Simpatični turski kuhar Maksut Askar kojeg bh. gledatelji mogu pratiti putem kanala “24Kitchen” u emisiji “Umjetnost ukusa”, je svojim pripremanjem tradicionalnih turskih jela u kombinaciji s modernim, za kratko vrijeme postao uzor, ali i inspiracija mnogim našim domaćicama. Da li zbog velike sličnosti bosanske ii turske kuhinje ili Maksutovih zanimljivih kombinacija namirinica i začina, pripremljenih neobičnom tehnikom, njegovi recepti se, nakon emitiranja emisije, odmah traže i pripremaju. No, drage domaćice, nemojte se razočarati ako vam njegovi recepti odmah ne uspiju. Maksut se ovim poslom, naime, bavi već 21 godinu. “Umjetnost ukusa” je njegov prvi televizijski show, a u Istanbulu posjeduje i restoran, u kojem je, ne samo glavni kuhar, nego i menadžer.
Uprkos činjenici da je, kako kaže, oženjen za svoj posao, Maksut je pronašao vremena i pristao na telefonski intervju za naš magazin. Na više nego odličnom engleskom jeziku, s velikim ushićenjem u glasu, govorio nam je o ljubavi prema pripremanju jela koja nikada ne jenjava, kazao šta je njegova konstantna inspiracija, ko su mu bili učitelji, gdje ćemo pronaći njegov restoran ukoliko odemo u grad na Bosforu, te nam otkrio kako je osvojio svoju suprugu glumicu.
Recite nam nešto više o svojoj emisiji “Umjetnost ukusa” na kanalu 24 Kitchen. Kako ste, zapravo, počeli sarađivati s njima i imate li povratnu informaciju od publike?
– Taj program je zasnovan na novom, odnosno, modernijem pogledu na tursku kuhinju. Ali, odlučili smo da se držimo starih, tradicionalnih recepata kako bismo ljudima u Evropi, ali i šire pokazali kakva je zaista tusrka kuhinja. A, ona je sva, na neki način, bazirana na kuhanje kod kuće. Zato smo hjteli ljudima pokazati da naša kuhinja isto tako može biti moderna i sa stilom. Moram priznati da kad sam počeo raditi ovaj televizijski projekt, plašio sam se reakcije publike, naročito gledatelja iz Turske. Sada vidim da nije bilo razloga za strah. Emisija se svima dopala. Traže recepte i zapisuju ih, a spremanje ovih jela je izazov i za moje gledatelje.
Je li ovo Vaša prva televizijska emisija?
– Da, svakako.
Veoma ste popularni u BiH naročito zbog toga što je bosanska kuhinja najvećim dijelom zasnovana na turskoj kuhinji…
– Oh, pa to su divne vijesti. Drago mi je zbog toga.
Vratimo se malo u prošlost. Kada ste shvatili da će kuhanje postati Vaša profesija?
– Hm, to se desilo i prije nego sam shvatio da želim biti kuhar,…(smijeh). Počeo sam se interesirati za kuhanje još kao dječak. Vjerovatno nisam imao više od sedam godina kada sam, s velikim zanimanjem, posmatrao svoju nanu kako kuha. Kuhinja je, nekako, bila naša poveznica. Isto sam tako kuhao i sa svojom mamom. Moram priznati da sam se na početku obrazovao za hotelijerstvo i ugostiteljstvo, ali uvijek me zanimalo šta se to dešavalo u restoranima i u kuhinji. Vrtio sam se uvijek oko kuhinje i, zapravo, sam učio kako se upravlja kuhinjom, obučavao sam se za menadžera. Ali, kružeći tako oko kuhinje i tražeći se, odjednom sam uhvatio sebe kako upravljam vlastitom kuhinjom u svom domu. Danas posjedujem restoran u Istanbulu. U njemu poslužujem i pripremam lokalnu hranu i veoma je slična onome što radim u svojoj emisiji, samo je ono u emisiji malo modernije. Otkrit ću vam da radim na novom projektu za još restoran, čak ni moja asistentica to još ne zna, a taj restoran će vas ostaviti bez daha…
To je divna vijest, kakav će taj restoran biti?
