Je li vam se ikada desilo da stojite mirno pred čovjekom, njegovom ljubavlju, čistoćom, pravednošću, ponosom i načinom na koji to sve tumači? Jeste li se ikada postidjeli zbog vlastite potrebe da sve svodite na racio i osjetili se osiromašenim za zanos koji može postići samo čisto i hrabro srce? E meni je sve to bilo prije nekoliko dana kada sam u Maglaju posjetila Nadinu Softić i njene blizance Merimu i Davuda.
Bila sam manja od makovog zrna. Ispričat ću vam to kroz najveću ljubavnu priču našeg vremena kojeg opisuju prevare, razvodi, razvrati, tjelesno, seksualno, potrošačko, kojeg opisuje golema količina izbora od sokova u granapu do žena i muškaraca pred kojim ubogi čovjek često pogriješi.
Ali ne i Nadina.
Ona je smrti pokvarila posao. Njena ljubav bila je veća od leukemije koja joj je odnijela ljubav života u samo 15 dana. Kako? Zamrznuti uzorak genetskog materijala, koji su ostavili u nadi da će Jasenko ozdraviti, bilo joj je jedino vrijedno života nakon što mu je posljednji put pustila ruku i poljubila lice.
Niko nije stao na put njihovoj želji da imaju djecu, zakon nije sprečavao, roditelji i njegovi i njeni su bili saglasni… i danas, dvije godine nakon tužnog i preranog odlaska njenog muža, ona hrani njihove blizance. I Jasenko nije nestao, ne do kraja. On je svakim danom tu – u Meriminom mrštenju, Davudovom pogledu…
Ali, krenimo redom. Nadina će vam ispričati priču. Da budem iskrena, ja sam samo držala diktafon i plakala.
– Jasenko i ja smo se poznavali posljednjih deset, jedanaest godina, ali onako kako se znaju ljudi u malim gradovima. Znala sam gdje izlazi i ponekad smo se viđali na tim mjestima. Razgovarali smo putem interneta skoro svakodnevno, nekad po cijeli dan, imali smo uvijek o čemu pričati. Već tada smo znali da smo najsrodnije duše na svijetu, ali kočile su nas mnoge stvari. Mislim da je bilo 2008. godine kada sam otišla na more, naš Jadran, s prijateljicom, a on je bio s roditeljima u malom mjestu pored. Moja prijateljica je imala dijete, pa su nam se pridružili njeni sestra i zet i bilo je to pravo porodično okupljanje, a ja sam nekako tu stršala i bilo mi je dosadno. Saznala sam da je on u blizini i čuli smo se porukama. Objasnio mi je kako da dođem do mjesta gdje je on, pa ako ništa da izađemo, skratimo sebi vrijeme – prisjeća se Nadina početka ljubavi, koji će joj obilježiti život.
Kako ju je zaprosio
Tako je počelo njihovo prisnije druženje. Ipak, u to vrijeme oboje su bili u vezama i nisu htjeli nikog da povrijede.
– Posebno on, on vam je prava poštenjačina, htio je da sve bude čisto, da bismo nas dvoje nešto pokušali. I godina je prošla u tom našem neodređenom druženju. Sviđala sam se ja njemu, on meni, ali čekali smo bolje vrijeme. Krajem 2008 i početkom 2009. godine okončali smo naše veze. U to vrijeme završila sam Ekonomski fakultet. I on je u Doboju završio Saobraćajni fakultet, tako da smo tokom naše veze često odlazili u Doboj, za koji smo sentimentalno vezani.
Cijeli tekst pročitajte u printanom izdanju magazina Azra, broj 902