Amina Demić: Trebala mi je potvrda Jasminke Šipke

Piše: Redakcija

Nerijetko djeca u svojim profesionalnim opredjeljenjima krenu stopama svojih roditelja i na kraju se ispostavi da su napravili dobar izbor, jer, genetika čini svoje. Koracima svog oca Zvonka Marića, glavnog urednika Televizije Alfa, krenula je njegova 23-godišnja kćerka Amina. Gledateljima ove televizije Amina je poznata kao voditeljica Dnevnika, a član Alfinog tima postala je prije dvije godine. No, i prije toga Amina je sticala novinarsko iskustvo. Učila je od najboljih i novinarstvo joj je, jednostavno, u krvi. Završila je Fakultet političkih nauka u Sarajevu i trenutno je na master studiju. Odlučila se za redakciju informativno programa, jer taj posao smatra najodgovornijim i najozbiljnijim.

Da bi se neko bavio novinarstvom, prema ovom poslu mora imati, najprije, veliku ljubav, strpljenje, istrajnost, upornost, biti vječiti borac za pravdu. Šta su bili Vaši motivi da, najprije, upišete žurnalistiku, a potom se odlučite i za informativno-političku redakciju?

– Sve to što je već sadržano u pitanju, ali i činjenica da sam odrastala u okruženju u kojem se nekoliko članova moje uže i šire porodice bavilo novinarstvom. Prije svega, moj tata. Novinarstvo je uvijek bilo prvi poziv za koji sam se željela opredijeliti. Sad kad razmišljam, ne mogu se sjetiti da li sam imala alternativu ili ambicije prema nekoj drugoj profesiji, tako da je upisivanje žurnalistike za mene bi prirodan slijed.

Koliko dugo ste dio tima TV Alfa?

– Ovih dana će se navršiti dvije godine otkako sam postala dio tima TV Alfa. Prvi televizijski angažman dobila sam s nepunih 16 godina. U tom periodu sam se prijavila na konkurs za novinara koji je raspisala jedna nevladina međunarodna organizacija. Tada sam počela da vodim jednu omladinsku emisiju koju je emitovalo nekoliko televizijskih stanica. Nakon tog serijala, dobila sam ponudu da radim još jednu emisiju za mlade. Zvala se „Bijela hronika”. Sticajem okolnosti, u pauzi emitovanja tog serijala počela sam raditi u Agenciji za marketing. Lijepa sjećanja me vežu za taj period. Moram priznati da mi je mnogo pomogao angažman u omladinskim emisijama, gdje sam učila od dokazanih profesionalaca. Iz mog iskustva, informativni program je najodgovorniji i najozbiljniji novinarski posao. Zna biti stresan i težak. No, pun je izazova i prilika za dokazivanje.

amina demic novinarka1

Možete li nam reći nešto o Vašim počecima na Alfi?

– Možda je zanimljivo, ali sticajem okolnosti otišla sam na testiranje kod Jasminke Šipke s ostalim kandidatima. Nisam toliko očekivala angažman koliko sam željela da me, nakon pet godina rada u omladinskim emisijama, ocijeni neko stručan kao što je profesorica Šipka. Njena pozitivna reakcija i dobre ocjene dali su mi poticaj i ojačali vjeru da sam izabrala posao koji mi odgovara. Prvi Dnevnik donio je mnogo uzbuđenja i želje da ne razočaram one koji su mi povjerili tu ulogu. Treme i straha jeste bilo, ali u smislu da dobro i kvalitetno obavim svoj zadatak. Srećom, sve je dobro prošlo. Zahvalnost dugujem i sjajnim kolegama s kojima radim. Brzo sam se uklopila, navikla na ritam rada i teme koje su zastupljene u jednom informativnom programu.

Javnosti nije toliko poznato da je Vaš otac iskusni televizijski novinar Zvonko Marić. No, kakvi su Vaši odnosi dok ste na poslu, u redakciji…?

– Čini mi se da na poslu manje komunicira sa mnom nego s ostalim uposlenima. Inače, poštujem hijerarhiju i sve rješavam s urednicima u informativnom programu i kolegama novinarima. Tata i ja privatno često polemišemo o novinarskom pristupu i principima profesionalnog novinarstva te odnosu između teorije, koju sam tokom školovanja izučavala, i praktičnog novinarstva, koje je zastupljeno u našoj zemlji i Regionu.

Šta ste od svog oca, kada je riječ o poslu, najvrednije naučili?

– Kako zadržati smirenost i pribranost prilikom vođenja emisija. Umijem djelovati potpuno ravnodušno i kada otkaže prompter, ne pojavi se sagovornik, ne stigne prilog na vrijeme. Tata mi je usadio i naviku da se stalno informišem. Pratim događanja iz svih oblasti. Najmanje afiniteta imam prema sportu, ali sticajem okolnosti naučila sam od kolega mnogo, ali i od braće koji su aktivni sportisti.

Čime se bavi Vaša mama, zašto ste odlučili krenuti baš tatinim, a ne maminim stopama?

– Mama radi u prosvjeti kao predavač bosanskog jezika. Takve je naravi da joj ta vrsta posla odgovara. Blaga je, smirena, topla, najdivnije stvorenje na svijetu. Novinarski posao je veoma dinamičan i raznovrstan, pa mislim da zbog toga odgovara mojoj prirodi. U kući odlično funkcionišemo, vlada potpuna demokratija u smislu da se svi bave čime žele. Mi smo jedan uigran tim zbog čega i ne mogu zamisliti da se bavimo nekim drugim profesijama.

Imaju li sagovornici prema Vama predrasuda s obzirom na to da ste veoma mladi, a bavite se itekako ozbiljnim temama.

– Pretpostavljam da ima i takvih ljudi, ali meni se s tim stavom još niko nije obratio. Svaki razgovor uključuje pripremu, informišem se o apsolutno svemu u vezi sa sagovornikom. Generalno, nastojim vladati temama o kojima govorim. Ako ih ja ne razumijem, ne vjerujem ni da će gledaoci.

amina demic novo

Ko su Vam uzori u poslu?

– Krišom sam učila od tate u njegovoj radnoj sobi, gdje je bilo mnogo snimljenih materijala, ali i tekstova. Kad je riječ o reporterskom poslu, stil kojim je radio možda je najbliži mom poimanju reporterskog posla. Kada je riječ o prezenterskom poslu, nemam uzore, ali cijenim rad nekoliko kolega.

Kakva je Amina privatno? Kako provodite svoje slobodno vrijeme, s kim se družite?

– Privatno sam opuštena, društvena, smijem se često. Imam stav o svemu, ali gledam svoja posla. Uglavnom me svi doživljavaju kao odgovornu osobu, ponekad i perfekcionistu. Moja kolegica i prijateljica Nataša mi često govori da je nervira što previše detaljišem…(smijeh). Imam malo slobodnog vremena, jer sam povećena poslu i master studiju, ali kada ga imam, provodim ga u krugu porodice i bliskih prijatelja. Ne volim pretjerano izlaske, frekventna, bučna mjesta. Draže su mi mirnije varijante, koje me relaksiraju.

Koju biste osobinu kod sebe najradije promijenili?

– Ponekad preemotivno doživljam stvari koje nisu toga vrijedne.

Je li Vam neko već rekao da mnogo podsjećate na sportsku novinarku Saru Carbonero, suprugu španskog golmana Ikera Casillasa?

– Upoređuju me s mnogima, ali ne mogu se sjetiti je li mi neko rekao da nas dvije ličimo. Kako god, Sarina ljepota obara s nogu, pa se neću buniti ako čujem tu usporedbu.

 

 

 

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti