne kompanije iz domena IT-a (Informaciona tehnologija). Kada je riječ o poslu, IT je budućnost. Fudbal više nije onakav kakvim sam ga zamišljao. Postao je jedan veliki biznis.