Martina Saira Konaković i Ida Keškić
Martina: Jedino u Idinim očima vidim pravu sebe
Ko je starija sestra Keškić i ko je, zapravo, kome uzor?
– Starija Keškić sestra sam ja i mislim da ne treba da jedna sestra vidi uzora u drugoj. Različite smo, svaka jedinstvena na svoj način. Uvijek su postojale stvari na koje sam se mogla ugledati kod moje seke i uvijek će postojati.
Kakav ste imale odnos u djetinjstvu, a koliko ste danas vezane?
– Kada smo bile male, nismo se odvajale jedna od druge, uvijek bi me slijepo pratila. Imale smo divno djetinjstvo, jer su nam roditelji divni. Potom je slijedio period odrastanja, gdje je svaka od nas gradila sebe i ja sam jedan duži period bila u inozemstvu. Danas smo veoma vezane, ne mogu zamisliti život bez nje. Iako Ida sada živi u Berlinu, često se vidimo, još češće smo na vezi i dijelimo sve tajne. Ona je moje utočište, moja podrška i jedino u njenim očima vidim pravu sebe.
Sve sestre imaju svoje svađe. Zbog čega se vas dvije najčešće svađate?
– Najviše zbog odjeće. Nije da smo bile škrte ili sebične, djelile smo sve, ali male svađice bi se desile kada jedna drugu ne obavijestimo da smo nešto posudile. Često mi se znalo desiti da iskombinujem outfit i shvatim da nečeg nema u ormaru, jer je seka bila brža. Naravno, obrnute situacije su, također, postojale.
Koliko vremena provodite zajedno i kako tada izgledaju vaša druženja?
– Kada provodimo vrijeme zajedno, to su intenzivne priče do sitnih detalja. Uglavnom jedna drugu smirujemo, kroz smijeh prepričavamo doživljaje koje je druga propustila. Najviše volim biti u njenom društvu, jer me najbolje poznaje, jer mi istinski želi dobro, jer mi zna reći ono što ne želim čuti o sebi. Često se i šuteći ispričamo, jer znamo tačno kako druga razmišlja. Ona je moje najveće bogatstvo!
Kada ste na svoju sestru bili najponosniji?
– Svaki njen uspjeh koji je istinski ispunjava i čini sretnom je moj ponos. Svaka odluka koju donese za sebe isto tako. Ponosna sam na njenu moć zavođenja života. Ona u pravom smislu zavodi život, a da ne govorim muškarce…(smijeh). Danas je teško biti drugačiji, slobodan, pratiti svoje snove i raditi ono što volite. Ona zaista živi tako i ONA JESTE MOJ PONOS!
Jeste li prema njoj usmjereni previše zaštitnički?
– Vjerovatno jesam. Često mi to zna zamjeriti, jer nekad želi samo prijateljicu u meni. Ne dam je nikom, ne dam nikom da je povrijedi i, evo, već zvučim zaštitnički. Istina je da, ma koliko ja nju htjela zaštititi od nekih stvari, ona, ipak, mora sama doživjeti te iste da bi naučila. Nažalost, učimo na svojim greškama, ma koliko bili prije toga opomenuti.
Jeste li i najbolje prijateljice ili neke stvari, ipak, jedna drugoj prešutite?
– Definitivno smo najbolje prijateljice i ne vjerujem da postoji nešto što jedna o drugoj ne znamo. I ako se desi da nekad nešto prešutimo, kad-tad se to kaže, jer jednostavno smo tako jako vezane. Seko, hvala ti što postojiš!
Ida: Njeno ogromno srce čini čuda
U čemu se svojoj sestri najviše divite?
U čemu joj se ne divim? Toliko toga… Ako mislite da znate šta znači kad neko ima veliko srce, družite se malo s mojom sestrom i spoznat ćete šta znači imati pravo i ogromno srce. Potom su tu njena nenadmašiva snaga i izdržljivost, njena upornost, marljivost i zavidna socijalna inteligencija.
Za šta je najčešće i najviše kritikujete?