– Uskoro ćete saznati o čemu se radi.
Čitala sam o Vašem restoranu, mislim da se zove “Sekizistanbul”?
– Da i smješten je u Istiklal ulici u samom centru Istanbula, na Taksimu.
I je li jednostavnije upravljati restoranom ili biti glavni kuhar?
– Zapravo, voditi restoran kao menadžer nije nimalo jednostavan posao, ali ovo je već 21. godina kako se bavim time. Nije puno jednostavnije ni biti u kuhinji. I ako biste sada željeli otvoriti svoj restoran i pitate me za savjet, rekao bih Vam: “Ne, ne upuštajte se u to”,..(smijeh). Zapravo je sve teško, morate biti oženjeni za posao. Restoran nije samo moj posao, to je moj život. On je moja druga kuća i tu provodim svaku sekundu svog života. Čak i kad nisam fizički prisutan, misli su mi uvijek tu, jer razmišljam šta bih mogao uraditi, šta se trenutno dešava i slično. Razmišljam o novim tehnikama, novim receptima, sastojcima, idejama i to nikada ne prestaje. Takav je život profesionalnog kuhara.
Bez obzira na sve što ste nabrojali, kada pričate o tome zvučite sretno i zadovoljno…
– Da, sretan sam. To je okean u kojem ne prestajate učiti. Svaki dan učite i znate više, penjem se stepenicama, a svaka stepenica sa sobom nosi nove mogućnosti i nova isksutva.
I sebi uvijek postavaljate nove izazove?
– Izazovi nikada ne prestaju. Zapravo izazovi nas hrane, daju nam snagu da radimo i budemo bolji.
Šta Vaša supruga kaže na sve? Radi li ona s Vama u kuhinji?
– Ne, ona je glumica…
Kuhar i glumica, zanimljiva kombinacija…
– Da, zabavno je,..(smijeh). Dobra strana njenog posla jeste što ona nema fiksno radno vrijeme, pa uspijevamo, nekako, pronaći to vrijeme za nas. Prije nego sam oženio nju, već sam bio oženjen za svoj posao,..(smijeh). Ali, ona je to svakako prihvatila. Naš brak je dobar i sretan sam što ona ima razumijevanja za ono što radim i što me u svemu podržava. Da nije njene podrške, bilo bi mi teško da uspijem u ovome čime se bavim.
Imate li djece?
– Ne, nemamo još.
Šta je neophodno da bi neko postao dobar kuhar?
– Prije svega, svako može kuhati. Ali, da biste postali dobar kuhar morate znati šta i kako kuhate. Kompleksnije objašnjenje bi bilo da morate poznavati sastojke i tehnike kuhanja, odnosno njihova međusobna kombiniranja. Znači, kombiniranje sastojaka s različitim tehnikama i stvaranje novih ideja, a da pritom te namirnice sačuvaju svoj ukus, bi bila neka moja strategija kuhanja.
Kuhanje je veoma kreativan posao, gdje Vi pronalazite svoju inspiraciju?
– Moja inspricaija dolazi iz prirode i siguran sam da će vam većina kuhara dati ovakav odgovor. Ali, svi sastojci dolaze od Majke prirode i mi joj iskazujemo zahvalnost tako što koristimo ono što nam je podarila i pravimo jela. Priroda nam je sve dala, a mi se samo igramo i miješamo te njene darove. Definitivno mogu zaključiti da sam inspiriran Majkom prirodom.
Jeste li imali nekog uzora kada je kuhanje u pitanju, od koga ste, zapravo, najviše naučili?