– Kritikujem njeno pretjerivanje u svemu, uvijek ide iz krajnosti u krajnost, nema balansa. Ima sklonosti o ovisnostima, pa bilo to o ljubavi, poslu, ili, evo, trenutno shoppingu. Ali uvijek se izvuče, ipak je jača od svega.
Otkrijte nam neko iznenađenje koje Vam je sestra priredila, a koje je u Vama probudilo najjače emocije?
– Da se razumijemo, Martina meni svako malo priređuje iznenađenja i time je jedini neumorni igrač u konstantnom buđenju mojih emocija. Naprimjer, prošle godine za rođendan mi je stigao veliki paket s gumenim čizmama i hlačama, a kiše su tih dana padale u Berlinu. Mene su grijale najtoplije gumene čizme.
Ko koga bolje poznaje, Martina Vas ili Vi nju?
– Ne može se reći da neka od nas bolje poznaju onu drugu. Ona mene vidi iz perspektive iz koje me niko drugi ne vidi, kao i ja nju. Lijepo je čak što mijenjamo uglove gledanja, ali nema tu osobe koja sad bolje gleda od druge, objema su oči širom otvorene jedna za drugu. Eh, sad kako koja gleda je individualna stvar.
Je li ona baš uvijek tu za Vas kada Vam je potrebna i obratno?
– Baš uvijek. Kažem vam, to ogromno srce čini čuda. A ja? Trudim se, sad ne znam jesam li. Mobitel je uvijek uključen i, sad kako su uveli direktan let, ako zatreba i doletjet ću iz Berlina do Sarajeva. Ona mi je, naravno, na prvom mjestu.
Jeste li je ikada razočarali?
– Naravno da jesam, čovjek sam kao i svako drugi. Nemojte pomisliti na neke velike grijehove, većina se svodi na moje kašnjenje.
Šta biste joj rekli ovom prilikom, a da joj to do sada niste rekli?
– Ti i ja, iduće skijaške sezone, veleslalom kroz kapije uz mjerenje vremena, na Bjelašnici, da vidimo kako stvari stoje! I nazovi me kad ovo vidiš, da padne dogovor!
Delila i Dženana Softić
Delila: Sestri ništa ne zamjeram
Kolika je starosna razlika između vas dvije, ko je starija, a ko mlađa sestra?
– Od Dženane sam starija nešto manje od dvije godine.
Ko koga više sluša?
– S obzirom na to da razlika u godinama nije tako velika, a i naučene smo da u našem sestrinskom odnosu, ali i odnosu s roditeljima, svakoga saslušamo i uzmemo u obzir savjete, ali da sami odlučujemo i da niko nikome ne nameće neke stvari ili ne daj Bože naređuje. U tom smislu nema slušanja.
Zbog čega su najčešće vaše sestrinske svađe?
– Zbog hrane, sestra mi govori da previše jedem, a ja njoj predbacujem suprotno.
Koliko najduže možeš biti ljuta na sestru?
– Teško se naljutim, a i kad se baš naljutim, brzo zaboravljam, te brzo opraštam. To nekad predbacim sama sebi, no kad je sestra u pitanju, nemam šta da joj zamjerim. Volim je najviše, a ubijeđena sam da i ona mene isto tako.
Koliko dnevno provodite vremena zajedno?
– Obje putujemo mnogo, pa se često mimoilazimo, ali kada smo kući, onda smo zajedno non-stop. Čak smo zajedno i na Medicinskom fakultetu, jedino spavamo u odvojenim prostorijama.
Kada ste bile najduže razdvojene?
– U posljednoj godini najduže smo bile razdvojene za vrijeme mog tromjesečnog boravka u Kini. Ali, i tada smo stalno bile u kontaktu putem telefona, Tanga, Wechata, tako da smo se mogle viđati i biti u toku svih dešavanja. Naravno, da se mnogo poželimo i pohrlimo jedna drugoj u zagrljaj, a onda pređemo na otvaranje poklona.
Dženana: Delila je mirnija od mene
U čemu se Delili najviše divite?
– Divim joj se što može mnogo da spava.
Koje stvari ili situacije joj znate zamjeriti?
– Jedino to što nam često skrati treninge.
Kako se Vaš odnos mijenjao tokom godina – jeste li se uvijek slagale ili je, možda, u djetinjstvu, kako to obično biva, bilo nekih sestrinskih svađa?
– U našem karakteru ima i nekih razlika, ja sam temperamentnija, lako planem, dok je sestra nešto mirnije prirode, no s obzirom na jednak odgoj, obrazovanje, imamo i mnogo sličnosti. U djetinjstvu su roditelji kupovali sve odjevne predmete po dva puta u istoj veličini, ništa nismo htjele dijeliti, a htjele smo sve isto. No danas rado i bez problema dijelimo neke stvari.
Koliko najduže možete da ne govorite jedna s drugom? Koja, obično, od vas dvije prva popusti?
– Mogu se desiti i ozbiljnije rasprave, ali nakon toga brzo uspostavljamo komunikaciju i nastavljamo kao da se ništa nije desilo. Obično razgovor krene spontano, ne prođe ni sat od svađe. Nismo u fazonu “ko je kriv mora da se izvini”.
Koja je razmaženija?
– Navikle smo na pažnju, roditelji su nas razmazili, ne zna se koja je razmaženija
Naida i Anesa Kundurović
Naida: Voljela bih da sam odmjerenija kao Anesa
S obzirom na to da je Vaša sestra odnedavno na drugom kraju svijeta, u Japanu, koliko Vam nedostaje?
– S obzirom na to da smo mi kao porodica oduvijek bili u pokretu, odnosno da smo Anesa i ja od malih nogu navikle na život u raznim dijelovima svijeta, nekako je prirodno prihvaćen njen odlazak u Japan. Prethodno smo bile razdvojene dok sam ja živjela u Kini, a ona u Švicarskoj što je, također, velika udaljenost, na dva kontinenta. Ukoliko se vraćamo još unatrag, Anesa je studirala u Moskvi, a ja sam tada pohađala gimnaziju u Zagrebu. Mislim da su ta internacionalna iskustva bila odlična baza za obje, jer smo sada spremne smjelo koračati bilo kuda svijetom i nemati straha prema novom i drugačijem. Planiram je uskoro posjetiti u Tokiju i mnogo se radujem toj avanturi.
Koliko ste, inače, vezane? Je li Vaša sestra i Vaša najbolja prijateljica ili joj, ipak, neke situacije prešutite?
– Uzevši u obzir razliku od 7 godina među nama, iskreno rečeno, naš odnos nije oduvijek bio med i mlijeko. Prirodno je da odnos među sestrama poprima svoju pravu formu tek u kasnijim godinama, odnosno sad kada smo obje pronašle svoj put i izgradile ime u profesionalnim pozivima, koji su veoma različiti. Tek sada možemo razgovarati o mnogim temama kad smo postale samostalne i izgrađene ličnosti. Kao što su mnogi odnosi u mom životu postali kvalitetniji i ispunjeni kad sam izašla iz 20-ih, tako vjerujem da će i naš odnos biti sve bolji u godinama koje slijede.
Koju njenu osobinu najviše poštujete i zbog čega joj se divite?
– Anesine vrline koje često ističem su, prije svega, organiziranost, fokusiranost i predanost svom poslu. Upravo to ju je dovelo do zavidne pozicije (ambasador op.a) koju trenutno obavlja u Japanu. Tipična je horoskopska djevica, uviđa i analizira najmanji detalj, oprezna je, voli red i vrlo je pedantna. Voljela bih da imam više njene odmjerene „zadrške” prema stvarima i da ne reagujem na prvu, jer to uvijek daje bolje rezultate.
Koja je od vas dvije više zaštitnički nastrojena jedna prema drugoj?
– Naš odnos nije se razvijao u tom „zaštitničkom” pravcu, velikim dijelom usljed spleta okolnosti i razdvojenosti. Međutim, znam da bi Anesa branila moje ime i lik pred bilo kim do kraja života, što važi, naravno, i obrnuto. Roditelji nam često govore kako je ta krvna veza najvažnija u životu, te kako je sestra životni prijatelj i oslonac.
Kako se Vaš odnos razvijao tokom godina, od djetinjstva do danas?