– Ne bih rekao da sam imao uzora. Vjerujem da dobar kuhar postaješ istraživanjem i isprobavanjem što više različitih okusa. Naravno, potrebno je dosta čitanja i istraživanja. Ne bih vam mogao navesti neko konkretno ime, ali dosta gledam šta ostali kuhari rade, šta njih inspirira, kako pripremaju svoja jela. Sve to je jedna velika škola. Ali, ono čime se vodim, jeste kako je izgledala tradicionalna turska kuhinja prije sve te savremene tehnologije. Kako su se stvarala tako uksuna jela s tako nerazvijenim tehnikama ili bez suđa i kuhinjskih aparata koji su nam danas dostupni. I vjerovatno bih tu tradiciju nazvao svojim uzorom ili nečim što želim istraživati kako bih je još poboljšao i razvijao nove tehnologije. Posebno me zanimaju ti tradicionalni recepti koji više ne postoje i koje bih ponovo volio oživjeti.
Jeste li ikada razmišljali o tome da napišete knjigu svojih recepata?
– Mogao bih reći da tu ideju u svojoj glavi uvijek ostavljam za sutra. Zapravo uvijek razmišljam o pisanju kuharice, ali nikada nije povoljan trenutak.
Kada ste shvatili da ste dobar kuhar?
– To je veoma teško pitanje i na njega bi odgovor mogli dati oni za koje sam kuhao. Svaki put kada mi ljudi za koje sam kuhao daju do znanja da je moj obrok nahranio, ne samo njihov stomak, nego i dušu, znam da sam uradio dobar posao. I to me čini veoma sretnim, tada znam da kuham bolje nego sam to činio ranije. A vremenom postaješ sve bolji i bolji.
Jeste li ikada pravili velike greške?
– Naravno, uvijek pravite greške. Ako pravite neki obrok i dvoumite se oko njegove veličine, na primjer, neke rolnice ili nešto slično, ono što vi mislite da je dovoljno veliko, nekome drugome nije. Zato morate naučiti posmatrati stvari kao drugi. Morate naučiti prihvatiti da ste pogriješili u očima drugih. Pravim greške, ali i učim iz njih. To su moje lekcije kojima poboljšavam svoje umijeće kuhanja ili upravljanja kuhinjom. Na kraju, jedino tako se postiže harmonija u kuhinji. Moje osoblje i ja smo kao jedna velika porodica i sve mora biti u harmoniji.
Kako bi izgledala Vaša savršena večera? Šta biste pravili i šta biste poslužili svojim gostima?
– Ako ste dobar kuhar, obrok nikada nije savršen. Za kuhare bi se moglo reći da su opsesivni perfekcionisti i u tom smislu nikada nismo zadovoljni onim što napravimo. Ali, uvijek je blizu savršenstvu. Savršena večera za mene ne zavisi samo od mog raspoloženja, nego i od toga za koga ću kuhati i iz kojeg razloga ću to kuhati. Je li to večera za zaljubljene? Je li to rođendanska večera ili neka druga proslava? Ovo je trik pitanje,…,(smijeh).
Recimo da govorimo o večeri za zaljubljene. Oženjeni ste, ali ste vjerovatno kuhali svojoj supruzi?
– Ne znam bih li to smio govoriti, ali ukrao sam joj srce tako što sam joj kuhao. Pozvao sam je u svoju kuhinju i gledala me kako kuham čitavu noć, nakon toga smo se počeli zabavljati,..(smijeh). Ali, s druge strane, trudim se da kod kuće ne radim svoj posao. Ona je ta koja kuha u našem domu. S ove tačke gledišta, kada bih sad kuhao za nju, ne bi bilo toliko važno šta sam joj kuhao, nego kako smo to podijelili. Vjerujem da je kuhanje dijeljenje, dijelimo način na koji gledamo stvari, dijelimo naš duh, duše…Bitno je kuhati s dušom za nečije duše i u tom smislu, šta god da spremate, znajte da će to sigurno ispasti dobro i nezaboravno. I to je ono čega se držim svaki dan dok kuham u svom restoranu.
Koje začine baš uvijek morate imati u svojoj kuhinji?
– U mojoj kuhinji se najviše koriste korijander i kim.