– Kao što sam na početku navela, sestrinski odnos prolazi kroz mnoge faze tokom života i konstantno se nadograđuje. U djetinjstvu je to bilo tipično: svađe zbog garderobe, pozajmljivanja stvari (ja sam prednjačila u tome), tužakanja roditeljima, skrivene ljubomore i ostale sitnice… Znam zasigurno da se gotovo sve starije sestre uvijek tuže da su mlađe pravi dosadnjakovići, što ne važi, naravno, za mene… (smijeh). Danas je to sve stabilnije i odmjerenije, iako vjerujem kako smo obje svjesne da svaki odnos zahtijeva njegovanje, bez obzira na udaljenost, čak je potrebno više pažnje i ulaganja kada vas kontinenti dijele.
Anesa: Divim se Naidinoj vedrini duha
Kad bismo tražili od Vas da nam opišete svoju sestru, šta biste nam rekli, onako, na prvu?
– Izrazito pozitivna, radosna i vesela.
Čime Vas Vaša sestra nikada ne prestaje iznenađivati?
– Optimizmom.
Koliko Vi utječete na njen život, a koliko ona na Vaš? Ko čije mišljenje više uvažava?
– Odrasle smo u porodici gdje su nas roditelji uvijek ohrabrivali da izlažemo mišljenje diskusijom i argumentovanim dijalogom, jednostavno da pričamo o svemu, tabu teme nisu postojale, pa tako i u našem slučaju. Dijelimo međusobno mišljenja i svoja razna životna iskustva. Nadamo se da to pomaže i jednoj i drugoj. Neminovno je da osobe čijim venama teče ista krv, iako fizički razdvojene, jako utječu jedna na drugu.
Kojoj njenoj osobini se najviše divite?
– Vedrini duha.
Koja vaša svađa Vam uvijek izmami osmijeh na lice?
– Igračke su uvijek najzanimljivija tema u djetinjstvu, pa tako ni mi nismo bile izuzetak. Recimo, moja sestra voljela je posuđivati moje igračke, a ja baš nisam bila oduševljena tom njenom idejom.
Jeste li svojoj sestri oduvijek mogli sve reći ili biste je poštedjeli nekih situacija?
– Bliskim ljudima, koliko god ih voljeli, nekada ne kažete određene stvari baš iz razloga što mislite da ih “štedite” nekih situacija, iako se na kraju ispostavi da su baš ti ljudi vaša najveća podrška.
Koliko Vam sada nedostaje, s obzirom na to da ste Vi u Tokyju, a Naida u Sarajevu?
– To ću joj reći kada dođe u Tokio.
Amra i Samra Silajdžić
Samra: Amra je najveći poklon koji mi je mama mogla dati
Zašto je dobro za stariju sestru imati Amru Silajdžić?
– Stariju sestru je dobro imati, jer je uvijek mogu okriviti za nešto što sam ja učinila, ipak sam ja mlađa. Šalim se. Imati Amru za sestru je najveći poklon koji sam mogla dobiti od majke. Amra me naučila životnim lekcijama, koje me svakodnevno vode kroz život.
Šta ste od svoje sestre o životu najvrednije naučili?
– Da se upornost uvijek na kraju isplati, i da uvijek trebamo imati vjeru u sebe, ma koliko teško bilo!
S obzirom na to da ste mlađi od nje, je li nekada, previše zaštitnički nastrojena prema Vama?
– Hmm… dok sam mlađa bila, naravno da je pazila na mene, čak me znala i provjeravati…(smijeh). Sada već, mislim da u meni vidi odraslu osobu, vjeruje u mene i podržava me u svemu.
Koliko obično traju vaši telefonski razgovori, o čemu razgovarate, pričate li joj o svemu što Vam se dešava u životu ili to, ipak, sačuvate za najbolju prijateljicu?
– S obzirom na to da smo jako udaljene, mogu zahvaliti aplikacijama poput Facetimea, pa je mogu čuti i vidjeti kada god poželim. Moja sestra je moja najbolja prijateljica i ne postoji stvar koju ne bih mogla podijeliti s njom. Ona je moja najveća podrška, oslonac i ljubav.
Je li Amra stroga sestra? Zbog čega Vas ruži i šta Vam najčešće zamjera?
– Ne, naprotiv. Amra je najosjećajnije i najrazumnije stvorenje. Ako mi nekad nešto i zamjeri, riješimo istog momenta razgovorom.
Kada ste se posljednji put posvađale i zbog čega?
– Pa, iskreno, ne mogu se sjetiti naše zadnje svađe.
Koliko najduže ste bile ljute jedna na drugu i niste razgovarale?
– To kod nas ne postoji, ja sam ta koja voli malo više da se duri, ali znajući me itekako dobro, Amra to riješi u jednoj minuti.
Koliko često joj kažete da je volite ili ona Vama?
– Svakodnevno. Iskoristit ću ovaj trenutak i ovako joj reći, po ko zna koji put, da je volim najviše na svijetu! Sestra je najveće blago na svijetu. Separated by miles, but connected Heart to Heart!
Amra: Samra prva ugleda moje suze
Kolika je starosna razlika između Vas i Vaše mlađe sestre?
– 22 mjeseca.
Koliko ste vezani za nju i kako podnosite razdvojenost s obzirom na to da živite na dva kraja svijeta?
– Već skoro 15 godina, zbog posla, većinu vremena provodim daleko od kuće, daleko od svojih najmilijih. S vremenom sam se naučila nositi s nostalgijom za domom i porodicom, ali je u početku bilo jako teško. Žao mi je što mnoge bitne trenutke nisam imala priliku podijeliti sa sestrom, jer živimo na dva različita kontinenta, ali smo bez obzira na kilometre koji nas dijele uvijek tu jedna za drugu.
Kako izgledaju Vaši susreti nakon duže razdvojenosti?
– Čini mi se da sve vrijeme svijeta ne bi bilo dovoljno da jedna drugoj ispričamo, da podijelimo šta želimo, u onom momentu kada se ugledamo na aerodromu. Ona je ta koja me uvijek isprati i dočeka. Ona uvijek prva ugleda moje suze, bilo da su radosnice ili uzrokovane tugom zbog odlaska. Nikad dovoljno vremena s najvoljenijima.
Možete li baš sve reći svojoj mlađoj sestri ili joj nešto prešutite, jer smatrate da još nije dovoljno zrela da bi to znala?
– Moja Samra je moj najbolji prijatelj, vječni bezuslovni oslonac. Sve smo oduvijek dijelile i, bez obzira na to što je mlađa od mene, nema stvari koju joj ne bih mogla ispričati. S njom se oko bitnih stvari konsultujem, uvijek sigurna da ću dobiti najiskrenije mišljenje.
Kada Vas je i zašto posljednji put raplakala?
– Obje smo jako emotivne i zajedno često zaplačemo. Svjesna sam koliko brine za mene i moje zdravlje, i to što nije mogla biti uz mene nakon operacije vrata, teško joj je palo. Posljednji put smo zajedno plakale zbog toga.
Jeste li se ikada svađate i šta je obično tome razlog?
– Kada smo bile mlađe, stalno smo se svađale, uglavnom zbog gluposti. Samra je tip koji kada se naljuti “puše” danima, ljuti se beskrajno,a ja ne. Volim sve odmah reći, istresti se, izvrištati ako treba, ali isto tako odmah i sve riješiti i izljubiti se na kraju. Jako je tvrdoglava (ustvari, obje smo), nikada mi nije popuštala, i koliko god mi to u momentu smetalo, drago mi je što je takva. Ona je djevojka bez dlake na jeziku, s njom uvijek znate na čemu ste, i to se nikada nije promijenilo.
Koliko ste karakterno slične/različite?
– Mnogo smo različite. Dok sam ja uvijek bila hiperaktivna, ona je mirniji tip. Kao djevojčica, Samra je često bila bolesna, uvijek nježna i krhka, i još od tada se u meni probudio osjećaj da budem zaštitnica svoje seke. Imati sestru znači imati iskrenog prijatelja za cijeli život, nekoga ko će uvijek biti tu za vas, bezuslovno vas voljeti i prihvatiti kakvi, ustvari, jeste, sa svim manama i vrlinama. A to je predivan osjećaj, i naravno da bih voljela Sofiji podariti sestru… i ne samo jednu.